Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Don Quijote

“Don Quijote” španjolski je roman autora Miguela de Cervantesa koji je napisan kao parodija na, u to vrijeme, popularne viteške romane. No, kasnije je postigao nečuven uspjeh, a njegova popularnost proširila se diljem svijeta. Roman se sastoji od dva dijela. Prvi dio romana objavljen je 1605. godine, a drugi dio 1615. godine.

U to vrijeme kada je roman izašao bili su popularni viteški romani, iako je viteštvo s vremenom izumrlo. Ipak, pripovijesti i priče koje su iza njega ostale, tada su se i dalje rado prenosile putem raznih štiva.

Glavni junak ove priče također je postao zaluđen pričama o viteštvu. Ponekad su ga toliko obuzele da bi zaboravio na stvarne događaje i živio u iluziji i mašti. Do tada je vodio dosadan život, koji je sada pao u zaborav i postao prepun izazova i avantura. Ispočetka je svima bio zanimljiv jer je bio originalan i zabavan, no ubrzo shvate da mu je um zamračen i počinju mu se rugati.

No, iako zaluđen, kod Don Quijotea ne nedostaje morala, hrabrosti i srčanosti. Glavna nit vodilja bila mu je pravda i poštovanje, što su i glavne vrline viteških igara. Želi se svima dokazati što rezultira često i batinama koje ga ne obeshrabruju već ga tjeraju dalje u potragu za novim avanturama.

S druge strane, u romanu se pojavljuje i Sancho koji je isto tako poseban i originalan. Njegove glavne vrline su vjernost i odanost, a iako u tome ponekad zapne, na kraju ipak zaključujemo da vjera koju ima za Don Quijotea bezuvjetna. Vjeruje u njegovo poštenje i zadivljen je idealima u koje on vjeruje. Kada saznaju da o njima postoje priče koje se prenose, Don odluči dokazati svima da su oni izvorni junaci.

No, kada sazna da ne postoji Dulcinea i da je ona zapravo lik iz njegove mašte, odlazi kući gdje mu se vraća razum. Umro je među najbližima kao Alonso Quijano Dobri.

Osim priča o viteštvu, autor kroz roman iznosi svoja razmišljanja o književnosti i umjetnosti da čitatelje upoznaje sa svojim pogledima na svijet.

Kratak sadržaj

U 16. stoljeću, u jednom malenom španjolskom mjestašcu živio je 50-godišnji plemić na svom mirnom i skromnom posjedu. Vrijeme bi provodio čitajući viteške knjige, a bio je opčinjen velikim podvizima hrabrih vitezova. Toliko je intenzivno čitao odabranu tematiku da mu se um zamračio i više nije znao što je stvarnost, a što iluzija. Smatrao je da bi to vrijeme trebalo popularizirati pa je odlučio postati vitez. Obnovio je stari oklop, pronašao starog konja Rocinantea, s kojim će krenuti u pustolovine i nadjenuo si ime – postao je vitez don Quijote od Manche.

A budući da su svi vitezovi imali djevojke za koje su se borili, tako je i on odlučio da mora imati svoju. Odabrao je seosku djevojku imenom Alfonza Lorenzo koja je bila njegova bivša ljubav. Odlučio joj je nadjenuti otmjenije ime pa je tako postala Dulcinea od Tobosa.

Budući da je sve bilo spremno, krenuo je jednog sparnog jutra u nove avanture. Cijeli je dan proveo na konju, a kada je putem spazio krčmu, odlučio se zaustaviti i odmoriti. Okupljene djevojke su se počele smijati kada su ga ugledale, a konobar je odlučio udovoljiti željama svoga gosta te ga je posvetio za viteza. Iako su mu djevojke pokušale pomoći da odveže šljem, nisu uspjele pa je morao prenoćiti s njim na glavi.

Odlučio je krenuti dalje i pustiti konja da sam odabere put. Putem se sreo trgovce od kojih je zatražio da njegovoj djevi iskažu poštovanje. No, kako su oni odmah shvatili da je vitez pomalo čudan, upuste se s njim u prepirku i svađu što je u konačnici dovelo do sukoba. Želeći obraniti čast svoje djeve, Dona zabaci konj, a uz to ga jedan od sluga još dobro istuče.

