Romantično-viteški ep Bijesni Orlando autora Lodovica Ariosta smatra se jednim od najpoznatijih djela talijanske, ali i europske epske književnosti. Ep se sastoji od 46 pjevanja, a napisan je finim talijanskim jezikom, oktavama i jedanaestercima.
Prvo izdanje objavljeno je u Mlecima 1516. godine, a sastojalo se od 40 pjevanja. Autor je uporno radio na svom djelu pa ga je često dorađivao i obrađivao. Nakon obrađenog drugog izdanja, 1521. godine, objavio je i treće koje je bilo prošireno, stilski i jezično usavršeno. Ono je bilo i konačno te je izašlo 1532. godine.
U epu postoji mnogo zbivanja te jako puno likova pa se djelo smatra pomalo i nekompaktnim. Ipak možemo razlučiti tri glavne teme epa. To su: Orlandova ljubav prema Angeliki koja je bila neuzvraćena, veliki ratni sukobi Charlemagnea (Karlo Veliki) i Saracena i ljubavna veza između Ruggiera i Bradamante.
Radnja Bijesnog Orlanda nastavak je koji je Ariosto napisao na temelju događaja u epu Zaljubljeni Orlando, koji je napisao talijanski književnik Boiardo. Iz njega je Ariosto preuzeo i veliki broj likova i njihovih osobina.
No, ipak što se tiče teme Ariostovo djelo je mnogo starije nego Boiardov ep. Naime, epske viteške pjesme najpopularnije su bile u književnosti Francuske Srednjeg vijeka te su od tamo došle do Italije. Što se tiče talijanske epike, bio je popularan ciklus pjesama o borbenim osvajanjima Karla Velikog. Mnoge epske pjesme talijanskih pjesnika bile su inspirirane francuskom epikom.
Ep je doživio brojna izdanja i prijevode te je postao jako slavan. Njegovi dijelovi često su obrađivani od španjolskih, talijanskih pa i naših pjesnika.
Vrsta djela: ep
Vrijeme radnje: 8. stoljeće
Mjesto radnje: Europa, Azija i Afrika
Kratak sadržaj
Radnja započinje u 8. stoljeću kada su u žarištu zbivanja borbe i rat tijekom kojeg Karlo Veliki ratuje protiv Saracena. Maure ili Saracene predvodi Agramante, kralj Afrike i Marislie, kralj Španjolske. Oni ratuju protiv Karla Velikog da bi osvetili Agramantova oca Trojana. Saraceni uspijevaju u jednom trenutku kršćansku vojsku potisnuti sve do Pariza. S time započinje opsada Pariza. Ona je bila pozadina za sva događanja koja su se kasnije dogodila u priči.
Pripovijedanje prelazi s ratničko-viteške priče na ljubavnu, a u epu možemo uočiti velik broj likova. Orlando i Rinaldo koji su podanici Karla Velikog, zatim Angelika, kćer kitajskoga kana, Rinaldova sestra - ratnica Bradamante, saracen Medoro, vitez Ruggiero, engleski vitez Astolfo i drugi.
Ljubavna priča započinje zapletom kada lijepa Angelika bježi iz zarobljeništva Karla Velikog. Za ljubav Angelike borili su se vitezovi Orlando i Rinaldo.
Naime, Angeliku je doveo u kršćanski tabor Orlando i odmah po dolasku ona je unijela razdor u kršćanski tabor. U nju se bio zaljubio i Rinaldo, Orlandov rođak. Karlo Veliki je tada odredio da će ona pripasti kao nagrada koju će on uručiti najboljem vitezu, odnosno onome koji ubije najviše pogana.
Odnosi između Orlanda, Rinalda i Angelike vrlo su složeni. Naime, Angelika mrzi Rinalda u kojeg je nekada davno bila zaljubljena. Ona je pila vodu s magičnog zdenca ljubavi i voljela je Rinalda, dok je on za to vrijeme pio sa zdenca mržnje i nije mogao podnijeti Angeliku. Kasnije su zamijenili izvore, a tako i osjećaje. Sada je Rinaldo lud od ljubavi za Angelikom, baš poput Orlanda. Njih dvojica kreću u borbu za Angelikine osjećaje čim ona pobjegne.
Za vrijeme potrage za Angelikom Rinaldo doživi brojne zgode, a na kraju se napije vode s magičnog izvora i izliječi se od ljubavi.
Tako za vrijeme bitaka, princeza Angelika iskoristi gužvu i pobjegne s ciljem da se vrati kući. Putem nailazi na Rinalda, a njih dvoje zatim susreću Ferrau, saracenskog viteza. I dok se Rinaldo i Ferrau bore, Angelika im bježi.
Kako je bježala naišla je na čerkeskoga kralja Sacripantea koji ju je tražio otkada ju je Orlando doveo jer i on bio zaljubljen u nju. Ona ga tada moli da joj pomogne, no Rinaldo je sustiže. Rinaldo i Sacripante završavaju u dvoboju, a Angelika ponovo bježi.
Tada Rinalda Karlo Veliki šalje u Bretanju (današnja Britanija) kako bi dobavio pomoć pošto se očekuje novi napad saracenskih trupa.
