Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Urota Zrinsko-frankopanska

U romanu Eugena Kumičića stvarno i opširno su opisana povijesna događanja tj. način na koji je bečki Dvor kompletno uklonio povijesnu i moćnu hrvatsku obitelj Zrinskih i Frankopana.

Roman “Urota Zrinsko-frankopanska” daje širu sliku o poznatom povijesnom događaju i o osobama koje su sudjelovale u tom dijelu prošlosti. Zahvaljujući djelu Eugena Kumičića svatko je mogao saznati važne informacije iz nekoliko izvora bilo kulturnih, političkih ili povijesnih.

U romanu postoji vjerni prikaz tadašnje atmosfere te dramatičan opis stradanja Zrinski i Frankopana. Roman je napisan u duhu povijesnog romana gdje je realizam pomiješan s romantičnim trenucima povezani uz određene likove. Osim nekoliko ljubavnih scena koje je Kumičić opisao u djelu, najviše je prisutan domoljubni sadržaj.

Mjesto radnje: Ozalj, Bakar, Beč

Vrijeme radnje:  17. stoljeće

Kratak sadržaj

Roman je započeo stihovima Katarine Zrinjske, Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog. Oko tih stihova vrti se cjelokupna radnja i oni su poanta djela i sama najava tragičnih zbivanja.

Odmah nakon toga u knjizi se opisuje krajolik i dvorac. Tako je vrlo životopisno opisan Ozalj te dvorac Zrinskih u kojem živi Petar sa svojom ženom Katarinom i djecom Ivanom, Zorom i Jelenom. Ova obitelj brine o svom narodu i živi idiličnim životom. No, njihov život narušavaju česta izvješća vojnika koji ih obavještavaju o stradavanju civila pri upadu Turaka ili Njemaca u selo. Oni na taj način izvršavaju teror nad stanovništvom.

Povijest, politika i svi vojni problemi isprepleteni su s ljubavnim pričama Petra i Katarine te njihove kćeri Jelene i plemića Rakoczyja za kojeg se ona na kraju i udaje.

Pisac nam opisuje cijeli rod Zrinskih i iznosi nam cijelu povijest obitelji koji su bili svi redom veliki junaci hrvatske povijesti.

Nakon toga, pisac nam na veličanstveni način opisuje Bakar u kojem djeluju Frankopani te nas upoznaje s Franom Krstom Frankopanom koji piše svoje poznate stihove, kada mu u posjet dolazi Ivan Belostenec, pavlin te poznati hrvatski jezikoslovac. Njega vrlo rado ugošćuju Frankopani. Dalje u knjizi doznajemo i podatke o cijelom stablu mladog Frana.

Sve češće se događa kritične političke situacije koje brinu i Zrinske i Frankopane. Turci sve češće upadaju u Hrvatsku. Katarina odlazi u Bakar kako bi tajno otišla u Veneciju na razgovor s poslanikom iz Francuske. Svi obećavaju pomoć, no ona ne stiže niti od Beča niti od Mlečana.

Hrvatska više nije u mogućnosti braniti se, a Beč ne želi prekinuti primjere s Turcima. Fran uskoro u Mlecima sreće Juliju de Naro, plemkinju za koju će se kasnije i oženiti.

Obitelj Zrinskih puna je problema. Osim što ih napadaju Turci sa svih strana, u lovu je stradao i poginuo knez Nikola. Ostavio je iza sebe tužnu udovicu i malog sina Adama. Pošto njegova žena nije bila bliska s njegovom obitelji, odluči se preseliti u Beč kod svoje sestre. Na žalost Petra i Katarine, onamo i odvodi dijete.

Knezovi Zrinski i Frankopani traže pomoć sa svih strana i prijete Beču da će naći novog kralja ako oni uskoro ne reagiraju i pošalju pomoć. O svemu tome pregovaraju i s francuskim poslanikom, ali ne nailaze na razumijevanje i pomoć. Pokušavaju sami organizirati pomoć i obraniti se od Turaka, no smetaju im austrijske čete na granici koje mirno gledaju kako Turci pustoše Hrvatsku.

Iako se nalaze u vrlo turbulentnom razdoblju što se tiče politike i vojske, privatno im se događaju mnoge lijepe stvari. Tako se Jelena Zrinjska zaručila u Stubičkim toplicama za kneza Ferenca Rakoczyja. Svi se zajedno vesele i jedva iščekuju vjenčanje mladog para.