Tako pretučenog jedan seljanin ga otprati kući gdje su ga čekale zabrinuta gazdarica i nećakinje koje su odlučile nešto poduzeti. Uskoro dolaze brijač i župnik koji dolaze do zaključka da je knjižnica kriva iz nje dolazi viteška bolest. Spalili su sve one knjige čija je tematika viteštvo jer su zaključili da one djeluju poput otrova za Quijotea. A sobu su odlučili sazidati.

Kada se malo oporavio, Don je odlučio nagovoriti svoga suseljana da postane njegov štitonoša. Zauzvrat će mu dati mjesto namjesnika na otoku koji će steći skupljenim bogatstvom.

Don je prodao dio svoje imovine i tako došao do potrebnog novca za put. Don Quijote i Sancho bili su spremni za nove pustolovine. Sancho se nije uspio pozdraviti niti sa ženom i djecom, a uzeo je magarca kako ne bi morao hodati.

Ubrzo su se našli na polju s trideset vjetrenjača protiv kojih su se morali obraniti. One su ustvari predstavljale velikog gorostasa. U toj borbi, Dona je slučajno zahvatilo krilo vjetrenjače te ga s konjem odbacilo u zrak. Trebalo mu je kratko vrijeme da se oporavi, ali nakon toga su krenuli dalje dok ih nije zatekla noć. Odlučili su prespavati pod jednim drvetom.

U narednim danima, Don je uvijek tražio priliku za veći ili manji okršaj. Za dva fratra je mislio da su zli čarobnjaci i otmičari princeze, a u jednom okršaju Don je ozlijedio uho pa mu je Sancho povijao rane. Predvečer su stigli do pastirskih koliba gdje su ih dočekali pastiri, ugostili i nahranili.

U novim avanturama, obojica su dobili batine od konjara, što su iskoristili kao razlog da rane liječe u krčmi u kojoj je Don već boravio, a za koju je mislio da je dvorac. I tamo je Don primio udarac svjetiljkom, ali Sancho je brzo riješio stvar nakon što je pripremio melem za rane.

Odlučili su krenuti dalje, ali krčmar je prije polaska želio naplatiti svoje usluge. Tada je Don shvatio da je ustvari boravio u dvorcu, a ne u krčmi. Također, smatrao je da ne treba ništa plaćati jer je vitez skitnica pa je odlučio samo izjahati misleći da ga Sancho slijedi. No, Sanchu su dohvatili gosti, skinuli ga te dekom bacili u zrak. Sancho je nakon ove avanture kukao od bolova.

Odlučili su krenuti u Zaragozu na svečanost, a Sanson je dogovorio sa župnikom da će pokušati Dona vratiti kući. Odjenuo se u viteza i izazvao ga na dvoboj, a pritom mu je rekao da onaj koji izgubio mora ispuniti želju pobjedniku. Don je pobijedio, a Sanson je jedva izvukao živu glavu.

Putem dalje sreli su plemića pa su se s njim raspričali o poeziji i viteštvu te o tome kako su djeca pravo bogatstvo. Naime, plemić se žalio na sina koji se odlučio baviti pjesništvom, a ne naukama. No, nakon razgovora s Donom, shvatio je da i njegov sin može imati bogat život.

Naišli su na lutkarsku predstavu koju je Don shvatio ozbiljno pa je pozornicu sasjekao u komadiće, a kada se malo smirio, rekao je majstoru Pedru da će nadoknaditi štetu. Nakon toga, Sancho i Don su stigli do vojvodskih posjeda, a budući da su posjednici već čuli priče o njima, odlučili su ih spremno dočekati i zabaviti.

Vojvoda i vojvotkinja su poželjeli vidjeli sliku Donove Dulcinee, a Don se tada rastužio i rekao im kako je začarana i njezina ljepota više nije kao prije. Sada je lijepe princeze pretvorena u ružnu seljanku.

