"Družba sinjeg Galeba" novela je slovenskog autora Tone Seliškara koji govori o važnosti tradicionalnih vrijednosti i obitelji. Dječak Ivo od oca je naslijedio brod kojeg je želio obnoviti i sačuvati ga kako bi oživio i uspomenu na svog oca. Iako od oca kroz život nije imao podršku, na neki način ga je volio i bio je zahvalan za svaki mali znak pažnje koji mu je on pružio.
Ive nikada nije od oca i majke nije imao podršku prilikom odrastanja. Uvijek je bio prepušten sam sebi. Morao se sam snalaziti kaka je tutnjala bura i kada je bilo nevrijeme. No, nije se bojao, naučio je živjeti sam. Iako je na prvi pogled, zbog tamne kose i puti, djelovao strogo i strašno, ustvari je bio dobra srca.
Bez obzira na sve nedaće koje su ga snašle u životu, Ivo je kroz stari brod odlučio održati uspomenu na svog oca. Uspomene ponekad mogu biti bolne, a od bližnjih možda ne dobijemo ono što smo očekivali, ali važno je osloboditi se od frustracija i očekivanja i zadržati one lijepe uspomene. One manje lijepe s vremenom će brže izblijedjeti, a biti zlopamtilo cijeli život nije rješenje.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: između dva svjetska rata
Mjesto radnje: Galebov otok
Kratak sadržaj
Radnja knjige započinjem opisom dječaka koji se zvao Ivo, pojedinostima njegova života i njegove sudbine. Dječak Ivo, naime, nije imao niti oca niti majku. Oca su mu potjerali s otoka, a majka to nije mogla podnijeti pa je umrla od tuge.
Ivo je živio sam u napuštenoj i staroj kući. Jednoga dana iznenadi se kada mu dođe otac. Teško bolestan, vraća se kako bi umro u kući. Dječaku pomaže starac Nikola i zajedničkim snagama pokapaju njegovog oca.
Ono što je Ivo dobio od oca za uspomenu bio je samo jedrenjak pod imenom "Sinji galeb". Budući da se radilo o starom i oronulom jedrenjaku, Ivo ga odluči obnoviti kako bi izgledao kao nov. Ivo dobiva društvo i pridružuju mu se dječaci iz okolnih kuća kako bi mu pomogli da ostvari svoj naum i cilj. Uz pomoć Petra, Mije, Pere, Jure i Frane, dječak odluči preurediti brod.
Nakon uloženog truda i rada, brod je skoro čitav obnovljen. Jedino što je preostalo je krma. Nju bi trebalo pobojati kako bi dobila novi sjaj. No, boja je bila jako skupa, a oni više nisu imali novca. Odlučuju zajedničkim snagama zaraditi i skupiti novac pa odlaze na kamenolom.
Iako im se u početku posao činio lagan, kako je vrijeme odmicalo i kako je sunce bivalo sve jače, rad je postajao težak i naporan. Iznimno velika opasnost prijetila je iz kamene gromade koja se nalazila pri vrhu stijene. Nitko se nije usudio popeti na vrh jer je izgledalo kao da će se ta velika gromada svaki čas urušiti.
U taj čas došao je poslovođa kamenoloma s idejom da onaj koji se popne na vrh i položi na njega veliki dijamant, dobit će novac.
Nitko nije htio riskirati i svi su šutjeli, no ubrzo se javio hrabri Ivo. Popeo se na vrh i spretno obavio posao, stavljajući dijamant na stijenu. Ali pri povratku se nije nadao tlaku zraka koji ga je odbacio i on je tijelom udario o drugi kamen. U toj nesreći udario je glavom i razbio čelo. No, bol je brzo prošla, posebice iz razloga jer su svi bili sretni što je Ivo skupio novac za boju.
Kada se Ivo oporavio cijelo društvo otišlo je u kupovinu, a kada su kupili boju, prionuli su odmah na posao. Brod je uskoro bio gotov i "Galeb" je zablistao novim ruhom.
Ivo je uživao u svom brodu, a jednoga jutra kada se probudio nije ga uočio na žalu. Kasnije je saznao da su mještani iz sela odlučili uzeti brod kako bi naplatili štetu koju im je počinio njegov otac. Ipak, Ivo je ponovo uz pomoć prijatelja vratio svoj jedrenjak i svi su ponovo plovili morem.
Likovi: Ivo, Ivin otac, Ivini prijatelji, seljani
Biografija: Tone Seliškar
Tone Seliškar (1900. - 1969.) bio je slovenski pjesnik i pisac, vrlo cijenjen i poznat u Sloveniji.
Rođen je u Ljubljani 1. travnja 1900. godine u običnoj radničkoj obitelji. Majka mu je bila radnica u duhanskoj tvornici, a otac se bavio prijevozom te je vrlo cijenio književnost.
Tone je već u osnovnoj školi pokazao iznimno zanimanje za književnost te je tada već počeo pisati prve pjesme. Srednju školu završio je 1919. godine također u Ljubljani. Bio je učitelj slovenskog jezika, a radio je u prvo u Celju pa u Trbovlju gdje se i oženio. 1925. godine vratio se s obitelji u Ljubljanu.
1943. godine otišao je u partizane gdje je iskoristio priliku za pisanje. Tamo je uređivao partizanski časopis. Nakon završetka Drugog svjetskog rata radio je kao novinar u listu "Slovenski poročevalc", izabran je za urednika Borec nakladničke kuće.
1969. godine je umro u Ljubljani.
Tone Seliškar je najviše svojih djela posvetio mladima i djeci. U prozi koju je pisao, opisao je s kakvim su se sve teškoćama i borbama morali susresti radničke obitelji. Ispričao je svoje djetinjstvo u poznatom djelu "Dječak s velike ceste"
Njegova najpoznatija djela poezije su bila "Knjiga drugova", "Pjesme očekivanja". "Pjesme i pripjevi", "Trbovlje", od proze "Kuća bez prozora", "Nasukani brod", "Noć i svitanje", "Mi ćemo pobijediti", "ljudi s crvenim cvijetom".
Najpoznatija djela za mlade bila su "Družba sinjeg galeba", "Rudi", "Mule", "Janko i Metka", "Djed Som", "Indijanci i gusari", "Ribar Luka i delfin", "Velika gala predstava"i "Bujica".
Autor: M.L.
Odgovori