Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Germinal

Germinal je trinaesti roman iz poznatog ciklusa Rougon-Macquart te drugi roman o radnicima. Središnja tema romana su patnje rudara te njihova borba za opstanak. Radi se o jednom od prvih romana u kojima je autor htio prikazati sukob između kapitala i radništva, zbog čega se smatra jednim od najboljih romana o radničkom pokretu.

Događaji opisani u romanu temelje se na stvarnom događaju koji se dogodio u Francuskoj 1884. godine. Bilo je to vrijeme kada su Francusku obilježili štrajkovi rudara koji su označili prekretnicu u njihovom načinu života.

U dvadeset romana koliko je napisano Zola je pokazao propadanje određenih članova obitelji Rougon-Macquart uzrokovano hereditarnim opterećenjem. Pored spomenute obitelji Zola je prikazao sve društvene slojeve francuskog društva u vrijeme Drugog carstva. Unutar spomenutog ciklusa, nalaze se najpoznatiji romani poput: “Jazbine”, “Trbuha Pariza”, “Nane” i “Germinala”.

U “Germinalu” velika pozornost se pridaje imenima kroz čije se nazive može uočiti ironičnost pripovijedača. U nazive su unesene i životinjske metafore poput imena rudnika Voreux, s latinskim korijenom vorax, a točan prijevod je “ona koji proždire”. Čak i naslov germinal ima značenje, to je mjesec republikanskog kalendara.

Što znači “germinal”? Ovo ime simbolizira rast i procvat. Na ovo se značenje nadovezuje zadnja scena u kojoj Etienne odlazi iz malog rudarskog mjesta Montsoua. Odlazi kako je i došao na svojim nogama, pješice, maštajući o pravednijem društvu.

Očit je kontrast početka i kraja romana. Dok na početku romana prevladava turobna atmosfera sa crnim tonovima, na kraju glavni lik odlazi uz prekrasnu svjetlost proljeća i nadu za bolje sutra.

Kontrast ne postoji samo na početku i kraju, on se proteže i kroz cijeli roman, a to je paralelno prikazivanje života s jedne strane nesretnih rudara s njihovim obiteljima i bogatih vlasnika rudnika te raskošnog života kakav su vodili.

S jedne strane čitatelj žali Maheuovu ženu koja odlazi s dvoje gladne djece tražiti novac od obitelji Gregoire, a s druge strane je raskošan život spomenute obitelji i neosjetljivosti na tužan život jedne žene.

U Germinalu je snažno istaknut naturalizam i da određena svojstva naslijeđa dovode do pojedinih učinaka. Zola se trudio u romanima dočarati realnu atmosferu nekadašnjih vremena, pa je roman zasnovao na događajima koji su se zaista dogodili jer postoje zapisi o štrajku rudara.

Tijekom istraživanja Zola je puno vremena proveo s rudarima, kako bi izbliza upoznao njihov način života i razgovarao sa sudionicima štrajka. Budući da je želio da njegovo djelo bude kao jedna vrsta dokumentarca, Zola se nije suzdržavao brutalnih scena koje je opisivao u romanu.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: između 18. i 19. stoljeća

Mjesto radnje: Francuska

Kratak sadržaj

Etienne Lantier je mladi strojar iz Pariza koji dolazi u malo rudarsko mjesto Montsou kako bi pronašao posao. Vremena su teška i zbog toga starac Vincent Maheu nadimka Bonnemort, koji je noću radio na istovarivanju vagona ne daje previše šanse Etienu u njegovoj potrazi. Etiene je starca upoznao kada se zaustavio pored rudnika Voreuxa. Bonnemort je pripadnik obitelji Maheu koja već duže vrijeme radi u ugljenokopu i stanuje u naselju radnika Dvjesta četrdesetorice.

Rano je doba dana i svi radno sposobni članovi obitelji Maheu pripremaju se za odlazak na posao. Među članovima koji rade su najstariji sin Zacharie, kći Catherine, brat od jedanaest godina Jeanlin i otac Toussaint. Dok oni odlaze na posao u kućici ostaju šest godina stara Lenora, sin od četiri godine Henri, tek rođena curica Estelle, Alzira od devet godina te majka. Cijela obitelj živi u skromnoj maloj kući ispunjenoj bijedom.

Prostor je toliko malen, a kako nemaju izbora, u tom skučenom prostoru oni spavaju, jedu, kupaju, se, ljube… Život u naselju rudara je bijedan i sumoran, a osim toga ljudi su promiskuitetni pa se mnogi odaju ne samo piću nego i nasilju.

Etienne je otišao do rudnika u nadi da će dobiti posao, a kako je prilazio tako je promatrao ljude kako ulaze kroz okno koje je pomalo podsjećalo na neku mitsku životinju što guta svoj plin. Otac obitelji Maheu bio jer predvodnik svoje skupine, a kako je upravo on ostao bez jednog od svojih radnika, Etienne je došao na njegovo mjesto i počeo raditi. Nije trebalo dugo da ga oduševe članovi obitelji Maheu, a koji je isto tako oduševio i njih.

