Guliverova putovanja

Guliverova putovanja zanimljiv je pustolovni roman književnika Jonathana Swifta. Swift je u svom djelu iznio svoje osobno mišljenje o Engleskoj i njezinoj politici.

Priča o pomorcu Guliveru i njegovim pustolovinama poslužila je također i kao okvir u kojem je dao svoju kritiku cjelokupnog engleskog života. U djelu se ismijava tadašnji društveni život u Engleskoj, ali i ljudske mane poput umišljenosti, sebičnosti, pohlepe.

Skladnost toga dvostrukog smisla “Guliverovih putovanja” osigurala je tome djelu besmrtnu vrijednost, a Jonathana Swifta učinila je jednim od najpoznatijih engleskih, ali i svjetskih pisaca.

Kratak sadržaj

Put u Lilliput

Lamuel Gulliver engleski je mornar koji je na jednom od svojih putovanja doživio brodolom. 5. studenog 1699. godine brod mu je razbijen kada je za vrijeme oluje udario o stijene. Struje su ga odvele do nepoznatog mu kopna te se on jedva dovukao zbog iscrpljenosti do obale i zaspao u mekoj travi.

Kada se probudio bio je sav u čudu. Sav je bio privezan za zemlju. U taj čas ugledao je malenog čovječuljka velikog svega 15 centimetara koji se penjao duž njegovog tijela. Pridružilo mu se još četrdesetak takvih malenih čovječuljaka. Svi su imali lukove i strijele i maleni tobolac u kojemu su ih nosili. Gulliver im je objasnio da je gladan i žedan, a maleni stvorovi ubrzo su mu donijeli velike količine hrane i piće u malim dimenzijama. Nikako se nisu mogli načuditi da postoji ovako veliki čovjek.

Stavili su mu omamljujuće sredstvo u piće te je Gulliver ubrzo zaspao.

Ubrzo su mu sagradili drvenu konstrukciju na kojoj su ga prenijeli do grada te smjestili u veliki napušteni hram. Gulliver je tamo mogao ući samo puzeći. No, prije svega on je bio privezan lancima da ne može pobjeći.

Pomalo se Gulliver prilagodio i upoznao novi način života. Upoznao je kulturu, politiku, jezik i običaje. Zemlja u kojoj se nalazio imala je ime Lilliput i u njoj je sve bilo sitno. Glavni grad zvao se Mildendo i u njemu je živjelo oko pola milijuna stanovnika. Na čelu države bio je car uz kojeg su bili parlament i vojska. Stranka niskih peta bila je tada na vlasti, a među strankama su se često javljale razmirice i svađe. Neki iz stranke visokopetaša su čak pobjegli u Blefuscu, neprijateljsku državu.

Razdor, ratovi i velike krvave borbe bile su česte u Lilliputu. Najveći uzrok svađa dolazio je zbog nesloge oko toga treba li se jajetu prvo razbiti gornji ili donji dio. Donji dio se nazivao tušika, a gornji dio imao je naziv vršika. O ovoj temi napisano je mnogo knjiga i zakona. Trenutno su tušičke knjige bile zabranjene, a svima koji su im se priklonili oduzeta su prava i bili su progonjeni iz javne službe. Neki od njih pobjegli su u susjednu državu Blefuscu te su nagovarali njihovog cara da napadne Lilliput kako bi oni ponovo došli na vlat. Zbog toga su ove dvije države u ratu.

Na dvoru Lilliput održavaju se često brojne igre od kojih prednjače igre skakanja, hodanja i prevrtanja po užetu te igra puzanja ispod batine. Onaj tko biva najbolji u ovim igrama dobiva najbolje i najviše položaje u državi.

Pošto se Gulliver vrlo ponizno odnosio prema caru i carici, uskoro je zadobio njegovo veliko povjerenje. To nikako nije išlo u korist ministrima i generalima pa su iz tog razloga bili jako ljubomorni prema Gulliveru.

Ipak Gulliver se proslavio kada je obranio grad od napada protivničke države Blefusce. Pošto je car uvidio da ima veliku pomoć i prednost zbog Gullivera, planirao je pokoriti i osvojiti Blefuscu uz pomoć Gullivera.

Kada su trebali sklopiti primirje Gulliver je bio taj koji je išao sklopiti primirje u državu Blefuscu. Tada ga je i tamošnji car htio iskoristiti ne bi li ga dobio na svoju stranu što bi mu bila velika stvar i pomoć oko osvajanja države Lilliput.

Gulliver tada saznaje da ga u Lilliputu žele ubiti i oslijepiti te koristi priliku nasukanog broda i bježi. Blefuščani su mu pomogli te je dobio zalihe hrane i vode. Tako je otplovio na pučinu gdje ga je spasio engleski brod. Bilo je to godine 1702. U Engleskoj nitko nije vjerovao u njegove priče o malim ljudima. Povjerovali su mu tek kada im je pokazao male životinje koje je izvadio iz džepova.

Put u Brobdingang

Gulliver je na sljedeće putovanje otišao samo dva mjeseca nakon povratka iz Lilliputa. Ponovo je u društvu mornara krenuo prema jugu. Pošto su zalihe vode bile pri kraju, odlučio se uputiti čamcem s mornarima prema obali koja se nalazila u blizini.

