Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Galeb Jonathan Livingston

Galeb Jonathan Livingston suvremena je bajka američkog autora Richarda Bacha. U bajku su utkani elementi modernog života, a specifična je po tome što glavni likovi nisu oni tipični za bajke kao što su princ ili dobre vile, već je to galeb Jonathan Livingston i njegovo jato.

U romanu je zadovoljena forma basne u kojoj životinje međusobno komuniciraju, a određeni galebovi predstavljaju ustvari neka uzvišenija, savršena bića koja žive u nekom nepoznatom svijetu. U bajci je sinonim za sretan život sloboda pojedinca. Čitajući bajku možemo uočiti i niz alegorija.

Jonathan nije sretan svojim životom jer smatra da mu je on nametnut. On želi živjeti slobodno i biti neovisan od tuđih pravila i formi kako bi njegov život trebao izgledati. On ne želi biti poput ostalih, želi postići nešto više, a smatra da sve što želi i može postići marljivošću i trudom. Priznaje samo ono što je savršeno te tome teži kako bi bio zadovoljan svojim životom i kako bi ga okolina poštivala.

Bajka je napisala jasnim i kratkim rečenicama, svima razumljivima, a možemo uočiti dijalog, monolog, opise i druge elemente kojima nam je pisac prenio život galebova.

Kratak sadržaj

Sunce se pokazalo na obzoru i predivno jutro dalo je nagovijestiti još jedan sunčan dan. Ribari su daleko na pučini bacali prve mreže na koje su odmah pohitali gladni galebovi nadajući se obroku. Nešto dalje na pučini letio je usamljeni galeb Jonathan. Izvodio je opasne vratolomije u letu, težeći savršenim pokretima. Jonathan nije bio običan galeb. Njemu u prvom planu nije bila hrana, već kako postići savršenstvo pokreta u letu.

Jonathanovi roditelji bili su zabrinuti zbog njegove ljubavi prema letenju jer je često bio sam. Dok su njegovi vršnjaci uvježbali vještine lova, njega je zanimalo samo kako će savršeno sletjeti na vodu. Jonathan je bio znatiželjan i volio je provoditi eksperimente u vodi i u zraku.

Otac je Jonathana često upozoravao da ne može živjeti isključivo od letenja. Želio je da njegov sin u zimskim mjesecima sam ulovi površinsku ribu kako ne bi morao brinuti o njegovoj prehrani. Želio je da bude poslušan. Jonathan je htio udovoljiti svom ocu i silno se trudio nekoliko dana, ali mu to nije uspijevalo. Nakon nekoliko dana vratio se svojoj strasti – letenju.

Dane je provodio leteći i promičući vlastite mogućnosti. Iako je znao da može zadobiti razne ozljede izvodeći akrobacije, to ga nije sprječavalo da i dalje pokušava dok ne postigne savršene pokrete. A uskoro je i postigao ono što je zacrtao – postao je svjetski rekorder u brzom letenju za galebove.

Nakon toga i dalje nije odustajao. Jednom je prigodom prilikom uvježbavanja leta na vodu, udario u more velikom brzinom, onesvijestio se te tako plutao neko vrijeme na pučini. Kada se probudio, sve ga je boljelo, ali niti jedna bol nije bila usporediva s onom boli koju je osjećao zbog vlastitog neuspjeha. Razočaranje je bilo toliko da se poželio vratiti svom jatu i biti običan galeb, poput svih ostalih.

Poletio je prema hridi kako bi se pridružio ostalima, ali putem mu je sinula jedna ideja. Razočaran i demotiviran, dosjetio se ideje. Razmišljao je o tome kako bi njegov let mogao biti uspješan ako će koristiti kratka krila.

Odlučio je uz pomoć vrhova svojih krila izvesti akrobatske točke. I nakon napornog vježbanja, to mu je i uspjelo. Postao je prvi galeb koji je izvodio akrobatske letove.

Kada je izveo posljednji let, pridružio se jatu. Starješina ga je pozvao da stane u središte jata, što je za jednog galeba mogla značiti velika čast ili velika sramota. U ovom slučaju, Jonathan je u sredini bio zbog sramote i time je bio izopćen iz jata.

No, nije šutio, odlučio se zauzeti za sebe i natjerati ostale da shvate njegovu strast prema letenju. Ali nitko ga nije slušao. Okrenuli su mu leđa i Jonathan je ostao sam. Budući da je bio izopćen iz jata, morao je naći novu hrid. Otišao je dalje nego što je planirao, no to mu nije bilo bitno. Boljela ga je pomisao da ga njegova braća ne shvaćaju.