Radio je u skupini zajedno sa Catherine za koju je prvo mislio da je dječak koliko je bila žilava, sa Zachariem te Chavalom koji je bio poznat po svojoj grubosti. Od početka je između Etiennea i Chavala postojala mržnja, a Etienne nije ni bio svjestan kako se upleo u odnos između Chavala i Catherine koju je on smatrao svojom ženom dok mu se ona bez prigovora pokoravala.

Već je na početku prikazana razlika između radnika i bogataša, odnosno onih koji se smatraju dioničarima rudnika. Za razliku od obitelji Maheu koja živi u neimaštini, s druge strane čitatelj upoznaje bogatu obitelj Gregoire, dioničare koji su uživali u raskoši i kod kojih je Maheuova žena došla prositi milostinju. Bogata obitelj s kćeri jedinicom Cecile nije imala previše osjećaja i zato joj je umjesto novca dala samo jedno pecivo. U međuvremenu gđa Hennebeau s uglednim gostima iz Pariza obilazi naselje i govori  kako svi imaju dobar smještaj te kako bi ponekad tamo bilo dobro boraviti zbog mira i dobrog zraka.

Rad u rudniku je svakim danom sve nesigurniji jer mu prijete neprekidna urušavanja. Radnici su plaćeni prema količini koju iskopaju svaki dan, a kako bi se spriječilo potencijalno urušavanje, važno je postaviti dodatne potpornje, ali kako to rudarima uzima dragocjeno vrijeme i zbog toga ne stignu iskopati dovoljno ugljena, velik dio njih pristupa nemarno prem dijelu koji predstavlja njihovu sigurnost. Zbog toga što ne vode računa o sigurnosti radnici su znali dobivati novčane kazne, što ih je još više guralo u bijedu.

Etienne je na početku živio u gostionici kod Rasseneura koji je prije radio kao kopač ugljena sve dok nije organizirao jedan štrajk. U toj je gostionici Etienne upoznao Souverina, emigranta iz Rusije, pod čijim je utjecajem počeo polako razmišljati o pobuni protiv nemilosrdnog kapitala. Počeo se zanositi osnovama Internacionale, pa je odlučio stvoriti udruženje rudara ako slučajno dođe do štrajka. Za razliku od njega Souverin je smatrao da prvo treba sve sravniti kako bi se moglo krenuti ispočetka.

Kako je vrijeme odmicalo tako je situacija u obitelji Maheu nastupala sve teža situacija, a posebno kada se Zacharie oženio i od tvrtke dobio praznu kuću u naselju. Njegov odlazak je uzrokovao smanjene prihode cijeloj obitelji.

Etienne je tada prihvatio ponudu obitelji i uselio se u njihovu kuću. Tada su on i Catherine počeli spavati u istoj sobi te dijeliti intimnost, a simpatije između njih su svakim danom bile sve veće. Unatoč tome Catherine je nastavila vezu sa Chavalom koji ju je nastavio mučiti, a ona je na sve to bila ravnodušna. Uskoro je zbog njegove ljubomore napustila obitelj i otišla živjeti s njim.

Prvi nagovještaj štrajka bila je obavijest od tvrtke da se mijenja način plaćanja radnika za kopanje ugljena. Cijena vagona iskopanog ugljena bit će manja, a pregrađivanje će se plaćati zasebno. Tvrtka je tako postigla veliku uštedu, a bijes radnika svakim je danom bio sve veći. Kap koja je prelila čašu bila je nesreća u rudniku kada je nastradao Jeanlin Maheu ozlijedivši obje noge. Bio je to trenutak da se pokrene ideja o štrajku koja je zatekla dvije moćne obitelji na ručku, Gregoire i Hennebeau.

Etienne je postao vođa štrajka. Radnici su htjeli mirnim putem ostvariti svoja prava dok se Souverin zalagao za nasilje koje bi natjeralo poslodavce da se predomisle. Unatoč tome situacija je teška i sve je više ljudi gladno. Ubrzo je obitelj Maheu pogodila tragedija kada im je umrla kćer Alzira. Među rudarima se tada javila nesloga pa su neki odustajali od štrajka i odlazili raditi u druge rudnike baš kao Chaval i Catherine.

Znajući da svoje ciljeve mogu postići jedino ako natjeraju ostale radnike da se predomisle, sve je više rasla napetost i Etienne više nije mogao kontrolirati bijes radnika koji su počeli uništavati strojeve, zbog čega je kompanija pozvala vojsku. Došlo je do krvavog sukoba kada pogine Maheu. Nakon velikog krvoprolića Chaval prijavljuje Etiennea kao vođu koji zbog toga bježi i sakriva se u oknima rudnika.

Etienne se zbog toga sukobio sa Chavalom, ali zahvaljujući Catherine izbjegao je smrt. Chaval je zbog toga bio bijesan i otjerao Catherine koja se nije mogla vratiti roditeljima jer su je odbacili. Isto tako nije htjela prihvatiti pomoć Etiennea jer je smatrala da ga nije dostojna.

