Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Zlatarovo zlato

Zlatarovo zlato roman je Augusta Šenoe i ujedno prvo povijesni roman objavljen 1871. godine. Roman je napisan na temelju povijesnih činjenica, proučavanjem povijesnih dokumenata iz 16. stoljeća.

August Šenona je iskoristio roman kako bi dao kritički osvrt na određena zbivanja u prošlosti i pokazao koliko je pristran kada je u pitanju sukob feudalaca i građana. To je samo jedan primjer zbog kojeg se Šenoa smatra začetnikom hrvatskog realizma.

Radnja je oblikovana uz pomoć dvije teme: ljubavne sastavljene od romantičnih opisa nedužne ljubavi između pripadnika dviju suprostavljenih strana te druge povijesne teme sastavljene od nekoliko epizoda o borbi građana Zagreba i onih sa sela.

Vrijeme radnje određeno je periodom između 1574. i 1579. godine s vraćanjima u prošlost koje seže sve do 13. stoljeća te epilogom iz 1610. godine. Mjesto radje je Zagreb zajedno s okolicom te Hrastovica i Vojna Krajina.

Priča počinje mržnjom između gospodara Medvedgrada i Susedgrada i Zagrepčana, koja se tijekom romana sve više razvija u sukob između stanovnika grada Zagreba i medvedgradskog feudalca Stjepka Gregorijanca.

Borba između građana i moćnog feudalca počinje gubiti povijesni značaj u trenutku kada se rađa ljubav između Dore Krupićeve i sina feudalca, Pavla Gregorijanca. U djelu postoji miješanje naturalističkih, realističkih i romantičnih elemenata, a neki od likova svojim djelovanjem pokreću razne događaje u romanu i dovode do mnogih zapleta.

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine

Kratak sadržaj

Na početku romana čitatelj susreće likove kao što su varoški brijač, Magda, Petar Krupić, Grga Čokolin, Dora Krupićeva (Magdino kumče)… Grga Čokolin prosi Doru, ali ga Krupić odbija govoreći kako je Dora još uvijek mlada. Uvrijeđeni Grga želio se osvetiti pa je zbog njega Magda morala platiti kaznu jer navodno nije poštovala neki propis, ali ta ga je osveta držala zadovoljnim kratko vrijeme.

U drugom poglavlju pripovijedač počinje s povijesti s kojom se bavi na dvije razine. Prva razina govori o svađi između Gregorijanaca i Zagreba, a druga o prikrivenoj borbi hrvatskih velikaša protiv njemačkih protivnika u 16. i 19. stoljeću. Na Medvedgradu Stjepka posjećuje Antun Vramec kako bi ga pridobio protiv sve jačeg utjecaja Njemaca.

Prošlo je godinu dana od sastanka na Medvedgradu kada se u Zagreb vraća Gregorijančev sin Pavao. U gradu izbijaju neredi, a svjetina uništava kuću izdajice. U sve većoj gužvi Doru zamalo pregazi konj, ali je u zadnji tren spašava Pavao čime započinje ljubavna priča kao jedna od tema romana.

Nakon što su spomenuti važni likovi i kada su već započele dvije glavne teme, radnja se počinje odvijati velikom brzinom. Spominje se 1576. godina kada se u kući Antuna Vranca vijeća protiv Nijemaca te unutarnjih neprijatelja koji prijete Hrvatskoj. Pavao nosi vijest tetku susjedu od Krupića i koristi priliku kako bi posjetio Doru. Magda potom priča kako je Dora obolila i u vrućici spominjala samo njegovo ime. Pavao zatim priča o sukobu kod Hrastovice gdje je i on bio ranjen te kako ga je spasio haramija Miloš Radak, poznatiji kao vlaški uskok.

Kada je Grga ispričao gospođama Šafranićki i Frayovki što je ugledao u kuću Krupića, krenuo je prema Medvedgradu. Iako se na prvi pogled čine kao dva nevažna lika, upravo su spomenute gospođe prikazane kao najrealističniji likovi romana. Na Medvedgradu Grga koristi priliku kako bi odao Pavla i Doru Stjepku, nakon čega ga Stjepko šalje udovici Klari u Samobor s pismom u kojem moli da mu zavede sina kako bi ga uspjeli odmaknuti od obične građanke.

Pavao se na povratku sukobljava s ocem, ali ipak kreće za Samobor gdje je poslan zbog posla. Prije nego što je krenuo prema Samoboru Pavao dolazi u Zagreb i zaručuje se s Dorom. Idući dan gđe Šafranićka i Frayovka pričaju o Dori i Magdi što čuje i Krupić nakon čega tjera Doru iz kuće. Pavao u međuvremenu večera u Samoboru s Klarom koja je želi osvojiti, ali tada mu ispada pismo i prepoznavši očev rukopis bježi iz Samobora.