I dalje je živio za svoj san. Zbog usavršene tehnike uspijevao je uloviti rijetku ribu, a život mu je sada bio orijentiran samo na lov i na let. Sve do jedne večeri kada su se pred njim u letu stvorila dva galeba. Odmah je uočio njihovu spretnost, brzinu i okretnost, a uskoro je saznao i da su to njegova braća iz jata. Došli su ga povesti nazad u njegovo jato. I iako se Jonathan bojao da neće uspjeti prevaliti taj put zbog starosti, ipak se uputio s braćom kući.

Uzletjeli su prema tamnom nebu, a njegovo tijelo i tijelo njegove braće, postajalo je sve sjajnije. Blistao je i bio je pun snage, a uskoro su mu dva galeba zaželjela sretno slijetanje i tada su nestala. Tek je kasnije shvatio da su oni razgovarali telepatski.

Kada je stigao, galebovi koje nije poznavao zaželjeli su mu dobrodošlicu. Ponovo bez izgovorene riječi, telepatski. Jonathan je bio iznenađen toplom dobrodošlicom koju je doživio. U čudu je od umora zaspao.

Sljedećih dana shvatio je da se ne nalazi više na Zemlji. Bio je sretan je pronašao galebove kojima jedini cilj u životu nije bio utažiti glad, već letjeti i težiti nekim višim ciljevima. Jonathan je s njima dijelio iste interese.

Jonathan se jednoga dana prisjetio svog života na zemlji. Telepatski je upitao svog instruktora zašto je ovo jato tako malo. Naime, na hridi nije bilo niti tisuće galebova. Instruktor mu je odgovorio da je većina galebova koji su se sada nalazili s njime u jatu, morala proživjeti i nekoliko godina kako bi dostigla savršenstvo, a on je zbog svoje marljivosti i upornosti cilj postigao puno ranije.

Jonathan je sljedeći dana usavršio sve one sitne nedostatke koje je imao, a nakon toga poželio je naučiti vještinu koju je posjedovao galeb Čjang. On je mogao promijeniti mjesto boravka u trenu. Čjang je preuzeo ulogu instruktora i Jonathana učio novoj vještini.

Nakon napornog vježbanja, kada se uspjeh nije nazirao, Jonathan je posljednjim atomima snage uspio. Našao se u društvu Čjanga na novoj planeti gdje je nebo bilo zeleno, a umjesto sunca na njemu su se nalazile dvije zvijezde.

Jonathan je bio oduševljen naučenim i opet je zaključio da se trud uvijek isplati. Kada se kasno navečer vratio svom jatu, zadobio je njihovo strahopoštovanje i divljenje zbog naučene nove vještine u tako kratkom roku.

Jonathan je nakon toga puno vježbao, usavršavajući odlaske u budućnost i prošlost, a ubrzo je svladao sve prepreke.

Jednoga jutra Čjang je počeo sjajiti. Što je sjaj bivao veći, to su njegovi obrisi postajali sve manje izraženi. Oprostio se s Jonathanom i nestao je.

Jonathan nikada nije zaboravio svoje podrijetlo. S vremenom ga je srce sve više vuklo nazad do hridi. Želio se vratiti u jato i saznati postoji li još jedan galeb koji je krenuo njegovim putem. Želio je postati instruktor letenja i svoje znanje prenijeti na nove generacije galebova.

I iako ga je novi starješina jata, Sullivan, odgovarao od povratka na Zemlju, želja je bila previše jaka i Jonathan se uputio prema Zemlji.

U njegovom starom jatu nalazio se galeb imenom Fletcher Lynd. Bio je mlad i jako sličan Jonathanu. Također je osjećao neopisivu ljubav prema letenju. Zbog toga su se drugi osuđivali kao nekada davno i Jonathana. Kada su se njih dvojica susreli, Fletcher je ostao oduševljen Jonathanovom tehnikom letenja. I tako je Jonathan postao njegov novi učitelj.

Danima su vježbali letenje, a Fletcher je doživio mnogo neuspjeha. Polako je gubio nadu, ali Jonathan mu nije dostupio da se preda. S vremenom im se pridružilo još galebova pa je tako Jonathan imao šest učenika koji su bili slični njemu i Fletcheru. I oni su bili prognani iz jata jer su bili drukčiji. Iako su gajili veliku strast prema letenju, nikako nisu mogli razumjeti Jonathanove riječi da neće moći ovladati tijelom ako prvo ne ovladaju svojim mislima.

