Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Suton

Suton je drama koja je dio poznate Dubrovačke trilogije. U trilogiji se nalaze drame: Allons enfants, Suton i Na taraci. Sva tri teksta unutar trilogije imaju istu tematiku kao što je propadanje plemstva iz Dubrovnika, koje odbija promjene novog vremena i uporno brani svoje stavove, što na kraju dovodi do njihovog nestajanja.

Pored spomenutih drama, trilogija počinje i završava sonetima Na Mihajlu i Prelude. Oni su usredotočeni na poruku o tome kako je život prolazan i kako na neprimjetan način polako uništava sve oko sebe, a svaki pokušaj ljudskog otpora čini smiješnim potezom malog djeteta.

Za razliku od ostalih pripovjedača kojima je uzor bio Zola, Vojnović se usmjerio na djela od Flauberta, a upravo mu je on poslužio kao uzor za mnoga djela. Zbog toga je primarni cilj Vojnoviću bio da djeluje kao umjetnik koji se najviše koncentrirao na pejzaž i stil te se trudio opisivati profinjene duše, umjetnike i aristokrate.

Vrsta djela: drama jednočinka, tragedija

Mjesto radnje: Benešina kuća (na Pustijerni) u gradu Dubrovniku

Vrijeme radnje: 1832. godina

Kratak sadržaj

Plemkinja Mara Nikšina Beneša je vladika od šezdeset godina koju je sve više mučio opstanak njenih triju kćeri, Ore, Pavle i Made. Većinu vremena Mare provodi u sobi koja je izgubila nekadašnji sjaj, a u kojoj ona prede i moli kako bi zaradila barem malo novaca.

Iako su se Ore i Made promirile sa činjenicom da je sav sjaj života postojao prije i da je to razdoblje završilo, Pavle sa svojih 27 godina još se uvijek ne želi predati. Ona se još uvijek nada sretnom životu i ljubavi i jednostavno ne može prihvatiti surovu sadašnjost u kojoj dominiraju grubi i prosti ljudi.

Susret između majke i kćeri s trgovcem Vasom svjedoči o tome koliko čovjek može biti uvjeren u višu vrijednost postojanja. Što se dogodilo? Sluškinja Kata je tajno poručila trgovcu da dođe platiti dug jer obitelj više nema novaca i već je na rubu gladi.

Kada se trgovac napokon pojavio Mara je pokazala koliko može biti ponosna, odbila je uzeti novac, izjavila kako nije trebao žuriti i ni u jednom trenutku nije htjela pokazati svu bol zbog proživljenog poniženja.

Nakon nekog vremena u kuću dolazi kapetan Lujo koji se zagledao u kćerku Pavle. Čekala ga je dugih osam godina i sada kada je došao zatražiti njenu ruku pred njom se stvara nevidljiva zapreka. Pavle je smatrala kako ne može preko društvenih pravila i da se odluči za čovjeka koji nije plemenite krvi kao što je ona.

Bez obzira koliko Lujo bio bogat, on će za njenu obitelj uvijek biti samo kmet i ništa više. Nažalost mozak je u ovom slučaju nadjačao srce. Jedina koja je bila zaljubljena u pučnina iz Pavline loze bila je Marija Orsola, a nakon čega je otišla u samostan. Ovu priču je sestri ispričala Ore koja se bojala da ne doživi istu sudbinu kao Marija.

U posjetu nesretnoj obitelji dolazi i knez Luco te gospar Sabo. Svi zajedno sjede i prisjećaju se nekadašnjih slavnih vremena, a pritom prekidaju svaku vezu sa surovom realnošću.

Pavle i Lujo se ponovno sreću i on je još jednom moli da razmisli. Lujo ne može vjerovati kako je Pavle odabrala da živi u čudnom svijetu u kojem su ona i njena obitelj zarobljeni okovima prošlosti. Lujo ju moli da prihvati običan i realan život, što ona odbija. Lujo nakon toga odlazi, ali i dalje ne odustaje nego obećaje da će opet doći.

Pavle je tada donijela odluku da slijedi sudbinu nesretne Marije Orsole. Kada je majci priznala što osjeća za Luju, ona ju je prezrela jer voli osobu koja je ispod nje i koja ne pripada njihovom svijetu.

Pavle na kraju reže kosu i tako pokazuje čvstu odluku da ode u samostan. Mara ju je na kraju zagrlila s pomiješnim osjećajima u isto vrijeme. Nije znala bi li više bila nesretna zbog tužne sudbine svog djeteta ili ponosna jer je Pavle odbila Luju.

