Analiza djela Veli Jože. Pripovijetku je napisao Vladimir Nazor. Kratka lektira, likovi, kratak sadržaj i književni elementi priče o istarskom divu Joži i njegovom načinu života. Provjera znanja pročitanog djela na brz i jednostavan način!
Analiza
Veli Jože je poznata pripovijetka Vladimira Nazora. Ona, za razliku od romana gdje se prati sudbina nekoliko različitih likova, koncentrira se samo na jedan lik i jedan niz događaja. U djelu se govori o istarskom seljaku te o pitanjima zrelosti i slobode, potrebni da bi se znao cijeniti slobodan način života.
Priča je podijeljena na sedam poglavlja, a na početku se čitatelj upoznaje s Jožom i njegovim načinom života. Nakon toga slijedi niz događaja koji će dovesti do promjena i to sve kada Joža čuvši Ilijinu pjesmu spozna svoju sudbinu i odluči napokon nešto učiniti kako bi promijenio položaj.
Umjesto da trpi pasivno zbog nečega što je netko drugi uradio, Veli Jože se odlučuje na akciju i postaje junak te okuplja divove i ostvaruje želju o kojoj je dugo razmišljao, a to je da on i njegovi napokon postanu svoji gospodari.
Rasplet priče govori o uspostavljanju nove ravnoteže kada dolazi do ropstva divova kao da se između početka i kraja nije ništa dogodilo. Samo Jožin bijeg na kraju ulijeva optimizam da se stvari ipak mogu promijeniti. To predstavlja pravi rasplet priče u kojoj se cijelo vrijeme govori o borbi za slobodu.
Priča je napisana na donekle humorističan način. Predstavlja dvije skupine likova - jedni su ljudi, prikazani kao zlobni, lijeni i željni moći, ne prezaju pred ničime da dobiju što žele i često iskrivljuju istinu kako bi stvari bile po njihovom; a drugi su divovi - naivni, neobrazovani i pomalo glupavi, oni ne shvaćaju zlobu ljudi, niti njihove prave namjere, teško odlučuju sami za sebe i uvijek trebaju nečije vodstvo.Obje skupine imaju svoje mane, samo što divovi uspiju nadići svoje prvotne karakteristike i okrenuti se nečem boljem.
Ali zloba ljudi ipak je jača i uspijeva razoriti slogu među divovima - jedinu stvar zbog kojih su bili nadmoćniji. Ipak, glavni lik je ustrajao u svojoj težnji da ostane slobodan. Ovdje vidimo pouku djela koja jasno daje do znanja da je sloboda ono najviše što čovjek može doseći. Čak ni pun želudac i stalni dohodak ne može se mjeriti sa slobodom, jer i u njoj možemo pronaći način da opstanemo. Taj način nije dobro znani put, već avantura, pravi život, ne samo preživljavanje.
Pripovijetka je pisana standardnim jezikom, iako su dijalozi i monolozi likova u velikoj mjeri napisani čakavicom, istarskim dijalektom. To se naročito vidi kod govora divova. Ovime se očuva njihova autentičnost, baš zato što je ovakav način govora odraz njihova porijekla. Djelo osim toga obiluje i žargonizmima i dijalektalizmima. Pripovijedanje se vrši u trećem licu, ali se, osim objektivnog pripovijedanja, uvelike vidi i subjektivni pogled pripovjedača, ali i likova, na temu djela.
Sve ovo čini djelo antologijskim. Ova pripovijetka važan je dio naše književnosti, koja na metaforički način ne govori samo o jednoj folklornoj temi, nego i o hrvatskoj povijesti. Upravo je ona simbolički prikazana kroz život i karakter divova – uvijek potlačeni, nesvjesni svoje moći, služimo manje vrijednom gospodaru, sanjajući o slobodi.