U tom ga trenutku zaustavlja Jerko upozoravajući ga na opasnost u kojoj se nalazi Dora jer Grga i Stjepko planiraju otmicu. Jerko je lik kojeg čitatelj susreće opet u drugom poglavlju te u sceni spašavanja nesretne Dore gdje i on stradava. Jerko tada priča Pavlu o svom životu. Jerko je sin kmetice, odrastao u Remetama kod fratra jer mu je majka umrla. Od smrti se pretvarao da je nijem i zato se Pavao začudio što Jerko može govoriti.

Sljedeći dan Dora u pratnji prijatelja svog oca odlazi na selo, a putem ih napadaju sluge od Stjepka. Plan im na kraju pokvare Radak, carski oklopnici te Pavao. Dora se vrati ocu, ali se brzo pokaje, a Pavao nosi vijest o neuspjelom planu svom ocu. Svađu je čula i Pavlova majka Marta koja potom umire.

Slijedi ponovno usporavanje radnje, spominje se 1577. godina kada se Hrvatska nalazila u nepovoljnom položaju jer nije imala ni bana. Godinu dana kasnije za bana biva izabran Kristof Ungnad, a podbanom Stjepko Gregorijanec. Radnja opet ubrzava, a sada slijedi slavlje kada Zagrebčani dočekuju svog bana. Na slavlju se podban napije i izvrijeđa građane, a kasnije napada i Petra Krupića. Građani kasnije kod Ivana Jakopovića dogovaraju novu strategiju i borbu protiv Stjepka.

Grga obavještava Klaru o novostima. Pavao je naime od strica dobio Mokrice nakon čega se vjenčaje Dorom. Ban je zahvaljujući sudu dobio Samobor, a nemogavši ga obraniti Klara zavodi bana i postaje banicom. Stjepko nastavlja zlostavljati građane, oni se tuže banu koji ništa ne poduzima zbog Klare. Poslije još jednog neuspjelog obračuna s Turcima 1579. godine ban kreće prema Zagrebu. Dolazi do sukoba s građnima, građani se zatvaraju unutar svojih zidina i uzimaju Klaru za taoca.

Ban mora udaljiti vojsku iz grada, a velikaši nakon toga donose odluku kako neće saborovati u Zagrebu nego u Varaždinu. Tako je od 1580. godine. Klara i dalje pokušava razdvojiti Pavla i Doru, a kako joj ne polazi za rukom da razdvoji dvoje zaljubljenih, odluči otrovati Doru. Dolazi opet do sukoba između građana i bana, a u Dorinu kuću pada Grga i nakon što je svladao Jerka sipa joj otrov u vodu. Pavao stiže prekasno jer se upravo u tom trenutku Dora ruši mrtva.

Otrovanu suparnicu posjećuje Klara, Pavao je proklinje i zavjetuje se mrtvoj ženi na vječnu vjernost. Magda umire na Dorinom grobu, a Klara počinje ludjeti. Grga pokušava pobjeći, ali ga Radak strijelja. Radak je u međuvremenu pričao Jerku o ženi Mari i sinu, ženu mu je ubio vidar Grga Čokolin, a sina prodao u Carigrad.

Godine 1581. Stjepko je napokon prisiljen da odstupi s vlasti, a Ivan Jakopović cijelo vrijeme vodi uspješnu parnicu protiv Gregorijanaca, pa tako 1591. godine Stjepko potpisuje štetnu nagodbu za sebe. Umire 1592. godine pomirivši se sa sinovima i s tim da je došao kraj njegovoj lozi.

Glavni likovi: Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec

Ostali likovi: Stjepko Gregorijanec, Klara Grubarova, Petar krupić, Grga Čokolin, Magda

Dora Krupićeva je glavna junakinja romana te prikaz lika bez ijedne mane. Opisana je kao lijepa djevojka crnih očiju, nježnih crta lica, plemenitog i čestitog karaktera te razumna i pametna. Izrazito je osjećajna, ali i naivna.

Svojim izgledom, ali i karakterom osvaja mnoge zbog čega zaslužuje ljubav. Tužna sudbina glavne junakinje u svakome budi želju za pravdom i osvetom jer takvo biće zaslužuje samo sretan kraj. Žrtva na koju je bila spremna nije ju sačuvala od ljudske zloće.

