Šuma Striborova

“Šuma Striborova” jedna je od osam priča iz zbirke “Priče iz davnine” hrvatske spisateljice Ivane Brlić Mažuranić. U prvom izdanju zbirka Priče iz davnine brojala je šest priča, dok se drugo izdanje proširilo na njih osam, a obuhvaćaju:

U bajci se pojavljuju stvarni i nestvarni likovi. Među nestvarne likove spadaju Domaći, Stribor i snaha-guja, dok su majka i sin stvarni likovi.

Autorica uči čitatelje da se nikada ne smije suditi na temelju vanjskog izgleda, već čovjeka treba poštivati temeljem dobrih djela koja je učinio. Mladić je bio opčinjen lijepo djevojkom koju je pristao oženiti iako je znao da je nastala od guje. Upravo zbog njezine ljepote nije primjećivao koliko je zlobna. Njegova majka je s druge strane imala više životnog iskustva te je odmah točno procijenila snahu.

Baki tada u pomoć dolaze Domaći, malena mitska bića, a kasnije i Stribor, za koje se vjeruje da je Ivana Brlić Mažuranić inspiraciju pronašla u slavenskoj mitologiji.

Ivana Brlić Mažuranić opisuje bezgraničnu ljubav majke prema sinu kao ljubav koja nema granica, koja sve trpi, samo da bi njezin sin bio sretan. Ona je spremna podnijeti veliku žrtvu za njega, iako je on “slijep” od ljubavi i ne vidi da joj nanosi zlo i nepravdu.

Kratak sadržaj

U šumu Striborovu zašao je mladić kako bi nasjekao drva za ogrjev. Dok je sjedio na panju ugledao je prekrasnu zmiju, koja je na suncu izgledala baš poput srebra. Mladić ju je zbog njene ljepote poželio odmah odnijeti kući. Nije prošlo puno i zmija se odjednom pretvori u prekrasnu djevojku koju je mladić odlučio oženiti.

Djevojku je poveo svojoj kući gdje ih je dočekala mladićeva majka. Nije prošlo dugo i majka je u ustima djevojke primijetila zmijski jezik. Odmah je upozorila sina da se pazi jer je ta djevojka zla, ali on opijen ljepotom djeve nije htio slušati majku.

Od trenutka kada je djevojka došla kući staričin se život promijenio na gore i svakim danom je bilo sve teže jer je snaha smišljala načine kako da joj napakosti i od života učini pakao. Jednog dana je pored kuće prolazila siromašna djevojka. Na sebi je imala poderanu odjeću, a starica se sažalila čim ju je ugledala i odlučila pokrpati rukav. Kao znak zahvalnosti starica je od djevojke dobila svežanj triješća.

Navečer su sin i snaha otišli van, a starica je ostala sama u kući. Nakon što je zapalila vatru iz nje su počeli iskakati veseli Domaći. Stara žena je iskoristila priliku i odmah im se izjadala. Najmanji od Domaćih Malik Tintilinić dao joj je zanimljiv savjet.

Nakon što se stara žena požalila kakav joj je život sa zlom snahom, Malik Tintilinić je rekao da pod kokoš treba staviti svračja jaja, a nakon što se ona izlegnu, snaha neće moći kontrolirati svoju ćud i odmah će se polakomiti za njima, isplaziti jezik i mladić će tada otkriti da je cijelo vrijeme bio u braku s gujom.

Snaha je odlučila za Božić pozvati cijelo selo kako bi svi vidjeli piliće. Ali umjesto pilića su se izlegli svračići. Odmah nakon što ih je ugledala snaha je isplazila zmijski jezik, a sin umjesto da otjera zlu ženu, napadne majku i otjera je iz kuće.

Tužna starica je krenula u hladnu noć i odlučila zapaliti vatru kako bi se ugrijala. Iz vatre su opet iskočili veseli Domaći. Starica im se opet povjerila i rekla da plan nije uspio, a oni su joj savjetovali da se za pomoć obrati starješini šume Striboru. Krenuli su svi zajedno prema Striborovim dvorima koji su se nalazili u začaranoj šumi.

Stribor je odlučio saslušati staricu i pomoći joj. Ponudio joj je rješenje da se vrati u svoje rodno selo, gdje će opet biti djevojka. Ali starica se sjetila kako tada neće znati da ima sina i rekla je da će radije biti nesretna, ali da ima sina, nego biti mlada i zaboraviti da je ikada imala potomka.

Nakon što je izrekla ove riječi u šumi je nestala čarolija, baš kao i Striborovi dvori te Domaći. Snaha je opet bila guja, a sin i majka su ostali sami usred šume. Tek tada je sin shvatio kako je bio nepravedan prema svojoj majci, koja mu je odmah sve oprostila nakon čega su se vratili kući. Mladić se na kraju oženio siromašnom djevojkom koja je baki dovela simpatične Domaće. Živjeli su sretno do kraja života.

Likovi: starica, sin, snaha-guja, Domaći, Stribor

Biografija: Ivana Brlić Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić je poznata hrvatska autorica. Smatra se jednom od najznačajnijih pisaca za djecu. Rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu u bogatoj obitelji. Umire u Zagrebu 21. rujna 1938.

Značajan utjecaj na njeno stvaralaštvo imali su njen otac Vladimir i djed Ivan Mažuranić koji su se također bavili pisanjem. Zbog dobrog imovinskog stanje njene obitelji, Ivana se školovala kod kuće s privatnim učiteljima.

Prva zbirka pripovijedaka zove se Valjani i nevaljani. Javnost je primjećuje nakon što izlazi njen roman za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića, a 1912. izlazi pjesnička zbirka Slike. Zatim slijedi priča iz davnina za koju je dobila nominaciju za Nobelovu nagradu, Knjiga omladini, Škola i praznici.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>