Sunce djever i Neva Nevičica

"Sunce djever i Neva Nevičica" kratka je bajka iz zbirke priča "Priče iz davnine" autorice Ivane Brlić-Mažuranić. Riječ je o autorici koja se ovom zbirkom priča toliko proslavila da je bila predložena kao kandidatkinja Nobelove nagrade.

U prvom izdanju zbirka Priče iz davnine brojala je šest priča, dok se drugo izdanje proširilo na njih osam, a obuhvaćaju:

• Šuma Striborova
• Regoč
• Ribar Palunko i njegova žena
• Sunce djever i Neva Nevičica
• Lutonjica Toporko i devet župančića
• Kako je Potjeh tražio istinu
• Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica
• Jagor

Autorica u bajci u prvi red stavlja pravednost i poštenje, a osuđuje oholost i pohlepu. Mjesto i vrijeme radnje nije određeno, a iako se spominju mjesta poput livade, mlinarovog doma i slično, ne znam gdje se oni zapravo nalaze.

I u ovoj bajci, kao i u svim ostalim bajkama, izmjenjuje se stvarno i nestvarno, odnosno realistično i fantastično. Među fantastične stvari spadaju likovi Sunce i Mokoš te vile, ali i neke radnje poput propadanja Mokoša u zemlju. Fantastični likovi isprepliću se s onim stvarnima poput Neve Nevičice, mlinara i mlinarice te Oleha bana.

Autorica pri opisu likova koristi neke od poznatih epiteta koji se koriste u bajkama, kao što su: mila djevojčica, divan junak, dom čađavi i drugo. Mnogi se i ponavljaju u priči, naglašavajući dodatno poznati karakter bajke. Često se koristi i imperfekt, glagolski oblik koji se često koristi u bajkama opisujući radnju u prošlom nesvršenom vremenu.

Kao i u svim pričama Ivane Brlić-Mažuranić, tako je i ovdje u borbi dobra i zla, pobijedilo dobro. Likom Neve Nevičice, spisateljica veliča ljude dobroga srca koji slijede svoje osjećaje i u prvi plan ne stavljaju slavu i bogatstvo.

Kratak sadržaj

Jednom davno živjeli su mlinarica i mlinar koji se nisu mogli pohvaliti svojom dobrotom. Naime, uzimali su od siromašnih i uvaljivali se bogatima. Živjeli su proračunato i iz svega su htjeli izvući svoju korist. Jednoga dana na vratima im se pojavila starica odjevena u poderanu odjeću. Iako je izgledala poput obične stare bake, to je bila Mokoš. Mokoš je mijenjala izgled, a mogla je izgledati poput čovjeka ili poput životinje.

Kada je došla k mlinarici i mlinaru, oni su odmah uočili njezin izgled temeljem kojeg su zaključili da nije bogata. Zbog toga što su pretpostavili da od nje neće imati nikakve koristi, zatražili su je pola od onoga što bi samljeli. Mokoš je tada rekla da onda neće imati dovoljno za pogaču koju je htjela pripremiti za sinove i unuka Sunce. Mlinar se podrugljivo nasmijao zaključivši da ona nimalo ne sliči sunčevoj baki. Odbio joj je samljeti vreću jer mu nije htjela dati pola pa se Mokoš zaputila nazad kući

Cijeli ovaj događaj vidjela je Neva Nevičica, mlinareva kći koja nije bila nimalo slična svojim roditeljima. Bilo joj je žao starice pa je otišla do gaja na kraju močvare i čekala staricu. Kada su se srele, rekla joj je da dođe ponovo sutra u mlin kada će ona biti sama kod kuće pa će joj samljeti žito. Tako je i bilo. Baka je došla s torbom punom žita, a budući da je mlinar na odlasku zatvorio mlin, Neva je morala proći ledenim potokom kako bi ga pokrenula. Na kraju je uspjela samljeti žito, a baka Mokoš je bila jako zahvalna. Obećala joj je da će joj uvijek biti na pomoći i da će svom unuku Suncu reći tko je zaslužan što mu je ispekla pogaču.

Nakon toga dogodilo se nešto čudno. Mlin nije radio ako bi mlinar ili mlinarica mljeli žito. S druge strane, Neva Nevičica ga je mogla samljeti bez imalo muke. Mlinar i mlinarica zbog toga su je ružno gledali, a Neva je poželjela otići od njih što dalje. Jednoga je jutra sjedila ispred mlina kada je iznad nje zasjalo Sunce koje je otišlo iz gliba.

Onoga treba kada je Neva pomislila kako bi bilo dobro otići, pred njom se pojavila Mokoš koja joj je ispričala jednu zanimljivu priču. Naime, ohola carevna je bila izgubila ključeve, a sada nudi bogate nagrade za onog koji ih pronađe. Ako će ih pronaći muškarac, on će postati njezin odabranik, a ako ključeve pronađe žena, bit će carevni dvoranica.

Mokoš je rekla Nevi da će joj pomoći, a kada pronađu ključeve Neva će svoj život nastaviti u svili i raskoši, daleko od oholih roditelja. Mokoš joj je napomenula da je ne smije iznevjeriti i da je cijelo vrijeme mora slušati.