Nadalje, u Hrvatskoj sve više raste nezadovoljstvo zbog sve češće turske najezde. Priča se i o tome kako će Zrinski promijeniti svoga kralja, a sve to dopire i do Beča.

1668. godine Petar Zrinski se pod naređenjem kralja uveo u bansku čast. To je učinjeno iz razloga da se spriječi urota i da se otkaže poslušnost bečkom Dvoru.

Petar je odmah nakon ustoličenja htio napasti Turke i osloboditi Liku, Krbavu i Slavoniju, no dobio je zabranu od kralja. Iz tog razloga on mora i dalje gledati kako Turci napadaju Hrvatsku. To sve ga jako ljuti, a još više činjenica da je kralj je imenovao Josipa Herbersteina karlovačkim generalom, iako svi znaju da se ne radi o kvalitetnom vojniku.

No, kralj odluči, da bi udovoljio Hrvatima, imenovati za senjskog generala kneza Franu Krstu Frankopana. No, Zrinski i dalje odluči braniti Hrvatsku, a Frankopan stoji iza njegovih odluka.

Malo nakon toga Petar odlazi u Beč i traži pravo da se može obraniti. Tada je proglašen buntovnikom, a kralj svejedno želi čuti što on želi i zahtjeva. Tada Petar iznosi svoje zahtjeve, a to su da se što prije napadnu Turci, da cijela zemlja bude pod vlašću bana, da bude hrvatski ustav, da nad banom bude samo kralj te da svaki Hrvat može biti general, pukovnik ili kapetan u svojoj otadžbini.

Kralj Leopold ne želi prijeći preko sklopljenog Varšavskog mira s Turcima, ali odluči Petru predložiti da mu ponudi dokaze da će prekršiti mir pa će i to biti dovoljan povod za rat.

Zrinski odluči poraditi na tome da uspije dokazati da sultan želi prekinuti mir, a i da je spreman za sklapanje saveza s Hrvatima i protiv Beča. Iako Zrinski smatra da je to sve možda preveliki rizi, od ipak šalje pregovarače u Carigrad.

1670. godine u Hrvatskoj su se čule glasine da je ban Petar poslao u Carigrad kapetane Pogledića, Berislavića, Bukovačkog kako bi sklopili savez s Turcima. Nitko u Hrvatskoj nije bio za tako nešto te su smatrali savez i izdajom.

Za sve to vrijeme, u životu Zrinskih dogodile su se mnoge promjene. Kćer Judita se zaredila, Jelena se udala i otišla živjeti u Ugarsku, Ivan je otišao na put po Europi. Fran Krsto Frankopan vjenčao se s Julijom te su dobili sina Maria. Za cijelo to vrijeme Petar i Katarina brinu o sudbini svoje obitelji i domovine.

U Hrvatskoj nikome nije jasan, a ni znan razlog zbog kojeg bi Petar tako postupio pa je došlo do velikog nezadovoljstva. Sve se još dodatno zakompliciralo kada se Bukovački vratio s dogovorom sa sultanom te je na taj način prešao preko punomoći koju mu je dao Zrinski. Zrinski se pouzdaje u dogovor koji je postigao s kraljem Leopoldom. Kralj šuti i ne želi nikako prekršiti Varšavski mir, a ni napasti Turke i braniti Hrvatsku.

U Beču su Zrinski i Frankopan proglašeni izdajnicima. Kralj poziva Petra kako bi mu pružio priliku da se opravda i iznese svoje razloge, pritom mu obećavši da će prema njemu postupiti milostivo.

Zrinski je krenuo s Frankopanom na put u Beč. Ministri su savjetovali kralju da sve izdajnike pogubi. Događa se mnogo spletki i zavjera koje na kraju dovode do poznatog kraja Zrinskih i Frankopana. U Novom Mestu u Beču pogubljeni su, a njihove obitelji su osiromašene, protjerane i raseljene.

Katarina je zajedno s kćeri Zorom morala potražiti zaklon izvan Hrvatske jer je smatrana izdajnicom. U Schlossberg kuli su živjele u bijedi i siromaštvu. Kralj je naredio se Zoru prebaci u Celovac u samostan, a njezina majka i ona sama su negodovale. Ipak, to je učinjeno i Zora je tamo ostala do kraja života.

Julija, udovica Frana Krte Frankopana nedugo nakon rastanka s mužem, dijete je umrlo te se ona 1672. godine zaredila u Rimu i postala je opatica. 1673. godine umrla je rukama Ivana, svoga sina, Katarina Zrinska. Jelena Zrinska bila je obožavana od puka, a umrla je 1703. godine u Ugarskoj.

