Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Bez trećega

Psihološka drama “Bez trećega” napisana je u tri čina, a govori o patološkoj ljubomori koja se bez bilo kakvog povoda javlja u odnosu između žene i muškarca. Drama ima sličnu tema koja se nadovezuje na Odisejev povratak iz rata, kada je kraj obilježen ubojstvom ljubomornog i nasilnog muža.

Na početku djela Begović je uputio čitatelja da se radnja odvija u Zagrebu, krajem veljače 1926. godine. Mjesto radnje je jednokatnica na Gornjem gradu u Kuševićevoj ulici s dva glavna lika: žene Gige i Marka Barića.

Drama je prvo prikazivanje imala u Zagrebu 1931. godine. Drama Milana Begovića je tijekom nastajanja doživjela zanimljive trenutke i prošla puno promjena. Begović je na početku imao drugačiju ideju. Želio je napisati dramu kroz pogled jednog od likova, Gige Barić nastojeći dočarati atmosferu nakon ratnog perioda Prvog svjetskog rata.

Zbog puno detalja Begović je odlučio napisati roman, ali uporna Gigina borba za dostojanstvo pa i pod cijenu vlastitog života, toliko se dojmila Begovića da se na kraju vratio prvotnoj ideji, a to je da djelo “Bez trećega” bude drama.

Vrsta djela: drama

Vrijeme radnje: krajem veljače 1926. godine

Mjesto radnje: Kuševićeva ulica na Gornjem gradu u Zagrebu

Kratak sadržaj

Radnja drame ima dosta sličnosti s Odisejem, pa je tako glavni lik Marko Barić prikazan kao Odisej novog doba. Prošlo je već osam godina koje je Marko proveo u zarobljeništvu. Nakon dužeg vremena lutanja vraća se kući iz Sovjetske Rusije.

Marko dolazi kući, a tamo ne nalazi svoju suprugu. Nažalost oboje su bili mladi supružnici kada je ih je razdvojila tužna atmosfera tadašnjeg vremena. Bilo je to ratno razdoblje Prvog svjetskog rata koje je udaljilo muža i ženu već prve bračne noći.

Zbog dužeg vremena koliko je proveo razdvojen od svoje žene, Marko je sve više razmišljao o Gigi, pripada li još uvijek njemu te kako živi, ima li posao i primanja. Kada je napokon došao kući dočekala ga je stara sluškinja Franciska koja ga nije prepoznala.

Dok ju čeka sve ga više zaokupljaju mračne slike i bezazlene sumnje polako prerastaju u bolesnu i opasnu ljubomoru. Nakon nekoliko rečenica koje je izmijenio sa starom sluškinjom te poslije telefonskih razgovora s doktorom Mikom te profesorom Simeonijem, Giginim udvaračem, Marko dolazi do zaključka kako ga je žena Giga varala dok je bio odsutan.

Giga napokon dolazi kući i ne može vjerovati da pred njom stoji suprug Marko kojeg joj je rat oduzeo već prve bračne noći. Sva u nevjerici ga je upitala je li to zaista on. Umjesto lijepe atmosfere koja je trebala uslijediti jer ženu nije vidio dugo, Marko je bio uvredljiv prema ženi.

Zamislio je koketnu, površnu i nevjernu ženu koja se toliko razlikovala od žene koju je ostavio kada je odlazio u rat. Odbija njene pokušaje da mu se približi i nježnosti. Ironičan je prema njoj i cijelo vrijeme ju ispituje o muškarcima koji joj šalju cvijeće i zovu na telefon.

Giga na sve izgovorene provokacije u početku ostaje smirena i na sve odgovara sa smiješkom smatrajući ljubomoru svog muža simpatičnom, ali i malo opravdanom. Bila je sretna što joj se muž vratio i što mu je bila vjerna te sada napokon mogu nastaviti gdje su stali.

Ali nije bilo onako kako se Giga nadala jer je Marko bio sve agresivniji, a i ona je shvatila da što se više trudi pobiti njegove optužbe da joj on sve manje vjeruje. Kada je napokon bila uvjerena da ljubomora počinje polako popuštati, napeti trenutak prekida telefon i poziv jednog od udvarača zbog čega Marko nastavlja dalje s napadima.