U međuvremenu, Rinaldova sestra - ratnica Bradamante, koja je zaljubljena u Ruggieru pokušava na sve načine doći do njega. Saznaje da se nalazi na Pirinejima u zarobljeništvu. Uz pomoć čarobnjaka i čarobnica te nakon mnogih nevolja, uspijeva ga osloboditi uz pomoć čarobnog prstena.
No, Ruggiero je tada zajahao letećeg konja Ippogriffa. On odlazi u zemlju čarobnice Alcine i tamo sretne Orlandovopg i Rinaldovog rođaka, engleskog viteza Astolfa koji je začaran. Alcina začara i Ruggiera pa se on zaljubi u nju.
Orlando u to isto vrijeme jedne noći razmišlja o Angeliki te se odluči iskrasti iz pariških zidina i otići je potražiti. Prerušio se u poganskog viteza kako bi mogao proći pored pariške straže i usred noći odlazi u potragu za Angelikom.
U isto vrijeme na Angeliku je naišao Ruggiero koja je pobjegla od Rinalda i sakrila se na otoku Ebudu u Sjevernom moru. Tamo je zamalo bila žrtvovana, ali Ruggiero je spašava u zadnji čas te ona nakon toga ponovo pobjegne.
Kršćani nekako uspijevaju u borbama pokazati nadmoć prema Saracenima.
Bježeći dalje, Angelika putem susreće ranjenog pastira, Saracena, Medora kojeg odluči njegovati. Nakon nekog vremena ona se u njega zaljubljuje. Malo nakon toga oni se odluče vjenčati, a svoja imena urezuju u stablo. Tražeći Angeliku, zaljubljeni Orlando dolazi do stabla i ugleda imena dvoje zaljubljenih. Tada je Orlando shvatio da je zauvijek izgubio Angeliku. On tada poludi, rastrga sa sebe odijelo te odlazi lutati zemljama. Na tom putu čini nevjerojatne ludosti.
Ruggiero i Astolfo se konačno oslobađaju od Alcininh čina.
Orlanda je spasio vitez Astolfo koji je otišao na Mjesec na krilatom konju Ipogrifu. Tamo je pronašao Orlandovu pamet u jednoj boci te ju je donio natrag na zemlju Orlandu. Ludi Orlando je udahnuo iz boce, onesvijestio se te se probudio zdravog razuma. Orlando se nakon toga udružuje s Astolfom te obojica odlaze na tlo Afrike boriti se. Tamo su porazili Agramantea koji je bježeći im poginuo.
Ruggiero se u međuvremenu nakon povratka kući vratio k Saracenima te je trebao sudjelovati u dvoboju protiv Rinalda. Tada Saraceni napadnu kršćane, a konačno Ruggiero bježi s njima na pusti otok gdje se pokrsti. Spašava ga Orlando.
Bradamante uz velike teškoće konačno ostvaruje svoju ljubav s poganskim vitezom Ruggierom. Nakon što se obratio na kršćanstvo, ubio je Rodomontea, glavnog neprijatelja kršćanstva. Za kraj oženio se Bradamantom. Njih dvoje živjeli su u sretnom braku iz kojeg je potekla loza plemića d' Este koju je Ariosto želio proslaviti.
Za cijelo to vrijeme trajala je opsada Pariza te je u konačnici ušla i u svoje kritično razdoblje. Agramante je podmetnuo požar u gradu, no grad spašava čudesna kiša koja gasi požar. Tada, u teškim trenucima, događa se preokret. Dolazi Rinaldo koji uz kršćansku vojsku i vitezove pobjeđuje napadače.
U ep je autor mnogo puta uvrstio toliko realističnih i fantastičnih, samostalnih epizoda da ih možemo smatrati i samostalnim romanima koliko su opsežni, prepuni likova i zapleta. Priče govore o hrabrim vitezovima koji čine velika djela, zaljubljenim ratnicama, čarobnicama, dvorcima i putovanjima. Autor oživljava i sjedinjuje izmišljene i stvarne likove i događaje.
Likovi: Orlando, Rinaldo, Angelika, ratnica Bradamante, Medoro, vitez Ruggiero, engleski vitez Astolfo...
Analiza likova
Orlando - jedan od ratnika na strani kršćana. Borio se protiv Saracena, a na tom putu mučili su ga česti ljubavni jadi. Bio je nesretno zaljubljen u Angeliku. Nakon što je proveo mnogo vremena tražeći je, shvatio je da je ona zaljubljena u drugog. Tada je pobjesnio te je ostatak života odlučio lutati zemljama. Ipak, mudrost mu je vratio Astolfo, engleski vitez.
Biografija: Lodovico Ariosto
Lodovico Ariosto rodio se 1474. u gradu Reggio Emilla. Iako je prvotno upisao studij pravnih znanosti, napustio ga je zbog predanosti poeziji rimskih klasika poput Vergilija, Ovidija i Stacija.
Služio je na dvoru d'Este, nakon što mu je umro otac 1500. godine, jer je bio najstariji od desetero djece te je postao odgovoran za veliku i istovremeno siromašnu obitelj. Proveo je i neko vrijeme kao guverner u Garlagnani.
1526. godine u potpunosti se povukao iz javnog života te krenuo dovršavati i dotjerivati ep Bijesni Orlando kako bi ga doveo do savršenosti forme i stiha.
Umro je od tuberkuloze 1533., a netom prije je uspio pokazati završnu verziju svog znamenitog epa kralju Karlu V.
Autor: M.L.
Odgovori