Roman Vjenceslava Novaka "Tito Dorčić" bavi se tragičnom sudbinom koja je zadesila intelektualce u pokušaju da uspiju kroz život. Kako bi pronašli svoje mjesto u svijetu, takvi ljudi obično budu žrtve stradanja jer život ih često baca u vrijeme i prostor gdje se ne mogu boriti.
Moralni stavovi takvih ljudi često se u potpunosti razlikuju od onih samog života gdje se nalaze. Oni dolaze obično u sukob, a on završava tragično, kao slom, pad ili kao ludost i smrt.
Jako tragično i nasilno otuđivanje Tite od njegovog života te njegovi moralni i životni padovi, vješto su oslikani u ovoj knjizi. Uzroci i posljedice logičnim su slijedom upriličeni u pravu ljudsku tragediju.
Roman "Tito Dorčić" još je jedno djelo iz hrvatske književnosti koje se usredotočava na tragičan kraj hrvatskog intelektualca. U beskonačnoj potrazi da pronađe svoje mjesto u društvu, takav čovjek na kraju doživi težak slom zbog nesrazmjera između njegovih stavova i očekivanja sredine u kojoj živi. Moralna načela hrvatskih intelektualaca većinu vremena su u sukobu s pravilima tadašnjeg društva.
Vjenceslav Novak je u većini svojih djela više koristio tehniku pripovijedanja nego opisivanja, pa je zbog toga čitatelju očit stav samog autora dok čita neko od njegovih djela. Vjenceslav je puno pozornosti posvećivao opisu likova, pa se tako oni i danas čine stvarni i realni sa svim svojim problemima, bez obzira što se radi o vremenu koje je iza nas.
Vrsta djela: roman
Mjesto radnje: Senj, Beč
Kratak sadržaj
Ribarska obitelj Dorčić živi u Senju i već dugi niz generacija živi od ribarenja na moru. Već dugi niz godina prenosi se u obitelji Dorčić znanje oko ribarenja, brodarstva i plovidbe s očeva na sinove. No, Andrija Dorčić, vrlo vrijedan ribar, odluči da njegov sin neće postati ribar već činovnik.
No, Tito je već od malena jako zavolio ribarenje i život na moru te se jako odupirao školi i svemu što je ona donosila. Nikako se nije mogao priviknuti na gubitak slobode i nesputanosti.
Siromašna sluškinja, Titova majka i njezin bivši gospodar Dabić uvjeravaju Titova oca Andriju da će upropastiti dječaka ako ga pošalje na školovanje u gimnaziju. Otac ipak ne popušta te dječak završi na školovanju u gimnaziji. Tito se nekako uspijeva provlačiti kroz razrede, iako uči slabo i bez imalo volje. Svima je jasno da se Tito nalazi na mjestu koje nije za njega.
Nakon što je završio gimnaziju, Tita otac šalje i Beč na studij prava. Kada je završio i studij, vraća se Tito u Senj te je tamo dobio radno mjesto. Ali na poslu, Titov upravitelj vidi da on nije sposoban obavljati dati posao. Dorčić pokušava dati mito upraviteljevom sinu, no Tito baš iz toga razloga i radi pijanstva bude izbačen s posla.
Biskup Ožegović tada iz zahvale što su Dorčićevi prikrili ribarski prijestup, odluči Titu dati šansu. Sredi mu posao na županijskom sudu. Tito se svidi Pukovcu, glavnom upravitelju, koji ni ne sluti da Titov posao obavlja Duić, desničar jer ga Tito redovito podmićuje.
Pošto je Pukovac bio vrlo naklonjen Titu, on odluči pokušati doći do njegove kćerke Regine, ali i do boljeg posla u Zagrebu. Regina je upoznata s namjerama Tita pa ga jako prezire.
Tito je čak zadobio i titulu vještog kriminalista jer je uspio riješiti jedan komplicirani slučaj.
Uskoro se upravitelj razboli te mora poći na liječenje u Beč. Njegova pratnja na putu bio je upravo Tito. Tito jadnog upravitelja vara pričajući mu dobre vijesti o njegovom stanju kako bi ga pridobio i dao mu dopuštenje za Reginu. Regini, s druge strane, šalje lažne dojave o zdravlju njezina oca.
Regini je jako žao oca i tužna i slomljena želi mu udovoljiti prije smrti. Želi da on misli kako je zbrinuta i sretna. Iz tih razloga, Regina pristaje na brak s Titom.
Titov život prolazi u pijanstvu te on psihički jako strada vodeći takav neuredan život. Ubrzo mu umire otac, a nakon što umre i Regini otac, ona ga odluči napustiti.
Tito u svom stanju pijanstva i nervoze osudi nedužnog čovjeka na smrt. Kada se pojavi pravi krivac, Tito oboli na živce od grižnje savjesti koja ga je progonila. Otišao je na liječenje u Beč, a kada se vratio odlučio je otići u svoje mjesto na more. Tamo odlazi u more i u njemu stradava. Tito je završio svoj život utapanjem u moru kojeg je istinski volio i od kojeg je na silu otrgnut i odbačen stvorivši tako neku drugu životnu sudbinu od one koju je želio.