Pavao Gregorijanec je potpuna suprotnost svom ocu. Pavao je sin moćnog feudalca Stjepka Gregorijanca koji se sukobio s građanima Zagreba. Koliko je Stjepko okrutan i loš čovjek, toliko je Pavao plemenit junak dobrog karaktera. Dosljedan je u svemu što čini i hrabar maldić, koji je u više navrata pokazao neustrašivost duha.

Koliko god da je dobar Pavao je u brojnim postupcima pokazao da je nagao i da nešto napravi prije nego razmisli. Osim što je impulzivan Pavao je i naivan, pa je tako više puta odgađao vjenčanje s Dorom dok ono više nije bilo moguće.

Plemenitost je pokazao kada smogao snage da iskreno oprosti ocu na samrti, a dosljednost kada je održao obećanje koje je dao tada već mrtvoj Dori. Dao je zavjet da će živjet sam do kraja života jer dokazao je koliko je život besmislen bez njegove ljubljene Dore.

Grga Čokolin je jedan od loših likova u romanu, a koliko je zao čovjek toliko je i ružan. Lako je zaključiti da je možda manje loš čovjek da ne bi bio toliko fizički odbojan. Kada ga je Dora odbila Grga je bio toliko uvrijeđen da je morao pronaći način da se osveti Dori za uvredu koju mu je nanijela.

On je lik koji poznaje tajne mnogih, prodire u najmračnije ulice, podrume, istražuje, prisluškuje, a sve u namjeri kako bi mogao imati što više materijala za provođenje opakih zlih planova za svoju korist, ali i korist onih koji mu plate najviše.

Naučio je kroz život da ne razmišlja previše o tome gdje mu je mjesto i da ako već ne može biti poput nekih moćnika, onda će se zadovoljiti barem činjenicom da može raditi za takve ljude i da će na taj način izgledati veći. Grga je lik koji zapleće i raspleće radnju, vođen samo mržnjom.

Stjepko Gregorijanec je medvedgradski feudalac opisan kao snažan čovjek koji na većinu ostavlja dojam zbog fizičke ljepote, ali i moći koju ima. Impresioniranost vlastelinom ne traje dugo jer ubrzo na vidjelo izlazi njegov karakter kada Stjepko zauzima vodeće mjesto među negativnim likovima u romanu.

Imanje je stekao nasilnim putem, a većinu svog života moć je pokazivao uništavanjem svih koji su ga pokušali spriječiti u njegovim namjerama, lomeći pritom sve slabije od sebe. Zbog moći koju ima ponaša se kao tiranin, ali ne samo prema podanicima, nego i prema članovima obitelji.

Svjesnost o tome koliko je zla napravio za njega dolazi kasno, kada mu na samrtnoj postelji postaje jasno da je grješnik koji zaslužuje najveću kaznu, a to je gašenje loze Gregorijanaca smrću sina Pavla.

Biografija: August Šenoa

August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu je upoznao i zavolio umjetnost. Nakon smrti majke 1848. godine dolazi u Zagreb kako bi završio osmi razred. Nakon završetka osnovne škole kreće put Pečuha k rođacima.

U Pečuhu je namjerio završiti prvi razred gimazije 1850. godine, a zatim se vraća u Zagreb gdje je 1857. godine i maturirao. Poslije završetka srednjoškolskog obrazovanja u gornjogradskoj gimnaziji, upisao se na Pravoslavnu akademiju. Još je kao gimazijalac pisao stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku.

Krajem 1859. godine nastavlja studirati pravo u Pragu. Tamo se zadržava sve do 1865. godine, a kako nije na vrijeme položio niti jedan ispit bio je prisiljen baviti se žurnalistikom nakon čega se vraća u Zagreb i počinje raditi u redakciji Pozor.

Povratkom u zagreb dobiva posao gradskog bilježnika, a iste te godine 1868. vjenčao se sa Slavom pl. Ištvanić. Četiri godine kasnije postao je ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a nakon toga i dramaturg. Godine 1871. izašao je roman “Zlatarevo zlato”, a 1873. godine postao je senator i napustio kazalište.

Od 1874. godine pa sve do svoje smrti uređivao je časopis “Vijenac”. Umro je 13. prosinca 1881. godine.

Najpoznatija djela su: “Seljačka buna”, “Zlatarevo zlato”, “Prosjak Luka”, “Mladi gospodin”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Kanarinčeva ljubovca”, “Vječni Žid” i “Zagrebulje”…

Njegove pjesme su zahvaljujući raznim temama prilagođenima širokom krugu čitatelja bile popularne, a tu se najviše misli na: “Propast Venecije”, “Smrt Petra Svačića”, “Prokleta klijet”…

Autor: S.Š.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>