Elementi djela
Vrsta: pripovjetka
Tema: oslobođenje kmeta Jože
Pouka: sloboda je najvažnija stvar čovjekova života
Vrijeme radnje: prošlost, doba mletačke vladavine nad Istrom
Mjesto radnje: radnja se odvija u Istri, najviše u Motovunu i njegovoj okolici
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
U Istri postoji mali grad Motovun koji je imao svog diva Jožu. Bio je to dobar i vrijedan div koji je marljivo radio, a kao nagradu je dobivao pečenog vola. Tako je bilo sve dok se nezahvalni građani nisu odlučili pobuniti jer im je to bilo preskupo.
Upravo tada su diva susrela dvojica mletačkih službenika koji su nakon prvotnog šoka shvatili kako se radi o divu dobrog srca, koji im neće ništa i kako bi bilo dobro kada bi ga mogli povesti sa sobom u Veneciju te se hvaliti kako su pokorili strašan narod.
Motovun je s oduševljenjem prihvatio ovu ideju, pozdravili su Mlečane što odvode diva, a Joži su se rugali. Diva su potom ukrcali na galiju i krenuli prema Veneciji. Sve ono što će uslijediti kasnije povezano je Jožinim susretom s Ilijom, robom koji je veslao za galiju.
Upravo je Ilija pomogao objasniti Joži što znači sloboda te ako želi živjeti kako hoće, mora se sam izboriti za svoja prava, a ne čekati druge jer tako neće nikada ništa napraviti. Uslijedila je velika oluja, a s njom je potonula galija i Ilija. Joža se uspio spasiti i vratiti u Istru.
Nakon povratka odlučio je okupiti divove koji nisu bili svjesni svoje snage, a radili su za slabije gospodare. Dvadeset divova je marljivo radilo i svega su imali više nego što treba. Na kraju su živjeli u izobilju.
Zbog takvog je stanja u Istri došlo do uzbune, a ljudi su pokušavali na sve načine napasti divove kako bi ih opet pokorili i postali njihovi gospodari. U tome nisu uspjeli, pa su neki građani počeli raditi za divove. Među njima je bio postolar Škarpa kojeg su kasnije građani objesili.
Građani su još uvijek razmišljali kako da pokore divove, a onda se gradski blagajnik Civetta sjetio da bi ih mogli pobijediti samo ako ih zavade. S vremenom je počeo uspijevati u svome naumu, divovi su se sve više počeli svađati do tolike mjere da je Joža na kraju zbog zemlje ubio diva Liberata.
Divovi su se u tom trenutku vratili svojim gospodarima, a Civetta je ponosan počeo uvoditi Jožu u grad. Međutim Joža se predmislio u posljednji trenutak jer se sjetio obećanja koje je dao Iliji. Civetta je na kraju bio osramoćen i umjesto zahvale dobio je bijes.
Analiza likova
Likovi: Veli Jože, Ilija, Civetta
Veli Jože - div koji je napunio tristo godina čiji je vanjski izgled toliko zastrašujuć da je prvi dojam kako se radi o zvijeri. Ali iza snažne pojave se krije dobroćudno biće koji još uvijek nije bilo svjesno svoje snage, a vjerovao je da su i ljudi dobri baš poput njega. Postaje svjestan nepravde tek kada su ga na to natjerali okrutni postupci čovjeka. Veli Jože se sjećao vremena kada je s ocem gradio grad i kada su svi divovi živjeli u slobodi. Ali onda su došli naoružani "patuljci" i porazili ih. Divove su porobili i oni su poput kmetova morali raditi za njih. Takva je bila sudbina i Jože. On nikada nije propitivao svoju snagu, niti zarobljeništvo. Radio je kako su mu naređivali i veselio se suboti kada je po dogovoru trebao dobiti pečenog vola i vina. Tek na galiji, kada je susreo diva Iliju, prvi put je njegova svijest zaintrigirana pojmom slobode. A jednom kad ju je okusio, više je nije htio napustiti.
