Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Zločin i kazna

“Zločin i kazna” je roman Dostojevskog  koji zbog radnje podsjeća na “Braću Karamazov” jer se velik dio radnje oslanja na motiv ubojstva. Zbog izgradnje radnje oko ubojstva čovjeka, nije teško svrstati poznato djelo Dostojevskog u kriminalistički roman.

Ali ipak se ne radi o pravom kriminalističkom romanu zbog nekoliko očitih činjenica. U kriminalističkim romanima je sve podređeno tome da se sazna tko je pravi ubojica gdje čitatelj ne može dočekati da otkrije pravu istinu i utvrdi je li bio u pravu.

U djelu “Zločin i kazna” puno prije kraja čitatelj već zna tko je ubojica, pa zbog toga nema uobičajene napetosti koja prati tijek radnje u nekom drugom dijelu, dok čitajući stranicu po stranicu polako otkrivamo pravu istinu.

U romanu glavni problem nije tko je glavni krivac za ubojstvo, nego se ovdje nameće jedna druga dilema. Dostojevski je postavio pitanje etike i je li moguće utvrđivati odgovornost etike u svijetu koji pretpostavlja kako Bog ne postoji. To je još jedan dokaz kako je Dostojevski iskoristio uvijek zanimljiv motiv ubojstva za nešto drugo, za propitivanje raznih dilema na području filozofije i teologije.

Povjesničar Mihail Bahtin je dao objašnjenje zašto je Dostojevski u djela s avanturtističkom fabulom uključivao teološka i filozofska pitanja. Dostojevski je očito odlučio upotrijebiti drugačiju vrstu u svojim djelima, pa se tako oslonio na tehnike koje je Bahtin nazvao dijalogizmom i polifonijom.

Dijalogizam se odnosi na unutarnje poemiziranje što je prisutno u djelu “Zločin i kazna”, bilo da se radi o oblikovanju karaktera likova, koji nisu međusobno povezani samo dijalogom, nego su zahvaljujući dijalogu povezani s autorom i pripovijedačem te samim sobom baš kao što je bio Raskolnjikov.

Kod Dostojevskog se javlja i polifonija ravnopravnih glasova gdje nije isključen pripovijedač koji nema povlaštenu, odnosno posebnu poziciju u odnosu na junake o kojima govori, niti je bilo koji od likova glasnogovornik načina razmišljanja samog autora.

Vrsta djela: roman

Tema djela: Raskoljnjikova muči ideja o izvršenju više pravde koju će ostvariti ubojstvom Aljone Ivanove, gramzive lihvarice čijim bi novcima usrećio siromašne, a kad ju ubije muči ga grižnja savjesti zbog toga što je učinio

Mjesto radnje: Rusija

Vrijeme radnje: 19. st.

Kratak sadržaj

Radnja se odvija u samo 9 i pol dana, u Rusiji, u Sankt Peterburgu. Vrijeme radnje je smješteno u šezdesete godine 19. stoljeća. Cijela priča vrti se oko siromašnog studenta koji pohađa Pravni fakultet. Njegovo ime je Rodion Romanovič Rakoljnikov (Roćka). On je odustao od predavanja na fakultetu i sav je obuzet novim idejama koje su stizale iz Zapadne Europe u Rusiju.

Rakoljnikov smatra da se cijelo čovječanstvo dijeli u dva dijela. Na one obične smrtnike koji moraju živjeti u skladu sa zakonom te na one koji su iznimke, poput na primjer Napoleona koji pišu zakone sami za sebe. Ti pojedinci mogu napraviti i bilo kakav zločin ako će zauzvrat moći čovječanstvu ponuditi nešto puno vrjednije.

Raskoljnik ima ideju da sva svoja razmišljanja i ostvari i to na način da će ubiti Aljonu Ivanovnu. Ona je bila stara, podla i pohlepna, a njezinom likvidacijom moglo je preživjeti bar “stotina ljudi”. Njezinim nestankom bilo bi mnogo ljudi sretno, a to uključuje i njezinu jadnu polusestru Lizavetu Ivanovnu koja pati zbog mučenja okrutne Aljone.

Na samom početku romana Raskoljnik je pomalo zgrožen time kako je sam smislio rješenje i kako se uopće tako nešto stvorilo kod njega u glavi. Ipak, odluči dalje poraditi na planu izvršenja ubojstva iako ni sam nije uvjeren da će se to i dogoditi.

Na Raskoljnika utječe mnogo detalja radi kojih se on odlučuje na zločin. Majčino pismo, zatim razgovor s Marmeladovim i susret sa Sonjom. Naime, u majčinom pismu stoji kako će se njegova sestra Dunja spasiti terora Svidrigajlova udajom za Lužina. Bogatstvo će spasiti Raskoljnika kojemu je novac potreban za školovanje. Raskoljnik ne može nikako prihvatiti sestrinu veliku žrtvu, a tužna sudbina Sonje još ga više baca u očaj. Na kraju, on saznaje i da će stara pohlepnica biti sama kod kuće oko sedam sati.

