Dramu Tri sestre čine četiri čina u kojoj se događaji odvijaju mirno i bez velikih preokreta. Vrijeme radnje je negdje u 19. stoljeću, u provincijskom ruskom gradu gdje živi obitelj Prozorov: sestre Olga, Maša i Irina, te brat Andrej. Iako su se doselili prije jedanaest godina iz Moskve, sestre Prozorov nikada se nisu navikle na život u provinciji. Moskva je prostor duše triju sestara, čarobno rješenje svih problema, Moskva je budućnost u kojoj će započeti pravi život jer je sadašnji samo san i privremeno stanje.
Radnja ove drame zasniva se na tragičnosti samih likova te na osjećaju bespomoćnosti i beznadnosti koji bez obzira na vječni optimizam ne iščezavaju. Drama Tri sestre analiza je socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica. Tri sestre Prozorov utjelovljuju pojam ljepote i profinjenosti te želju za boljim životom, no ipak se podvrgavaju ženi svog brata u nemoći da pomognu same sebi. Karakteristika likova u drami jest da se nitko međusobno ne sluša i jedni drugima ne uspijevaju pomoći.
Kratak sadržaj
Prvi čin drame započinje lijepim sunčanim danom, a u središtu su pozornosti tri sestre, Irina koja slavi imendan i simbol je mladosti i proljeća, Olga je glavna odgovorna u obitelji nakon očeve smrti i na koncu Maša, sestra koja je nezadovoljna svojim brakom i uzaludno potrošenom mladosti.
Tri sestre nakon smrti oca pukovnika ostaju živjeti s bratom Andrejem u provincijskom gradiću, no pokušavaju se vratiti u Moskvu gdje su rođene i obrazovane. Andrejeva žena Nataša i njen ljubavnik, utjecajni Protopopov, zadaju nevolje trima sestrama te se prekrasan dom pretvara u malograđansku kuću ispunjenu bračnim lažima i gramzivošću.
U prvom činu okosnicu dramske radnje čini slavlje Irinina imendana. U kuću dolaze vojni časnici Tusenbach, Soljoni, Fedotik, Rode i vojni liječnik Čebutikin, te novo lice časnik Veršinjin.
U drugom činu gotovo i nema vanjskih događanja. Svaki od likova živi svoj život. Irina je nezadovoljna telegrafistica, Maša pije, Olga postaje ravnateljica u školi, a brat Andrej živi pod papučom žene Nataše i radi u okružnoj upravi. Nataša zabranjuje kućnu zabavu koja nije po njezinom ukusu, navodno zbog bolesti sinčića Bobika, a zatim odlazi na noćnu vožnju s ljubavnikom Protopopovim.
Treći čin kao u klasičnoj drami, donosi vrhunac zapleta kada negdje u gradu bukti požar. Iako dom Prozorovih nije zahvaćen u plamenu, simbolika je u izgorjeloj vjeri i nadi sestara za boljom budućnosti. Sumorna noć za tri je sestre dosegla vrhunac kada su saznale da je njihov brat Andrej prokockao kuću. Jedina realna od početka, sestra Maša, svjesna je bezvrijednosti njihovog brata i Natašine pogubnosti.
Početak trećeg čina pun je katastrofičnih detalja. Čebutikin se osuđuje zbog nesposobnosti jer nije uspio spasiti neku ženu na umoru te počinje piti. Takav pripit ocrnio je trima sestrama uspomenu na Moskvu i pokojnu majku koju je volio jer je ona bila jedina svijetla točka iz njegove prošlosti. Maša priznaje sestrama svoju ljubav prema Veršinjinu, a Irina je pristala udati se za Tusenbacha iako ga ne voli i to zbog jedinog cilja - odlaska u Moskvu.
U četvrtom činu vojnici napuštaju grad i opraštaju se od sestara Prozorov, u turobnoj i mučnoj atmosferi. Tusenbach uvrijedi Soljanija koji je također zaljubljen u Irinu te ga zatim poziva na dvoboj. Tusenbach pogiba u dvoboju, a Čebutikin je pasivni promatrač koji nije ništa poduzeo kako bi spriječio dvoboj. Irina je promijenila posao počinje raditi u gradskoj upravi, no i dalje mrzi svoj posao koji joj daju osjećaj da joj život samo prolazi. Olga je postala upraviteljica te se s Anafisom seli u iznajmljeni stan pokraj gimnazije.
Četvrti čin prožet je odlascima i opraštanjima, a sestre zauvijek odlaze iz svog doma. Nataša obilazi kuću te zapovjednički naređuje promjene. Najprije je dala posjeći javor i jelovu aleju. Nada u budućnost nije potpuno nestala za tri sestre, ali razrješenje njihovih puteva ostaje nedorečeno te ostavlja čitatelju mogućnost nagađanja.
Drama završava monolozima triju sestara, a izgovaraju ga uz glazbu koja prati vojsku na odlasku iz grada. Monolozi otkrivaju njihovu spoznaju o nemogućnosti da se u budućnosti dogodi išta dobroga i o osuđenosti na besmislen život.
Biografija: Anton Pavlovič Čehov
Anton Pavlovič Čehov rođen je 1860. u Taganrogu u Ukrajini. Završava gimnaziju u rodnom gradu te upisuje Medicinski fakultet u Moskvi. Bio je srčani bolesnik premda je bio liječnik. Oženio se glumicom O.L. Knipperovom.
Još kao student bavio se pisanjem. Osim što je pisao drame, bio je pripovjedač i novelist. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Za života surađivao je s velikim opernim redateljima. Čehov je uvelike utjecao na razvoj moderne dramske književnosti.
Poznat je kao dramski pisac i tvorac antiteatralog kazališta i psihološke drame. Njegova najpoznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica.
Pisao je i kratke humoreske o otuđenim ljudima koje je društvena zbilja izobličila. Fabule njegovih djela jednostavne su i bez velikih junaka i velikih zbivanja. Pisao je drame od komičnih jednočinki, a kasnije s više činova.
Čehov umire u lječilištu Badenweiler 1904. godine.
Autor: K.S.
Odgovori