Vojvoda i vojvotkinja su bili upoznati s time da Don želi Sanchu dati otok na upravljanje te su i prihvatili da Sancho postane upraviteljem otoka Barativa. Mještani otoka su pripremili svečanost kako bi primjereno dočekali novog upravitelja, no odmah su htjeli vidjeti koliko je novi namjesnik mudar pa su mu dali zadatke da sudi. Iako je Sancho bio nepismen, imao je životnog iskustva pa je pravednom odlukom zadivio seljane.

Vojvotkinja je odlučila poslati paža s poklonima i pismom Sanchevoj supruzi Theresi. Theresa je bila presretna, a i župnik je bio oduševljen zbog toga što je upoznao paža. Sancheva supruga i kći željele su biti dostojne namjesnika Sancha pa je Theresa odlučila izdiktirati pismo za vojvotkinju i svoga muža i poslati ga po pažu.

Don je u isto vrijeme poslao pismo Sanchu sa savjetima kako će još bolje obavljati svoj posao, no, Sanchu je ipak sve to bilo previše pa u dogovoru daje naslutiti da se želi vratiti kući ženi i djeci. Nakon desetak dana, napustio je posao namjesnika te ostao bez novca i položaja i vratio se životu štitonoše.

Don i Sancho su krenuli prema Barceloni u posjet plemenu Antoniju Moreni. Don je odlučio posjetiti tiskaru da vidi proces tiskanja knjiga, a popodne je posjetio galije. Ponovo se dogodio susret Dona i Carrasca pa Don mora promijeniti planove. Ovaj put je ipak izgubio u dvoboju, a zbog toga se morao vratiti u svoje rodno selo na godinu dana. Nakon što se vrati, odlučio je postati pastir na godinu dana. Putem do doma, susreli su se s vitezom Alvarom koji je pred sucem izjavio da je on Don.

Nakon što se vratio u selu, Don je obolio od groznice. Bolovao je nekoliko tjedana pa je sastavio oporuku. Odlučio se odreći svih viteških radnji, a nekoliko dana kasnije preminuo je kao Alonso Quijano.

Likovi: Alonso Quijano (Don Quijote od Manche), Sancho Pansa

Biografija: Miguel de Cervantes

Miguel de Cervantes rođen je 1547. godine u Španjolskoj u gradiću Alcala de Henares, blizu Madrida kao jedno od sedmero djece u obitelji. Pretpostavlja se da su česte selidbe s obitelji u ranoj fazi života utjecale na njegov način pisanja. Školovao se u dva velika grada, Sevilli i Madridu, a upravo je tamo počeo pisati prve pjesme.

Kada je napunio dvadeset godina odlazi na put u Italiju i tamo se upoznaje s nevjerojatnom čarolijom talijanske književnosti. Najviše su ga očarala djela Boccacia i Dantea. Dolaskom u Italiju život mu je postao burniji, pa je tako sudjelovao u mnogim bitkama, a čak je bio u zarobljeništvu u Alžiru gdje je proveo pet godina.

Nakon Italije se vraća nazad u rodnu Španjolsku i počinje više raditi na svojim djelima. Unatoč tome što je napisao mnogo djela, nažalost nikako se nije mogao nametnuti. Romani nisu imali zadovoljavajući uspjeh, a kako nije bilo ni novaca Cervantes je bio na rubu bankrota.

Propast bankara koji se brinuo za njegov novac odvodi ga opet u zatvor gdje je počeo pisati prva poglavlja svjetski poznatog romana “Don Quijote”. Iz romana će na kraju nastati parodija i on će s njom postići toliko željen uspjeh.

Nakon romana “Don Quijote”, izdao je deset novela i počeo pisati poeme. Cervantes je napisao i nastavak priče o slavnom vitezu, što je postiglo velik uspjeh u Europi i šire.

Ostao je poznato kao jedan od najvećih pripovjedača ne samo u Španjolskoj nego i šire te jedan od najvećih pisaca u povijesti književnosti. Umire u Madridu, 1616. godine.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>