Nakon borbe samog sa sobom i svojom savješću, odlazi do Aljoninog stana. Ubija staru, pohlepnu ženu, no stvari se zakompliciraju. Potpuno neočekivano, pojavljuje se na mjestu događaja i Aljonina polusestra Lizaveta. Raskoljnik tada ubija i nju.

Uhvati ga velika panika i ni sam ne zna što ponijeti u datom trenutku. Uzima svega par sitnica i bježi. Nakon toga jako se razboli i u polusvjesnom stanju provodi sljedeće dane u krevetu svoje sobe. Brigu oko njega preuzeo je prijatelj Razumihin. Dok dane provodi u krevetu oporavljajući se, dobiva posjet. Stigao mu je Lužin, bogati Dunjin zaručnik.

Lužin zapravo želi pronaći siromašnu i uslužnu ženu koja će mu biti zahvalna do kraja života. Služit će ga i biti će mu vjerna. Raskoljnik ga odluči potjerati jer nema nikakve sličnosti s njim i protiv je dominantnosti koju Lužin ispoljava prema njegovoj sestri.

Kada mu je bilo malo bolje, Raskoljnikov odluči konačno ustati iz kreveta, izaći i pročitati novine. Zanimalo ga je kako je zločin koji je počinio opisan u njima. Tada skoro sve priznaje jednom policijskom službeniku, a i stavlja sebe u prvi plan kao osumnjičenika iz razloga što odlazi na mjesto ubojstva.

Nedugo nakon ovih nemilih događaja, Raskoljniku se događaju nove strašne stvari. Čisto slučajno postane svjedokom kada kočija pregazi Marmeladova dok je pijan pokušao prijeći cestu. Rakoljnik želi pomoći tako da će njegovoj udovici darivati novac.

U sobi je nakon toga zatekao svoju sestru Dunju i majku. One su u pripremama za Dunjino vjenčanje, no Raskoljnik je skroz protiv toga. On ne želi da mu se sestra uda za tako jadna i pokvarena čovjeka. U grad dolazi i Svidrigajlov, Dunjin bivši poslodavac čija je žena umrla sumnjivom i čudnom smrću.

Naime, Dunja je radila kod njega davno prije kao dadilja i tada je Svidrigajlovom bila privlačna i htio ju je zavesti. Sada, on zamoli Raskoljnika da mu sredi sastanak s Dunjom, njegovom sestrom. Svidrigajlov ponudi i čak 10 000 rubalja, no i Raskoljnikov i Dunja se slažu da brak s takvim čudnim i sumnjivim čovjekom ne dolazi u obzir.

Dok se odvija data radnja, plane ljubav između Dunje i Rakoljnikova prijatelja Razumihina.

Raskoljnik je zamoljen od strane policije da dođe i uzme svoj sat koji je bio založen kod ubijene Alonje Ivanovne. Raskoljnik je doveden u neugodnu situaciju i to sve zbog dobro postavljenih pitanja Porfirija Petroviča. No, događa se preokret u radnji i sretna olakotna okolnost za Raskoljnika. Ličilac Nikolaj priznaje ubojstvo.

Iako je sretan zbog toga što je lišen svih sumnji kao ubojica, Raskoljnika muči savjest. Najradije bi priznao ubojstvo.

Odlazi do Marmeladove kćeri, Sonje. Sonja je bila kćer poginulog državnog službenika Marmeladova. Pošto je zapala u tešku bijedu zbog toga što je otac alkoholičar potrošio sav novac, ona je primorana baviti se prostitucijom kako bi obitelj imala što jesti.

Sonja je vrlo moralna i religiozna žena pa govori Raskoljnikovu da prizna krivicu i pokaje se za zločin. Ubrzo se saznaje da je Nikolaj nije kriv te se radi o vjerskom fanatiku koji vjeruje da ako će se preuzeti tuđi grijesi mogu se ispaštati vlastiti.

Priča dobiva zaplet kada se saznaje da je Svidrigajlov čuo razgovor Rakoljnikova i Sonje kada joj je on priznao ubojstvo Aljone. Pošto je saznao vrlo vrijednu i čuvanu tajnu, Svidrigajlov pokuša s njom ucijeniti Dunju kako bi ona spavala s njim. No, ona ga odbija i puca u njega. Metak ga je samo okrznuo, no on tada odluči uzeto revolver i skončati svoj život. Tako on počini samoubojstvo.

Sav novac koji je imao ostavio je Dunji, Sonji i Marmeladovoj djeci te je na taj način odlučio učiniti dobro djelo jer je vodio loš život.