Kada su pristali na kopno, mornari su se uputili u jednom smjeru u potrazi za vodom, dok se Gulliver razdvojio od njih odlučivši razgledati kopno. Nakon nekog vremena, pošto nije uspio naći ništa što bi ga posebno zanimalo, odlučio se vratiti. No, u zadnji čas je primijetio kako mornari brzo veslaju prema brodu, a za njima ide veliko stvorenje. Spasili su se iz razloga što je tlo bilo neravno pa je veliko ljudsko stvorenje teško hodalo. Uspjeli su se spasiti, a Gulliver je ostao sam na kopnu kojeg nije poznavao.

Ne preostajući mu ništa drugo, Gulliver je odlučio prošetati i razgledati kopno. Hodao je njivom preko velikog žita te je najednom susreo velikog čovjeka kojem se u zadnji čas uspio sakriti. Ubrzo ih je došlo još sedam takvih. Bili su veličine zvonika, a došli su u žetvu.

Kako mu se jedan seljak približio, Gulliver je od straha vrisnuo što ga je odalo. Jedan veliki stvor ga je primio i pokazao ostalima. Gulliver se nije opirao od straha da ga ne primi još jače, a velika stvorenja su se čudila ovom malom razumnom stvoru.

Seljak je Gullivera odnio kući i tamo se on uskoro priviknuo na život. Za njega se brinula seljakova kći Glumdalclitch koja je znala šiti haljine za svoje lutke. Svima je tako malen Gulliver bio jako simpatičan. No, on se u takvoj velikoj kući, među tim velikim stvorovima susreo i s brojnim problemima. Ogromno dijete, pas i štakor samo su neki od nedaća koje je Gulliver morao proći.

Pošto je Gulliver zbog svoje nizine bio jako popularan, jedan seljak mu je dao prijedlog da putuje s njim i pokazuje ga što bi mu moglo donijeti dodatnu zaradu. Jedva preživjevši takav naporan život gazda mu se smilovao jer je shvatio da bi Gulliver od takvog tempa mogao umrijeti.

Predao ga je kraljici i kralju koji su se najbolji mogli brinuti za njega. Gulliver je to prihvatio pod uvjetom da mu društvo i dalje radi seljakova kći Glumdalclitch. Za djevojčičine roditelje to je bila čast pa mu se ona pridružila.

Ovo je značio novi život za Gullivera. Uskoro je postao kraljičinim miljenikom te im pričao o Engleskoj i svom prijašnjem životu. Za Gullivera je izrađen poseban prostor za objedovanje, imao je svoju novu sobu i skroz se prilagodio životu na dvoru, iako ga je hvatala jeza od velikih predmeta i ljudi. Najveći Gulliverov neprijatelj bio je dvorski patuljak koji je bio ljubomoran jer je izgubio povlašteni status kod kraljice.

Gulliver se čudom uspio spasiti na jednom kraljevskom izletu. Pošto se za njega brinuo sluga, on ga je zamolio da ga stavi skupa sa svojom kutijicom na jednu stijenu. Kako on nije bio baš koncentriran na njegovo čuvanje, Gullivera s kutijicom ubrzo otme veliki orao. On iz zrake padne u vodu i uskoro ga spasi nadolazeći engleski brod i vrati ga kući.

Nitko mu u zemlji nije vjerovao da je bio u zemlji divova. Sada mu se sve činilo premaleno u odnosu na prijašnji život. Žena mu je zabranila daljnja putovanja, no Gulliver joj to nije mogao ispuniti.

Biografija: Jonathan Swift

Jonathan Swift rođen je 30. studenog 1667. godine.

Nakon školovanja na Trintiy Collegeu i smrti ujaka koji ga je izdržavao od očeve smrti napušta Irsku. Radio je kao tajnik političara Eilliama Templea i instruktor djevojčice Esthere, koja će odigrati značajnu ulogu u njegovu životu i djelu (Stella u Dnevniku). Strastveno se zanimao za suvremene događaje i sudjelovao u političkom životu oštrim člancima.

Oko 1710. napustio je vigovce i prešao u tabor torijevaca. Kao pisac bezobzirnih članaka u torijevskom časopisu Examiner, za kratko vrijeme postao je najistaknutija ličnost tadašnjeg engleskog novinarstva.

Kad vigovci ponovo dolaze na vlast, Swift 1714. odlazi u Dublin u progonstvo. Bez sudjelovanja u javnom životu, bez prijatelja proživljava gorke i mračne dane, a uznapredovala je i teška bolest (tumor na mozgu) te je umro 19. listopada 1745. godine. u dubokoj apatiji, slijep, gluh i gotovo nijem. Na njegovu se grobu nalazi natpis koji je sam sastavio: “Prođi, putniče, i ako možeš, ugledaj se na revnog pobornika slobode!”

Predmet njegove razotkrivajuće i razorne poruge nisu određeni pojedinci, sredine, staleži, događaji, već ljudska narav koja se valja u moru gluposti.

Najpoznatija dijela su mu “Priča o bačvi”, “Bitka knjiga”, “Suknareva pisma” te “Guliverova putovanja”.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>