U djelu se jasno napominje koliko se Jože promijenio u slobodi. Istaknuto je da više nije bio ponizan ni krotak, već je postao ponosit i nije dopuštao da ga se omalovažava. Nije dopuštao da otimaju njegovo niti mu nepristojno odgovaraju. Jože je naučio što znači biti svoj čovjek, ponosan, vrijedan i odgovaran za svoju sreću. On je jedini od divova to posve shvatio i zato više nije htio biti kmet i raditi za slabije od sebe. Kraj priče, njegova sudbina koja bira slobodu, ujedno je i pouka priče.
Ilija - također div kojeg su Mlečani zarobili, odsjekli noge i koja uz pomoć sto ruku vesla na galiji. Iako je bio zarobljen njegov je duh još uvijek bio slobodan i upravo će tužna pjesma Ilije probuditi Jožu. Ilija je Joži osvijestio moć koju ima zbog svoje snage. Na svom primjeru mu je pokazao što znači biti sputan, jer Joža to zapravo nije bio. Ilija je sanjao o slobodi, ali je znao da je ne može ostvariti. Bio je svjestan da može svojom snagom potopiti galiju, ali njegovi lanci bili su previše stegnuti, pa bi s brodom potonuo i on. Ipak, nakon što je upoznao Jožu, žrtvovao se kako bi njega oslobodio. Namjerno je otišao u oluju za koju je znao da će potopiti brod. Potonuće galije i smrt koju mu je donijela, za njega je bio jedini izlaz u slobodu. Za razliku, od Jože, Ilija je tek u smrti postao slobodan.
Civetta - predstavlja glavnog negativca u djelu. Shvatio je kako silom neće moći pobijediti divove i da nema drugog načina nego da pribjegne lukavstvu. Odlučio je primijeniti staru latinsku poslovicu "Podijeli pa vladaj" i uspio je u svom naumu. Malo po malo je među divove unio pomutnju i zavist. Podijelio je njihovu zemlju i ostavio ih da se sami bore oko nje. Samo je čekao da dođe trenutak kada će u njih usaditi strah od slobode i svega što ona donosi. Taj trenutak je i dočekao kad asu se divovi sami ponudili da se vrate svojim gospodarima i životu kmetova. U svojoj pohlepi, želio je sam dovesti Motovunjanima diva Jožu, glavnog krivca za odmetnute kmetove. Ali njegov plan odbio mu se od glavu. Jože se ipak odlučio na slobodnu, pa je Civetta u Motovun došao praznih ruku. Umjesto slave, dočekao ga je gnjev građana i to je bila najveća kazna za njega.
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Biografija: Vladimir Nazor
Vladimir Nazor je jedan od najznačajnijih pisaca, a iza sebe ima velik broj knjiga u kojima su zastupljeni mnogi radovi iz književnosti poput romana, pjesma, eseja, članaka, pripovijetki, dnevnika, govora i putopisa.
Vladimir Nazor rođen je 1876. godine u malom mjestu Postirama na prekrasnom otoku Braču. Na tom je otoku proveo djetinjstvo, a nakon završetka osnovne škole zaputio se prema Splitu gdje je završio gimnaziju.
Školovanje je nakon Splita nastavio u Zagrebu, a potom u Austriji te Grazu. Kada je završio sa stjecanjem diplome zaposlio se kao upravitelj đačkih domova u raznim gradovima Hrvatske, a radio je i kao profesor u srednjoj školi.
Vladmir Nazor je djelovao i u ratu kao partizan kada se 1942. godine odlučio pridružiti borbi zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem. Završetak rata je za Vladimira značilo novo poglavlje u životu i tada je donio odluku da će se baviti politikom.
Ali politika nije bila njegova jedina preokupacija jer je počeo pisati. U djelima koje je napisao najvažnije mjesto je zauzimala poezija, a objavio je dvadeset zbirki poezije. Najpoznatija djela su: "Slavenske legende", "Živana", "Priče iz djetinjstva", "Pastir Loda", "Šarko"... Vladimir Nazor umro je u Zagrebu 1949. godine.
Autor: S.Š.
Odgovori