Poziv koji je uslijedio bio je od odvjetnika Mike da bi obavijestio Gigu da je sređena situacija s domaćicom Markova oca, Piroškom. Marko je tada saznao da je njegov otac zbog ludila i alkoholizma završio u ludnici.

Giga gleda Marka kako je bijesan i kako guta rakiju te sve više u njemu vidi njegovog oca. Sve ju je više strah da ne bi on završio kao i otac. Uspijeva ga nagovoriti da pojede nešto, a kako su ga piće i večera uspjeli smiriti, Giga ga je htjela što dulje zadržati u takvom raspoloženju.

Nažalost njegove se optužbe nastavljaju, pa tako predbacuje svojoj ženi lagodan život dok je on u to vrijeme bio zarobljen. Dok je uživala u svim čarima života, on je trpio poniženja i uvrede. Giga mu govori kako je on oduvijek bio ljubomoran i to od prvog trenutka kada su bili razdvojeni. Njemu nije bila potrebna treća osoba nego samo mogućnost da je možda postojala nevjera.

Kako bi dokazala da je u zabludi Giga mu pokazuje pisma među kojima se nalazi i zapečaćeno pismo njezina oca upućeno upravo njemu. Između svih tih dokumenata ugledao je i onaj gdje su ga proglasili nestalim, a možda i mrtvim.

Njemu je to bio posljednji dokaz da mu je žena nevjerna jer joj je trebao taj dokument kako bi napokon bila slobodna. Marko je bio ironičan, a Giga očajna jer nije znala kako da mu dokaže da spomenuti dokument nije značilo ništa osim da se izolira od svih. Marku njene suze nisu ništa značile. Povukao se u spavaću sobu i ostavio uplakanu ženu. Odjednom izlazi sav promijenjen iz sobe.

Giga je sumnjiva prema iznenadnoj promjeni svog muža pa ga sluša s puno opreza. Marko je sada topao prema njoj kao da prije nije bilo nikakvog sukoba. Promjenu u njegovu ponašanju je uzrokovalo pismo oca od Gige u kojem on garantira za vjernost njegove kćeri.

Ovog puta je Giga ta u kojoj dolazi do preokreta. Postalo joj je jasno da je Marku cijelo vrijeme bilo važno samo njezino tijelo i da ju je doživljavao seksualnim objektom. Prema njemu je počela osjećati prijezir i gnušanje, a najviše kada je shvatila da Marko više vjeruje pismu koje je njen otac napisao njego njoj.

Uskrati mu pravo na svoje tijelo, a kada Marko bijesan nasrne na nju smatrajući da je to njegovo pravo kao muža, Giga uzima pištolj i kako bi obranila svoje dostojanstvo puca u Marka te zove odvjetnika i javlja mu da je ubila svog muža.

Likovi: Marko i Giga

Analiza likova

Marko Barić je jedan od glavnih likova u drami Milana Begovića “Bez trećega”. Već je na početku djela bio sumnjičav prema svojoj supruzi koju nije vidio kako ih je rat rastavio. Pomisao da ga žena vara Marka je mučila i dok je bio u zarobljeništvu. Ipak su bili razdvojeni već prve bračne noći i on se pitao je li ona još uvijek njegova i pripada li nekom drugom.

Upoznavanje sa životom svoje žene dok ga nije bilo samo još više budi ljubomoru, a u Gigi više ne vidi nevjestu koju je ostavio, nego sasvim drugu osobu, za njega površnu i koketnu ženu koja ga je varala.

Na svaki njen pokušaj da mu se približi i objasni kako je u krivu on je sve više zaokupljen time da pronađe što više dokaza kako bi pokazao da mu nije bila vjerna. Ali koliko god je bio uvjeren u njezinu krivnju, nije imao opipljivih dokaza sve dok nije naišao na ključan dokument.

U njemu su ga proglasili nestalim i vjerojatno mrtvim, a iako mu je Giga pokušavala objasniti da je njoj taj dokument poslužio da se odvoji od ostalih, on je smatrao da joj je spomenuti papir poslužio kao bijeg iz braka. Kada je napokon shvatio da je bila samo njegova sretan je jer ju je cijelo vrijeme doživljavao objektom te je htio iskoristiti pravo koje je imao kao muž.