Likovi: Pavle, Mara Nikšina Beneša, Made, Ore, Kata, Lujo Lasić

Analiza likova

Mara Nikšina Beneša – stara žena plemenite krvi koja je jednim djelom ostala zarobljena u vremenima koja su prošla i nikada se neće vratiti. Ona je plemkinja koja sada ima šezdeset godina i koja cijelo vrijeme brine za sudbinu svojih kćeri.

Vojnović je Maru naveo kao primjer osobe koja je pripadala dubrovačkom plemstvu i koja nikako nije htjela prihvatiti novije vrijeme, nego je umjesto toga inzistirala na vrijednostima o kojima više nitko ne brine.

Koliko se nije željela prilagoditi i tako dovesti u pitanje i sreću svojih kćeri, dokazuje kada je na kraju dok joj je Pavle govorila o svojim osjećajima prema Luji, umjesto da ju ohrabri i kaže da pronađe sreću s njim, ona ju je prvo prezrela da bi bila opet sretna što joj kćer ide u samostan jer se ne želi vjenčati s nekim tko nije iz njenog staleža.

Spomenuti čin samo je jedan od primjera koji je polako doveo do propasti dubrovačkog plemstva koje je nekada imalo svu moć u društvu.

Pavle – kćer od Mare, ima 27 godina i za razliku od svojih sestara još se uvijek ne želi predati nego želi i dalje vjerovati da je moguće ostvariti sreću i ljubav.

Zaljubljena je u kapetana Luju koji se vraća nakon dugih osam godina čekanja. Više nije siromah, zaradio je dovoljno da sebi i ženi koju voli pruži normalan život. Ali tada se u Pavli budi ponosni osjećaj koji joj je usadila njena majka, a to je da se ne može udati za nekoga tko nije plemić, bez obzira što je ta osoba imala više novca od njene obitelji.

U ključnim trenucima je odbila slušati svoje srce jer je previše držala do vrijednosti koje su polako izumirale i nikome nisu garantirale sretan život. Na kraju je zbog svojih uvjerenja odlučila potražiti mir u samostanu.

Lujo – kapetan koji je zahavljujući upornosti, trudu i svojim rukama zaradio dovoljno za normalan život. Zaljubljen je u djevojku Pavle koja za razliku od njega pripada dubrovačkom plemstvu. Iako plemstvo polako nestaje u njegovim je pripadnicima još uvijek prisutna sjeta prema nekadašnjim vremenima.

Lujo je osoba čvrstih uvjerenja i stavova, a unatoč tome što ga Pavle odbija on još uvijek ne odustaje jer je smatrao da se za pravu ljubav vrijedi boriti.

Biografija: Ivo Vojnović

Ivo Vojnović je je poznati hrvatski književnik te dramatičar i pripovjedač iz razdoblja moderne. Rođen je 1857. godine u Dubrovniku u uglednoj obitelji. Školovao se u nekoliko većih gradova poput Dubrovnika, Splita i potom Zagreba, gdje je završio studij prava i zaposlio se u sudačkoj službi. Prvo je radio u Križevcima, a kasnije u Bjelovaru.

Prisutnost u književnosti i zbog čega je kasnije ostao zapamćen bilo je zahvaljujući noveli Geranium koju je 1880. godine objavio u sklopu Šenoinog “Vijenca” kada se potpisao pod pseudonimom Sregej. P. Godine.

Matica Hrvatska 1884. godine objavljuje zbirku pripovijedaka Pero i olovka, a samo dvije godine kasnije objavljena je i pripovijetka Ksanta. U isto vrijeme Vojnović je počeo pisati dramska djela pa je tako 1889. godine Matica Hrvatska objavila komediju u tri čina Psyche.

Nakon 1889. godine slijede najbolje godine za Vojnovića kada objavljuje najuspješnije drame: Dubrovačka trilogija, Ekvinocij te tri jednočinke poput Na taraci, Suton i Allons enfants.

Zato što politički nije bio podoban i nije pogodovao vladajućoj masi, Vojnović je 1907. godine otpušten iz službe bez ostvarenog prava na mirovinu. Austrijske vlasti ga zatvaraju, a posljedice boravka u zatvoru otežale su njegov književni rad.

Nakon Prvog svjetskog rata živi u tri godine u Francuskoj, a 1922. godine se na neko vrijeme vraća u Dubrovnik. Kada je u potpunosti izgubio vid Vojnović umire u Beogradu 1929. godine.

Njegova djela su: Perom i olovkom, Smrt majke Jugovića, Gospođa sa suncokretom, Imperatrix, Prolog nenapisane drame, Akordi

Autor: D.B.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>