Analiza djela Starac i more. Roman je napisao Ernest Hemingway. Kratka lektira, likovi, kratak sadržaj i književni elementi priče o borbi starog ribara s velikom i snažnom ribom. Provjera znanja pročitanog djela na brz i jednostavan način!
Analiza
Kratki roman Starac i more autora Ernesta Hemingwaya, privukao je pažnju šire čitalačke publike. Znak da je riječ o kvalitetnom književnom djelu govori i činjenica da je Hemingway za taj roman dobio Nobelovu nagradu 1954. godine.
Njegov stil pisanja često nazivaju tvrdo kuhanom prozom, zbog korištenja kratke, jednostavne i sažete rečenice, tu je moguć utjecaj bavljenja novinarstvom. Radnja romana je jednostavna, linearna i tok događaja je usporen.
Pisac koristi tehniku unutarnjeg monologa kojom opisuje misli i razmišljanja glavnog lika. Roman započinje opisom Santiagove svakodnevice, saznajemo da je već osamdeset i četiri dana na moru, s tim da je prvu polovicu imao društvo dječaka Manolina. No, dječaku su roditelji zabranili plovidbu sa starcem jer su vjerovali kako Santiaga prati loša sreća.
Manolino prati Santiaga još od svoje pete godine pa mu pomaže kad stigne. Tijekom osamdeset i petog dana na moru, Santiago ulazi u bitku s velikom ribom iz porodice sabljarki koja se uhvatila za njegov mamac.
Borba traje skoro tri dana, Santiago uspije uhvatiti ribu, ali putem kući mora se boriti s hordom morskih pasa koji su nanjušili svježu krv. Dok je stigao do luke, od ribe je ostao samo kostur, ali bio je zadovoljan što je napokon na kopnu.
Elementi djela
Vrsta: roman- pripovijetka
Tema: Santiagova borba s velikom ribom
Pouka: treba biti ustrajan u onome što radimo i ne odustajati, čak i ako ne budemo materijalno nagrađeni, zadovoljstvo i ponos koje osjećamo je dovoljno
Vrijeme radnje: 1950.-e, radnja traje dva dana i dvije noći u rujnu
Mjesto radnje: okolica grada Havane, zaljev u Atlantskom oceanu kroz koji prolazi Golfska struja
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Stari ribar Santiago ribario je u svom malom čamcu u Golfskoj struji. Prošlo je već osamdeset i četiri dana, prvih četrdeset dana pomagao mu je dječak Manolino, sve dok mu roditelji nisu zabranili da ide na Santiagov brod jer su vjerovali da starca prati loša sreća.
Manolino je bio Santiagov pomoćnik od svoje pete godine, starac mu je bio iznimno drag pa mu je nastavio pomagati kad god je stigao. Bio je rujan, najbolji mjesec za lov na ribe. Starac se pripremao za svoj osamdeset i peti dan na moru.
Na dječakovu zamolbu prije puta ga je posjetio i probudio. Skupa su popili kavu nakon čega je Manolino predao starcu mamce koje je dan prije sam uhvatio. Starac je čitavo vrijeme na moru provodio sam, ali već se navikao na samoću.
Razmišljao je o tome kako često promatra more kao ženu, kao nešto što dijeli ili uskraćuje milost. Bacio je mamce i nastavio s čekanjem. Sunce je sad već upeklo, a ptice su oblijetale površinu mora u potrazi za hranom. Ugledao je nekoliko kornjača pa se prisjetio svih legendi koje su mu poznate o njima.
Mirno je promatrao okolinu i razmišljao o svojim mladim danima. Jedna ptica je kružila nad morem, to je sigurno znak da je pronašla plijen. Dok je tako promatrao prizor pred sobom njegov štap zadrhti. Povrazi mu polako zategnu ruke i tad je već osjetio snagu ribe koja se uhvatila za mamac.
Bilo je jasno da je riba zagrizla mamac, ali bila je toliko snažna da je nije mogao privući sebi već je ona njega počela vući s čamcem. Starac se nije namjeravao predati. Držao je čvrsto povraze i nije ih puštao iako je bio žedan.
Riba ga je odvukla toliko da se više nije vidjelo kopno, ali to Santiaga nije pretjerano zabrinjavalo, moći će se ravnati po svjetlima Havane kad za to dođe vrijeme. Riba je non stop vukla starca. Sad su ga već zaboljele ruke pa je povraze prebacio preko leđa. Pomislio je kako bi mu bilo puno lakše da je dječak sad tu da mu pomogne.
Riba čitavo vrijeme nije mijenjala smjer. Tek se pred svitanje novog dana okrenula prema sjeveru. Santiago se nadao kako će se riba s vremenom izmoriti i vratiti se u Golfsku struju. On je imao još snage samo što je sad već postao nestrpljiv. Riba u jednom trenutku povuče povraze naglo tako da su se zarezali starcu u dlan.