Marko je na kraju opisan kao lik kojeg su obilježile životne tragedije i patnje, a nesigurnost koju je osjećao i prije nego što je otišao u rat samo je doprinijela tragičnom završetku ljubavi koja nije imala prilike zaživjeti.

Giga Barić je glavni lik kao i Marko Barić. Dugoočekivani susret s mužem kojeg nije vidjela zbog Prvog svjetskog rata, a od kojeg su je odvojili prije prve bračne noći nije se dogodio onako kako je ona očekivala.

Nakon više godina provedenih u samoći nije mogla dočekati da ponovno vidi svog muža. Dok ga nije bilo njezina je vjernost nekoliko puta završila na kušnji, ali ona se svemu uspješno odupirala jer se nadala kako će se Marko vratiti, bez obzira što su ga proglasili nestalim i možda mrtvim.

Marko koji je vratio iz rata nije imao ništa zajedničko sa osobom kojom se vjenčala i koju je voljela. Od muškarca koji ju je nekada obasipao samo nježnošću vratila se ljuštura čovjeka vječnog ljutog i obuzetog sumnjama u nepostojeću nevjeru. U početku se ne obazire na njegove napade jer je sretna što se konačno vratio. Želi ga uvjeriti kako nema mjesta njegovim sumnjama i da je ona cijelo vrijeme bila samo njegova.

Polako postaje umorna pokušavajući mu dokazati da ga nije prevarila i sve je više uvjerena kako bi joj trebao vjerovati bez obzira na dokaze. Preokret do kojeg je u Marku došlo nakon što je pročitao pismo njenog oca, u Gigi su izazvali bijes i razočarenje.

Shvatila je da ju doživljava samo kao objekt i da želi ostvariti pravo koje je imao kao suprug. Takav patrijahaln način razmišljanja u njoj je pobudilo gađenje i na kraju da obrani svoje dostojanstvo od “komada mesa” kakvom ju je doživljavao, Giga se pretvorila u ravnopravnu osobu, a ne samo tijelo.

Biografija: Milan Begović

Milan Begović je hrvatski pripovijedač, esejit, kritičar, pjesnik i dramatičar. Rodio se 19. siječnja 1876. godine u mjestu Vrlika u Dalmatinskoj zagori. Nakon osnovne škole nastavio je s obrazovanjem u Splitu gdje je pohađao realnu gimnaziju. Tada se počeo družiti s Vladimirom Nazorom.

Kada je završio srednju školu upisao se na studij prirodoslovlja u Zagrebu da bi ga prekinuo samo dvije godine nakon što se upisao. Njegova želja su bili jezici pa se odlučio za studiranje u Beču i Italiji gdje je studirao romanske jezike.

U periodu između 1896. i 1903. radio je kao pripravnik na zadarskoj i splitskoj gimnaziji, a kada je diplomirao slavistiku i romanistiku u Beču, vratio se u realnu gimnaziju u Splitu gdje je počeo raditi kao profesor.

Veliki trenutak u književnoj karijeri za Milana Begovića i ono što je kasnije najviše utjecalo na njegove radove bio je susret s direktorom iz Hamburga Deutsches Schauspielhausa.

Godine 1910. Begović je počeo djelovati kao dramaturg u kazalištu u Hamburgu. U to je vrijeme najviše pisao o dubrovačkoj književnosti. Dvije godine kasnije postao je dramaturg u drugom kazalištu, Neue Wiener Bühne. Tamo se zadržao do 1914. godine.

Od 1920. godine radi na glumačkoj školi u Zagrebu, a 1927. godine postaje ravnatelj drame u sklopu HNK u Zagrebu. Nakon što je uslijedila zabrana njegove drame “Hrvatski Diogeneš”, Milan je smijenjen i premješten na mjesto profesora u III. gimnaziji 1932. godine. U gimnaziji je ostao sve do umirovljenja.

Pred kraj života najviše je vremena provodio prevodeći tekstove s engleskog, francuskog i njemačkog jezika, a uređivao je i časopise “Suvremenik” i “Kritika”. Umro je 13. svibnja 1948. godine u Zagrebu.

Ostao je zapamćen po djelima kao što su: “Dva bijela hljeba”, “Sablasti u dvorcu”, “Život za cara”, “Bez trećega”, “Knjiga Boccadoro”, “Dunja u kovčegu”, “Pustolov pred vratima”, “Božji čovjek”.

Autor: S.Š.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>