Stanari u slonu

Knjiga Stanari u slonu govori na slikovit način o situaciji sa kojom smo se nerijetko i sami susreli i uči djecu, na indirektan način da je ponakad potrebno izboriti se za sebe. Govori o jednom velikom slonu koji je svoj dom pronašao na kraju livade.

Kratak sadržaj

Slon je bio vrlo velik i ljudi iz grada su ga se bojali. No fascinirani njime ipak su dolazili svake nedjelje kako bi promatrali ovu veliku životinju. Nije potrajalo dugo da shvate kako je unatoč svojoj veličini on jedan sasvim miran slon.

Uskoro su mu počeli dolaziti sve bliže i malo pomalo ga hraniti bombonima i šećerom. Jednoga dana jedan gospodin odlučio je sakupiti hrabrosti i pitati slona može li živjeti kod njega. Slon je malo promislio i pristao. No stvari su odjednom krenule krivo.

Sve više i više ljudi počelo je dolaziti i živjeti u slonu i nitko ga više nije ni pitao smije li. Došao je i dan kada slon ovo više nije htio trpjeti i potjerao je sve stanare rekavši im da osjeća kako će se smanjiti i postati manji od makovog zrna i ako ne pobjegnu da će se i oni smanjiti s njim.

Ljudi su u panici počeli bježati iz slona. Bacali su svoje krevete i ormare van i bježali što su brže mogli. Slon se, naravno nije smanjio, ali dobio je dovoljno vremena da, mudar kakav je bio, pobjegne negdje daleko od nametljivih stanara. Još i danas živi negdje vjerojatno veći no prije.

Vrsta djela: priča za djecu

Vrijeme radnje: nekada davno

Mjesto radnje: livada na kraju grada

Tema: bezobzirnost ljudi prema dobrodušnom slonu

Ideja: kako se slon svojom lukavošću izborio za opstanak i kako su ljudi zbog svoje bezobzirnosti izgubili dobrog prijatelja

Likovi: slon, stanari

Analiza likova

Slon – dobronamjeran i dobrodušan, dozvolio je ljudima neka se nasele u njemu, a nije slutio kako će mu to u budućnosti naškoditi. Ljudi su iskoristili njegovu dobrotu i počeli se naseljavati bez pitanja. Nisu marili što slon o tome misli, ali se zbog svoje lukavosti uspio zauvijek riješiti bezobraznika. Laž koju im je izrekao ga je spasila. Otišao je daleko od onih koji ne mare za tuđe mišljenje i osjećaje.

Biografija Dubravko Horvatić

Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu 9. prosinca 1939., a umire 20. svibnja 2004. godine.

Završio je klasičnu gimnaziju a na filozofskom fakultetu studirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Bio je član Društva književnika hrvatske i ujedno postao i njegov tajnik. Nekoliko dječjih časopisa našlo se tokom godina pod njegovom uredničkom palicom.

Otac mu je bio domobranski časnik zbog čega se važnost njegova rada prešućivala preko dvadeset godina. Čak su mu i djela zabranjivana.

Obavljao je visoke dužnosti u Matici Hrvatskoj i tri godine djelovao na poziciji urednika tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Pisao je radove za djecu, eseje, putopise, kritike, pjesme i novele koje možemo pronaći sakupljene u preko 50 knjiga. Djela su mu zasad doživjela prijevode na 25 svijetskih jezika.

Osvajač je nagrada Ivane Brlić Mažuranić, Miroslav Krleža i nagrade Tin Ujević. Jednako tako postoji i nagrada koje nosi njegovo ime i dodjeljuje se od 2006. godine.

Autor: L.K.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>