Uz tu ozljedu uhvatio ga je grč u lijevoj ruci kad je osjetio kako se riba polagano diže na površinu. Santiago je bio oduševljen njenim izgledom, svijetloljubičasta boja pruga na bokovima se prelijevala preko grimiznog tijela. No, nije se dugo zadržavala na površini. Riba je bila iz porodice sabljarki i bila je duža pola metra od starčeva čamca.
Starac se pomolio Bogu kako bi mu pomogao uhvatiti ribu, pritom je izbacivao udice za manje ribe koje su mu služile kao obrok. Prolazio je drugi dan kad je riba počela usporavati. Santiago se prisjetio vremena kad su ga zvali El Campeon (Šampion) jer je bio najbolji u obaranju ruke.
Iako je riba usporila Santiago je imao drugi problem. Nije spavao skoro dva dana, a bojao se sklopiti oči da mu riba ne bi pobjegla. Htio je završiti s tim što prije, nadao se da će se riba umoriti i posustati pa da je konačno priveže za čamac i odnese kući.
Dosjetio se kako bi mogao malo odspavati ako legne čitavim tijelom na povraze, što je na kraju i učinio. Probudili su ga trzaji povraza. Osvanuo je treći dan, a riba je počela kružiti i tako se polako dizala prema površini. To je trajalo gotovo dva sata, a Santiago je bio spreman s harpunom u rukama.
Morao je iskoristiti svu snagu kako bi se koncentrirao jer ga je već hvatala nesvjestica od umora. Uhvatio je priliku u jednom trenutku i zario harpun ispod prsne peraje ribe. Počeo se pripremati za posljednju fazu privezivanja ribe na čamac i pri tom je maštao koliko će zaraditi ovim ulovom.
Krenuo je prema smjeru kopna zadovoljan pobjedom, ali nevolja se javila ubrzo u vidu prvog morskog psa kojega je privukla krv ranjene ribe. Morski pas je krenuo na ribu, ali starac ga uspije pogoditi harpunom u glavu. Riješio se prijetnje, ali pas je uspio otkinuti dobar komad ribe i uz to je ostao bez harpuna.
Predvečer su nasrnula druga dva morska psa kojih se uspio riješiti nožem, ali cijenu je platio jer je sad nedostajao dobar komad ribe. Ipak, ugledao je svijetla grada i to ga je utješilo. Morski psi su sada dolazili u čoporima, a starac ih je tjerao udarcima s veslima. Napadi su se nastavili tijekom čitave večeri.
Od ribe je sada ostao kostur, ali bar je čamac plovio brže nakon što se riješio tereta. Kad je stigao u lučicu Havanu svi su još uvijek spavali. Iskrcao se, privezao čamac i uputio se prema svojoj kući, no prije odlaska promotrio je ostatak ribe.
Odmah se spustio na krevet i zaspao. Ujutro ga je pronašao dječak koji se sažalio nad starcem kad je ugledao njegove izranjavane ruke. Otišao je po kavu, a na luci su se ispred starčevog čamca okupljali radoznali ljudi. Kostur ribe bio je dugačak oko šest metara. Dječaku je Santiago poklonio kljun ribe, a glavu je dao ribaru Pedericu kako bi je izrezao za mamce.
Dok je starac vodio bitku s ribom, za njim su tragali obalna straža i avioni. Dječaku je Santiago nedostajao i sad je bio sretan jer može s njim opet zaploviti i naučiti nove trikove.
Video lektira Starac i more:
Analiza likova
Likovi: Starac Santiago, dječak Manolino
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Biografija: Ernest Hemingway
Ernest Hemingway je 21.7.1899. godine u Oak Parku, predgrađu Chicaga, SAD. Godine 1961. je počinio samoubojstvo lovačkom puškom u Sun Valleyju u Idahu. Proslavio se romanom Starac i more za koji je dobio Nobelovu nagradu 1954. godine.
Odrastao je u brojnoj obitelji, imao je jednog brata i četiri sestre. Prostor na kojem je živio često je okarakterizirao kao mjesto gdje je prevladavao protestantizam i konzervativizam. U skladu s tim je bilo i Ernestovo djetinjstvo, prevladavao je strog odgoj i vjerska načela.
U Oak Parku je završio srednju i osnovnu školu. S ocem je često išao u lov u slobodno vrijeme. Nakon srednje škole se počeo baviti novinarstvom. Također se bavio sportom, lovom i sudjelovao je kao dragovoljac u Prvom svjetskom ratu.
U vojsku nije bio primljen jer je slabije vidio na lijevo oko, ali se dragovoljcima pridružio putem Crvenog križa, bio je vozač hitnog vozila. Nakon rata se vraća kući, odbija ići na fakultet te se zapošljava u novinama Toronto Star Weekly.
Neko vrijeme radio je kao ratni izvjestitelj u španjolskom ratu, a neko vrijeme je živio na Kubi. Prvo književno djelo koje je bilo šire poznato je U naše doba iz 1925. godine. Zatim izlaze romani Proljetne bujice, Sunce se ponovno rađa. Godine 1929. izlazi roman Zbogom oružje. Posebno uspješan bio je roman u kojemu tematizira španjolski građanski rat, Komu zvono zvoni iz 1940.
Autor: A.M.
Odgovori