Nakon mjesec dana obuke Jonathan je poželio da se vrate u jato iako, jednom kada su bili prognani, više se nikada nisu smjeli vratiti. Poletjeli su zajedno, a kada su stigli do jata, svi su galebovi utihnuli. Jonathan se na njih nije obazirao, već je svojim učenicima ukazao na greške koje su učinili leteći tehnikom dvostrukog romba.

Starješina je upozorio galebove da će i oni biti prognani ako progovore s izopćenicima jata. No, Jonathan se nije obazirao. Vježbao je let sa svojim učenicima i ukazivao im na učinjene greške. U noćnim satima mnogi su se galebovi iz jata pridružili Jonathanu i njegovim učenicima, ali ujutro bi se ponovo udaljili bojeći se njihove sudbine.

Mjesec dana bilo je potrebno da se jedan galeb iz jata obrati Jonathanu. S vremenom je Jonathan proširio svoje jato, a pridružio mu se i galeb kojem je jedno krilo bilo ozlijeđeno. Budući da mu je krilo visjelo, smatrao je da ne može letjeti. No, Jonathan ga je uvjerio u suprotno. Rekao mu je da može raditi što želi jer je slobodan.

Galeb ozlijeđenog krila je vrisnuo od ushićenja i poletio, a time iz sna prenuo na tisuće drugih galebova. Malo nakon toga pridružilo mu se ne tisuće ptica, a neki su njime bili toliko očarani da su ga zvali sinom Velikog galeba.

Nakon nekoliko dana Fletcher je novo pridošlim galebovima objašnjavao tehniku brzinskog letenja. U tom trenutku naletio je na mladunče galeba koje se kretalo u njegovom smjeru. Kako bi ga izbjegao, udario je svom snagom u stijenu. Misleći da je mrtav, postigao je drugu razinu, letio je kroz vrijeme. No, vratio se jatu i poželio je postati instruktor, a Jonathan ga je tada dotaknuo i vratio u život. Jato okupljeno oko njega nakn toga je još više počelo bježati od njega, nazivajući ga sada vragom. Mislili su da samo želi naštetiti jatu.

Željeli su se riješiti Jonathana, a Fletcher nikako nije mogao vjerovati da mu tako žele nauditi. No, Jonathan nije mario. Uvjeravao je Fletchera da ipak treba uvijek tražiti ono dobro u ljudima. Podsjetio ga je na trenutke kada je on bio protjeran iz jata, a sada je predvodnik.

Fletcher je ostao iznenađen tim riječima. Nije niti sanjao da on može biti vođa jata. Nakon toga Jonathanovo tijelo počelo je sve više svijetliti. Sve dok nije nestao.

Nakon nekog vremena Fletcher je odlučio vinuti se u nebo i pronaći nove učenike koji dijele istu strast za letenjem. Učio je mlade galebove savršenom letu te se uvijek nadao kako će jednog dana ponovo susresti Jonathana Livingstonea.

Biografija: Richard Bach

Richard Bach rođen je 23. lipnja 1936. godine u Oak Park, Illinoisu, u Americi. Postao je poznat 70- ih godina prošlog stoljeća zbog nekoliko djela koja su stekla vrlo veliku popularnost.

Većina knjiga je autobiografskog karaktera, koristeći stvarne ili fikcionalne likove kako bi ilustrirao svoju filozofiju.

Bach je služio vojsku u Američkoj mornarici te zatim u krilima New Jerseya. Imao je nekoliko različitih poslova kao što je bio i tehnički pisač za Douglas Aircraft. Iz tog razloga je većina njegovih knjiga povezana s letenjem.

1970. godine izdaje knjigu “Galeb Jonathan Livingston” koja je u 1972. prodana u više od milijun kopija. Velika uspješnost knjige popraćena je medijima tih godina. 1973. godine knjiga je pretvorena u film u produkciji Paramount Picturesa s glazbom Neil Diamonda.

31. kolovoza 2012. godine imao je zrakoplovnu nesreću, prilikom slijetanja na privatni aerodrom bio je ozlijeđen. Dan nakon nesreće prijavljeno je da ima teške ozlijede, ali da je stabilno te da ima ozljedu glave i slomljeno rame.

U prosincu 2012. godine objavljeno je da je knjiga “Putovanje s Puffom” poslana izdavaču dan prije nesreće.

Bach je imao šestero djece sa svojom ženom Bette, koja je također bila pilot. 1970. godine se razveo i oženio s Leslie Parrish, glumicom. Rastali su se 1997.  godine. Ponovno se oženio sa Sabrynom Nelson-Alexopoulos 1999. godine.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>