Likovi: Tito Dorčić, Regina, Andrija Dorčić
Analiza likova
Tito Dorčić je glavni junak romana, a čija sudbina svakog čitatelja stavlja pred nedoumicu. Tito je predstavljen kao nesuđeni ribar i propali pravnik kojeg su neke odluke koštale normalnog života. Na kraju je prikazan kao čovjek koji je zbog određenih laži i zločina doživio sudbinu osramoćenog pojedinca.
Teško je odrediti radi li se o čovjeku koji je samo žrtva ili ipak zločinac. Kako ne postoji crno-bijeli svijet nego ponekad treba uočiti i sivu boju, čitatelj ne može lako zaključiti kakav je Tito lik i zaslužuje li sve ono što ga je na kraju snašlo.
Želja oca koja nije bila nimalo pogrešna, a želja je to mnogih roditelja i danas, da umjesto izranjavanih ruku zbog teškog fizičkog rada, ruke njegova djeteta drže skupe olovke s kojima će odlučivati o pravdi mnogih, na kraju je uzrokovala nesreću tog istog djeteta i na kraju ga pretvorila u parazitko biće čije je najjače oružje postala laž.
Tito je unatoč najboljim željama svog oca cijelo vrijeme čeznuo za plavetnilom jer ipak je njegovim žilama tekla vruća krv predaka. Tito nije samo volio more, on je u potpunosti poznavao njegovu nepredvidljivu ćud i uvijek je bio željan noći ispod zvijezda i hladnih vjetrova koji su dolazili s pučine.
Nije trebalo dugo da u svijetu koji je za njega predstavljao jedno veliko sivilo s brojnim ljudskim grijesima i mrtvim papirima, posrne i krene prema putu s kojeg više nije bilo povratka. Svi poroci koji su dolazili iz tog svijeta počeli su se lijepiti za Tita, pa je na kraju i sam postao parazit i varalica. Ipak se nije snašao na poslu sudskog službenika.
Smatrao je da ima pravo varati ostale jer je i on sam bio prevaren, pa se tako služilo lažima i obmanama. Pristajao je na to da bude ono što su od njega željeli ostali, a isto tako je želio naplatiti za svu gorčinu koju je morao trpiti.
Dokazati da vrijedi u poslu gdje se pokazao nesposobnim mogao je jedino na nepošten način. Zbog toga nije samo nastradali bliži, poput obitelji, Regine i njezinog oca, nego i sam Tito. Upravo je on platio najvišu cijenu zbog svih laži.
Kao osobi koja je ostala bez ičega i uništenog uma te kojem nije preostalo ništa osim grižnje savjesti zbog svih donešenih odluka, konačno je oslobođenje donijelo toliko obožavano plavetnilo za kojim je uvijek težio.
Andrija Dorčić je otac Tite Dorčića i vrijedan ribar koji je odlučio prekinuti dugogodišnju tradiciju ribarenja koja se prenosila s koljena na koljeno i svog sina poslati na drugačiji put. Njegova je želja bila da se Tito školuje u Beču kako bi umjesto prljavog posla ribara mogao raditi kao sudski službenik i tako odlučivati o sudbinama mnogih.
Regina je kćer upravitelja Pukovca koja zamrzi Tita kada sazna da se preko nje htio dokopati moćnog položaja u Zagrebu. Iako nije voljela Tita Regina je zbog odanosti i ljubavi prema ocu odlučila udati se za mrskog čovjeka. Bilo joj je jedino važno da je otac vidi sretnu bez obzira kakvi bili njeni stvarni osjećaji.
Biografija: Vjenceslav Novak
Vjenceslav Novak (1859. - 1909.) hrvatski je romanopisac i pripovjedač rođen je u Senju. Otac mu je bio podrijetlom Čeh, dok mu je majka bila Senjanka, no porijeklom iz Bavarske.
On i njegovo petero braće i sestara rano su ostali bez oca pa je često naglašavao kako je za njegov književni razvoj bio presudan utjecaj majke koja je i sama imala izražen književni dar. Majka mu je bila izrazito osjećajna te je često naglašavao da je od nje naslijedio tu osjetljivost i samilost prema drugima.
Školu i gimnaziju završio je u Gospiću i u Senju, dok je Učiteljsku školu pohađao u Zagrebu i završio 1879. godine. Nakon toga vratio se u Senj i tamo je radio pet godina na mjestu učitelja.
Uskoro je dobio stipendiju pa odlazi studirati glazbu u Prag. 1887. godine završio je i taj studij te je radio nakon toga u Zagrebu kao učitelj glazbe. Puno je radio i živio je skromno.
Osim što je svoj radni vijek posvetio glazbi, bavio se puno i književnošću. Umro je mlad od tuberkuloze.
Novak je ostavio iza sebe mnogo vrlo vrijednih književnih djela, a pisao je većinom ona sa socijalnom temom. Tema u određenom broju djela bila je vezana za mjesta gdje je živio i radio pa tako postoje ona sa zagrebačkom, senjskom i podgorskom tematikom.
Njegova najpoznatija djela su: "Maca", "Klara", "Prva plaća", "U glib", "Slovo zakona", "Janica", "Tito Dorčić", "Posljednji Stipančići".
Autor: M.L.
Odgovori