Prekrasna priča o mačku Figaru i njegovim prijateljima psu, pijetlu i magarcu djecu uči o prijateljstvu i toleranciji. Naime, iako je Figaro imao veliku manu, njegovi su prijatelji pogriješili kada su odlučili otjerati ga sa farme. On je naprije ostao u čudu i nije mogao vjerovati da ga se žele riješiti te ih je pokušao uvjeriti kako on ne hrče. Naravno, toliko je čvrsto zaspao nakon ručka da nije ni mogao čuti samog sebe kako hrče.
Nakon što je napustio farmu, novo mjesto na koje se odlazio odmarati mu se svidjelo te se sve manje vraćao kod prijatelja na farmu sve dok nije posve odlučio više nikada se vratiti. Oni su se zabrinuli, miševa je bilo iz dana u dan sve više na farmi, a samo im je Figaro mogao pomoći u tome da ih se riješe.
Srećom, kada su stigli po Figara, on je pristao vratiti se na farmu. Tolerirali su njegovo hrkanje, ali više od svega im je nedostajao te su bili neizmjerno sretni što im je oprostio jer su se tako ponijeli prema njemu. Nije bio ljut na njih, a to je znak da je pravo i iskreno prijateljstvo neraskidivo bez obzira što ponekad dođe do nesuglasica.
Kratak sadržaj
Figaro, mačak koji je hrkao priča je za djecu sa bogatim ilustracijama koja govori o mačku sa pomalo neobičnim navikama spavanja. Živio je na velikoj farmi sa ostalim životinjama, ali one su ga zajednički odlučile protjerati jer više nisu mogle podnositi njegovo glasno hrkanje.
Odlučile su ga zamoliti neka se odmara negdje dalje od farme jer je njegovo hrkanje zaista bilo nepodnošljivo. Shvaćale su da svaka životinja ima svoju ulogu na farmi, ali s hrkanjem se nisu mogle pomiriti. Figaro je bio tužan nakon što su ga životinje zamolile neka ode i nije mogao vjerovati to što mu govore jer je on bio uvjeren kako ne hrče.
Nakon prvobitnog olakšanja nije prošlo puno vremena kada su životinje počele primjećivati da im je mačak potreban i da bez njega ništa više nije isto. Miševi su postajali sve brojniji i brojniji i nedostajao im je. Ostale životinje su potom razmislile i shvatile da je svaka od njih različita, svaka se drugačije glasa i kako je to sasvim u redu i prirodno. Zamolile su mačka da im se vrati i naučile važnu lekciju o toleranciji.
Figaro se s veseljem vratio na farmu i nastavio suživot sa svojim prijateljima. Znao je da postoji razlog zbog kojeg su ga pozvale natrag. Jedan od njih je bio taj da rastjera mnogobrojne miševe dok je drugi bio taj što im je silno nedostajao. Ipak im je on bio dobar prijatelj s kojim su voljeli provoditi vrijeme bez obzira na nepodnošljivu manu koju ima i koje se nije mogao riješiti.
Priča uči mališane 1. razreda osnovne škole kako svatko od njih ima neke svoje posebnosti i to što netko radi stvari drugačije od nas samih ne znači da ga možemo isključiti iz svojih aktivnosti ili ignorirati. Svatko nešto doprinosi pa čak i ovaj mačak sa svojim neobičnim navikama spavanja. Na svoje navike nije mogao utjecati jer je hrkanje nešto što muči i mnoge ljude te ih radit toga sigurno nećemo isključiti iz života.
Vrsta djela: basna
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: farma, napuštena staja
Tema: priča o prijateljstvu između različitih životinja i međusobnoj toleranciji
Ideja: kako prihvatiti prijatelja onakvog kakav je i biti tolerantan
Likovi: mačak Figaro, pas, pijetao, magarac
Analiza likova
Mačak Figaro - dobar prijatelj s jednom manom koja je drugim životinjama bila nepodnošljiva. Pristao je otići sa farme kako su ga oni zamolili, ali mu nije bilo drago čuti što ih uznemirava glasno hrkanje. Na kraju je odlučio živjeti u napuštenoj staji te bi vjerojatno tamo i ostao da prijatelji nisu došli po njega. Obradovao se kada su ga zamolili da se vrati na farmu, shvatili su kako im je njegovo prijateljstvo prevažno da bi ga samo tako ignorirali. Svi su bili sretni što je pristao na suživot s njima.
Biografija: Jean-Baptiste Baronian
Jean-Baptiste Baronian rođen je 29. travnja 1942. godine u Antwerpenu u Belgiji. Poznat je i pod pseudonimom Alexandre Lous. No, iako je Belgijanac, armenijskog je podrijetla, a piše djela na francuskom jeziku.
Radi kao esejist, kritičar, novelist i kao pisac knjiga za djecu. Upravo je kao pisac za djecu prepoznat pa je po tome i najpoznatiji. Njegova djela prevedena su na mnoge jezike, a do danas je objavio oko pedesetak knjiga. Dugi niz godina radio je u izdavaštvu, a pisao je kritike i članke za blegijske književne i tjedne časopise.
Od 2004. godine član je Kraljevske akademije francuskog jezika i književnosti. Aktivni je predsjednik udruge Georgesa Simenona koja je osnovana 1987. godine u Bruxellesu.
Autor: L.K.
Odgovori