Smrću Ivana Zrinskog završava i Kumičićev roman. On je umro u tamnici u stanju pomraćenog uma. Tako je završila i cijela priča o obitelji Zrinski.

Likovi: Knezovi Zrinski i Frankopani, kralj Leopold

Analiza likova

Knezovi Zrinski i Frankopani su povijesne ličnosti i pravi junaci koji nisu mogli ni željeli ignorirati sve češće turske napade na Hrvatsku. Osim opasnosti koja dolazi od Turske, knezovi su zabrinuti kada je nesretnim slučajem poginuo knez Nikola ostavivši iza sebe sina Adama i udovicu. Žena nije bila bliska sa ostatkom obitelji, pa je sina odvela u Beč.

Unatoč tome što su riskirali svoju budućnost Zrinski i Frankopani su tražili pomoć od Beča i prijetili se da ako se ništa ne poduzme, da će sami odabrati kralja. Zbog toga su počeli pregovore s predstavnikom francuskog kralja, ali bez uspjeha.

Odlučili su sami organizirati obranu, ali su im u tome smetale granične čete iz Austrije koje su ostale hladne na ono što se događalo u Hrvatskoj. Nagađanja da bi Zrinski zajedno sa svojim istomišljenicima mogao izabrati novog kralja došlo je i do Beča, pa je kralj odlučio dodijeliti mu čast bana kako bi spriječio urotu.

Da bi udovoljio barem malo željama Hrvata, kralj je odlučio izabrati kneza Frankopana za senjskog  kapetana, ali unatoč tome Zrinski i dalje nije odustajao od želje da obrani Hrvatsku baš kao i Frankopan.

Nažalost želja knezova da obrane Hrvatsku je bila toliko velika da ni u jednom trenutku nisu razmišljali kako bi se samo jedan pogrešan korak mogao kobno odraziti na njihove sudbine kao i sudbine njihovih obitelji. Baš kada je iako nevoljko Petar Zrinski poslao pregovarače u Carigrad da dokaže kralju kako Turci žele prekršiti mir te sklopiti savez s Hrvatima, a protiv Beča.

Spomenuti korak od strane Petra se protumačio kao čin izdaje, da je poslao svoje kapetane kako bi sklopili savez s Turcima. U Beču su zbog toga Zrinski i Frankopan proglašeni urotnicima. Želeći dokazati da su nevini i da su sve radili za dobrobit Hrvatske, otišli su u Beč jer im je kralj obećao da će biti milostiv. Nažalost na kraju su pogubljeni, a dokaz njihove snažne ljubavi prema domovini ostao je poznat do danas.

Kralj Leopold je poput većine vladara velikih i snažnih dinastija odlučio igonorirati zahtjeve manjih država kao što je Hrvatska. Pokazao je koliko može biti neosjetljiv na potrebe jednog naroda i kako mu nije sveto ništa, pa tako ni obećanje koje je dao knezovima prije nego što su došli u Beč.

Biografija: Eugen Kumičić

Eugen Kumičić bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika i političara. Ostao je poznat kao pripovijedač i romanopisac. Rodio se 1850. u Istri, gradiću Brseču.

Osnovnu školu završio je kod lokalnog župnika u rodnom mjestu – Brseču. Pohađao je gimnaziju u Rijeci, a zatim studirao filozofiju, povijest i zemljopis u Beču.

Kraće vrijeme radio je kao profesor, a veći dio života proveo je kao profesionalni književnik. Uz Augusta Šenou smatra se jednim od najčitanijih hrvatskih pisaca. Pisao je u doba realizma, a smatra se jednim od predvodnika naturalizma hrvatske književnosti.

Oduševljen pravaštvom pokreće list Primora, uređuje list Hrvatska vila i Hrvatska. Od 1884. provodi vrijeme i u Hrvatskom saboru kao jedan od glavnih protivnika Mađarske.

Iako je prvu pripovijetku napisao u 29. godini života “Slučaj”, nije trebalo dugo da stvori impresivan popis književnih djela. Najviše se bavio pisanjem romana i pripovijetki.

Najpopularniji su mu bili povijesni romani, no piše i romanse socijalne tematike te drame. Njegova djela su: Začuđeni svatovi, Urota Zrinsko-frankopanska, Kraljica Lepa, Gospođa Sabina, Sestre, Saveznice, Teodora, Jelkin bosiljak, Olga i Lina. Umire u Zagrebu 1904. godine.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>