Prošlo je nekoliko tjedana koje je Etienne proveo u krevetu oporavljajući se od ozljeda. Razočaran onim što se dogodilo odlučio je napustiti rudnik. Nažalost mnogi su radnici izgubili živote, a štrajk nije uspio jer sada skoro svi rade u drugim rudnicima za iste uvjete. Iako u romanu prevladava romantična atmosfera, kraj je pomalo optimističan, a govori o tome kako čovjek za bolje sutra mora uzeti sudbinu u svoje ruke.

Likovi: Etienne, Catherine, Caval.

Analiza likova

Etienne Lanter – glavni lik romana. On je strojar iz Pariz koji je u potrazi za bilo kakvim oblikom posla. Etienne se spominje u još jednom romanu, u “Jazbini” gdje se kao naučnik pokušava udaljiiti od utjecaja okoline.

Rođen je u izvanbračnoj vezi kao sin pralje Gervaise koja je imala problema s alkoholom. Za razliku od “Jazbine” u kojoj se Etienne cijelo vrijeme htio udaljiti od života koji bi ga obilježio, u “Germinalu” on ne bježi od svoje sredine u kojoj je odrastao, ali ne želi imati veze s nasljednom sklonosti prema alkoholu i nasilju.

Na početku romana dok razgovara s Catherine očito je kako se nije uspio udaljiti od nasilja jer je cijelo vrijeme govorio koliko mrzi rakiju i otrov koji pruža. Iako se cijelo vrijeme bori protiv sklonosti prema nasilju, na kraju je popustio kada tijekom završnog obračuna na vidjelo izlazi njegova agresivna strana koju je uporno pokušavao zatomiti.

Unatoč tome što je njegov život određenom sredinom iz koje dolazi i poslom koji radi, on ipak pokušava živjeti drugačije. Cijelo vrijeme pokazuje koliko je poduzetan i kako treba slušati nove ideje kao što su one od strane internacionale.

Patnje kroz koje je prošao kao što je slomljen štrajk i ponovno vraćanje radnika na posao te smrt voljene Catherine, samo su ga učinile jačom osobom i uvjerile da treba nastaviti revolucionarne ideje.

Catherine – kćer Maheua koja zajedno sa ocem Toussaintom te braćom Zachariem i Jeanlinom radi u rudniku. Ona je pravi primjer osobe koju je obilježio tragičan život obitelji i sredine u kojoj je rođena jer unatoč dobrom srcu koje je pokazala kada je spasila Etiennea od smrti, na kraju je postala žrtvom okoline.

Rođena u neimaštini i odrastajući u siromaštvu nije znala za bolje i mislila je da grubo ponašanje od strane Chavala treba trpiti jer ne zalužuje bolje. Njen tragičan kraj samo je potvrda kako se puno ljudi iz tadašnjeg vremena nije uspilo izvući od sudbine koja je bila predodređena već kod rođenja.

Biografija: Emile Zola

Emile Zola (1840. – 1902.) je poznati francuski romanopisac koji se smatra jednim od najvažnijih predstavnika naturalističke škole. Rođen je u obitelji razuličitih nacionalnosti, ocaTalijana i majke Francuskinje.

Nažalost ostao je bez oca kada je imao samo sedam godina, a upravo je od njega naslijedio temperament koji mu je pomagao kada je trebao braniti svoje poglede na društvo, ali i književnost. Još je kao mladić radio u izdavačkoj kući na mjestu činovnika nakon čega se zaposlio kao novinar. Poslije spomenutog radnog iskustva, Zola se povukao od svih i odlučio posvetiti književnosti.

Iako je u bogati svijet književnosti ušao kao romantičar, njegova kasnija djela pokazuju kako se nije mogao zadovoljiti metodom realizma. Bio je poznat po tome što je svojim djelima izazivao razne polemike. Kroz život su ga optuživali za pretjerivanje, nemoral i nedostatak ukusa. Nisu ga napadali samo zbog navedenih razloga, bio je često optuživan zbog nehumanog opisa svojih likova.

Emile Zola je bio poznat po velikoj sklonosti koju je gajio prema radničkoj klasi. Tako se 1898. g. istaknuo u Dreyfussovoj aferi svojim čuvenim proglasom J’accuse (Optužujem) čime je navukao na sebe gnjev vlasti. Bio je osuđen na zatvor zbog čega je pobjegao u Englesku.

Pri kraju se više bavio društvenom problematikom, a romanopisca je sve više zatomljivao kako bi istaknuo moralista u sebi. Smatrao je kako tadašnji problemi u društvi traže malo više pozornosti. To je vrijeme kada su nastala djela kao što je nedovršena tetrologija “Četiri evanđelja – Plodnost, Rad, Istina i Pravda” te “Tri grada”.

Osim “Germinala” ostao je poznat po još nekoliko djela kao što su “Jazbina”, “San”, “Novac”, “Nana”… Umro je 29. rujna 1902. godine u Parizu.

Autor: S.Š.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>