Ispred dvora, na livadi, sve je bilo puno onih koji su željeli pronaći nestale ključeve. Tamo je bio i Oleh ban, jedan od najljepših mladića, a carevna se nadala da bi on mogao biti taj koji će pronaći ključeve.

Mokoš se pretvori u prepelicu i odluči Nevu voditi livadom kako bi pronašla ključeve. Oleh je primijetio Nevu koja mu se svidjela, ali čim ju je ugledala carevna, naredi da je potjeraju jer nije mogla zamisliti da ovako neugledna djevojka živi s njome u dvoru. U tom trenu prepelica je otkrila korov ispod kojeg su se nalazili ključevi. Neva ih je uhvatila i pogledala prema carevni i u tom trenu shvatila da za nju nema mjesta na dvoru. Dala je ključeva Olehu banu rekavši mu da želi da on bude caričin odabranik.

Tada su brojne sluge s caričinog dvora krenule bičevima prema Nevi. Oleh ban je sve to vidio i zahvalio se carevni, nije htio biti njezin odabranik. Želio je da mu Neva bude supruga. Uzeo je Nevu u naručje, posjeo je na konja i zajedno su zajahali do njegove banovine. U prolazu je bacio ključeve prema dvoru i rekao da on već ima ženu.

Jahali su cijelu noć dok nisu stigli, a Neva je zaključila da Oleh ban nije bogat, već se samo radi o pustoj banovini. No, njoj to nimalo nije smetalo. Pripremili su slavlje za vjenčanje na kojem se okupilo dvadeset junaka i isto toliko siromaha, a s planine su pozvali orla, vuka, vučicu i kraguja. Neva je imala i svoje djeveruše, a to su bile lastavica i grlica. Na dan vjenčanja otkrila je Olehu banu jednu tajnu. Naime, dok je još bila mala, vile su joj rekle da će joj Sunce biti djever.

Zla carevna nije mogla zaboraviti što joj je Oleh ban učinio. Osjećala se poniženo jer je Oleh odabrao priprostu i siromašnu djevojku umjesto nje. Odlučila se osvetiti. Zamolila je oca da joj prepusti svoju vojsku kako bi uz pomoć nje ubila Nevu i Oleha bana. Iako se Neva i Oleh nisu preplašili, vojska je ipak bila prevelika i dobro naoružana te su ranili Oleha bana.

Neva je bila tužna te se dosjetila kako će pozvati Mokoš u pomoć. Poslala je po nju grlicu, a Mokoš se pojavila u obliku vrane. No, kada je stigla, nije htjela pomoći Nevi jer je nije poslušala kada je to trebalo. Naime, da ju je poslušala, sada bi sjedila na dvoru i ne bi bila siromašna. Kada je Oleh ban čuo vranu, naljutio se na nju i odmah je otjerao, a Nevi je rekao da nakon što on pogine, želi da se ona pokloni carevni i da postane njezina dvoranica.

Neva je bila očajna. Pogledala je u nebo tražeći spas, a u tom trenu ju je ugledalo Sunce. Sunce se sjetilo da je na njezinom vjenčanju trebalo biti djever i da je upravo ova djevojka zaslužna za to što se on najeo pogače. Sunce je uvidjelo nepravdu, rekao Mokoš da je zla i da pravda ne može biti na njezinoj strani.

Sunce je bilo jako ljuto na Mokoš, toliko da joj je naredilo da propadne u zemlju, a ona je tada to i učinila. Sunce je odlučilo pomoći Nevi pa je zasjalo najjače što je moglo. Svi koji u tom trenutku nisu bili u zaklonu pod krovom, od nesnosne vrućine su pali u glib. U onaj isti koji je Mokoš otvorila kako bi Suncu pomogla. Čitava vojska je pala u glib, a ostali su živi samo oni koji su bili pod zaklonom čađavog doma.

Oleh ban je ubrzo ozdravio i sve njegove rane su zacijelile uz Nevu Nevičicu. U samu zoru poslali su Suncu lastavicu, a ono je naredilo da se mora održati vjenčanje u kojem će ono biti djever. Neva Nevičica i Oleh ban živjeli su sreći i veselju do kraja svojih života.

Likovi: Neva Nevičica, mlinar i mlinarica, Mokoš, Oleh ban, Sunce, carevna...

Biografija: Ivana Brlić-Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić je poznata hrvatska autorica. Smatra se jednom od najznačajnijih pisaca za djecu. Rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu u bogatoj obitelji. Umire u Zagrebu 21. rujna 1938.

Značajan utjecaj na njeno stvaralaštvo imali su njen otac Vladimir i djed Ivan Mažuranić koji su se također bavili pisanjem. Zbog dobrog imovinskog stanje njene obitelji, Ivana se školovala kod kuće s privatnim učiteljima.

Prva zbirka pripovijedaka zove se Valjani i nevaljani. Javnost je primjećuje nakon što izlazi njen roman za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića, a 1912. izlazi pjesnička zbirka Slike. Zatim slijedi priča iz davnina za koju je dobila nominaciju za Nobelovu nagradu, Knjiga omladini, Škola i praznici.