Na kraju, Raskoljnikov odluči priznati ubojstvo. Biva osuđen na osam godina zatvora u Sibiru. Sonja mu odluči praviti društvo i on pomoću nje prolazi kroz duševnu obnovu.

Likovi: Raskoljnjikov, Sonja, Marmeladov, Aljona Ivanovna, Dunja

Analiza likova

Rodion Romanovič Raskolnjikov je glavni lik u romanu Dostojevskog. Lijep je stasit i tamnih očiju. Prisiljen je boraviti u maloj sobi koja više podsjeća na sanduk. Smještaj se nalazi u najsiromašnijem dijelu Petrograda, gdje su prljave ulice i sve je puno krčmi.

Raskoljnjikov je opisan kao student prava osjetljive prirode, koji je u isto vrijeme pravednik i zločinac. Jedna od polaznica kriminalističkog romana je jasna motivacija počinjenog zločina, gdje zločinac ubija bilo zbog osvete, materijalne koristi, strasti ili zato što se radi o psihički nestabilnoj osobi. Uživa u trenucima kada dominira cijelom situacijom i kada je očito da on vuče konce.

Raskoljnjikov je složeniji lik od uobičajenog zločinca. On je lik koji je ubojstvom htio nešto dokazati, a po njemu je ubojstvo ništa drugo nego moralna odluka. A kako i ne bi bila kada se radi o likvidaciji beskorisne lihvarke te provjere psihičke i moralne snage.

Glavni lik je razmišljanja da ako je u stanju ubiti parazita koji je bio samo na štetu cijelom društvu, onda on očito pripada odabranima ili pokretačkoj snazi koja će ostati zapisana među onima koji su stvorili povijest.

Čovjek ima opravdanje oduzeti nekome život, ali samo ako je to zbog neke više svrhe. Glavnog lika prema ispunjenju cilja vodi želja da pomogne Marmeladovima. Ni u jednom trenutku nije pomislio na materijalnu dobit.

Raskolnjikov se na kraju razboli u Sibiru, ali zbog povrijeđenog ega. Nije ga progonila misao što je nekome oduzeo život, nego to što nije uspio na putu ostvarenja višeg cilja. Jedino ga može izliječiti ljubav, kada na Sonjin nagovor odluči otvoriti Evanđelje. U tom trenutku slijedi pobjeda kršćanskog načina razmišljanja autora ili preobražaj od strane glavnog lika.

Aljona Ivanovna je bešćutna starica i lihvarica koju je Raskoljnjikov odlučio ubiti nakon što ju je prvi put vidio. Razlog nije bio materijalne prirode nego zato što je smatrao da će tako učiniti korist cijelom društvu.

Marmeladov je pijanac i propao čovjek čija cijela obitelj živi u bijedi. On je pravi primjer čovjeka čiji je život bio tužan zbog niza nesretnih okolnosti, a koji je postao žrtvom vlastite slabosti zbog nepostojanja samopouzdanja.

Sonja je kćer od Marmeladova koja je počela raditi kao prostituka da bi pomogla svojoj obitelji, a koja na kraju pomogne Raskolnjikovu da doživi preobražaj.

Dunja je sestra od Raskolnjikova, opisana kao osoba koja je u stanju učiniti sve za dobro svoje obitelji, pa tako se i vjenčati za nadajući se da bi brak mogao financijski pomoći cijeloj obitelji.

Biografija: Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.) ruski je romanopisac i uz Tolstoja najveći predstavnik ruskog realizma. Živio je teškim životom. Uz bijedu i siromaštvo, bolovao je od epilepsije te se morao suočiti sa smrtnom kaznom, zatvorom u Sibiru i umiranjem bližih članova obitelji.

Da udovolji želji oca, upisuje u šesnaestoj godini vojnu akademiju te pohađa inženjerijsku akademiju.

Presudnu je ulogu u njegovu životu i stvaranju imalo sudjelovanje u utopijsko-socijalističkom kružoku Petraševskoga, zbog čega je 1849. bio osuđen na smrt, zatim pomilovan i prognan u Sibir gdje je proveo deset godina.

Dok je na početku svog stvaranja krenuo stopama Gogoljeva realizma i zastupao napredne društvene poglede (roman ”Bijedni ljudi”, 1846.), nakon povratka s robije (koju je opisao u ”Zapisima iz mrtvog doma”, 1861.) ne samo da napušta već i osuđuje revolucionarnu djelatnost (roman ”Demoni”, 1871.-1872.) te zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, traži izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo.

Glavna su mu djela romani: ”Poniženi i uvrijeđeni”, ”Zločin i kazna”, “Bijesovi”, “Mladić”, ”Idiot” te ”Braća Karamazovi”, posljednje i najpoznatije njegovo djelo, koje je ostalo nedovršeno.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>