Analiza djela Heidi. Roman je napisala Johanna Spyri. Kratka lektira, likovi, kratak sadržaj i književni elementi priče o djevojčici koja se nakon života na selu mora priviknuti na život u gradu. Provjera znanja pročitanog djela na brz i jednostavan način!
Analiza
"Heidi" je roman švicarske autorice Johanne Spyri koji je prvotno objavljen u dva dijela pod nazivima "Heidine godine učenja i putovanja" i "Heidi koristi ono što je naučila". Otkada je objavljen 1881. godine, ovaj roman jedan je najprodavanijih knjiga te ujedno i najpoznatiji u švicarskoj literaturi.
Heidi je malena djevojčica koja se preselila djedu u Alpe. Djed je prihvatio djevojčicu nakon što su joj umrli roditelji, a iako živi daleko od civilizacije i svi ga znaju kao pustinjaka i čudaka, ne postoji osoba koja bi o njoj bolje brinula.
Djed ostavlja dojam grubog i zatvorenog čovjeka, ali u srcu je dobar i učinit će sve kako bi se djevojčica što bolje prilagodila novom životu. Heidi voli svoj novi život, u prirodi i uz djeda koji joj je pruža potporu i puno ljubavi. Ipak, kako Heidi odrasta djed odluči da je za nju najbolje da školovanje nastavi u Frankfurtu. Heidi se sada ponovo mora prilagoditi na novi život, a život u gradu, daleko od prirode, šume, svježeg zraka i djeda, puno joj teže pada nego ranija prilagodba na život u Alpama.
Otkada je objavljena ova knjiga je popularna među mlađim čitateljima, a s godinama je adaptirana u filmove i serije. U Švicarskoj je otvoren i Heidiland, zabavni park u kojem posjetitelji mogu otkriti posebne lokacije iz knjige.
Elementi djela
Vrsta: dječji roman
Tema: odrastanje djevojčice Heidi, prijateljstvo i društvene razlike između djevojčice Heidi i Klare
Pouka: za sreću nam trebaju samo obitelj i prijatelji
Vrijeme radnje: vremensko razdoblje od nekoliko godina
Mjesto radnje: Frankfurt i Švicarska (kupalište Ragaz, djedova koliba, Basel, Mayenfeld, Selce)
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Visoka i krupna djevojka po imenu Deta vodila je svoju nećakinju Heidi u maleno selo Selce. Do Selca se moralo pješačiti sat vremena od alpskog mjestašca Maienfeld u Švicarskoj. Naime, Heidi je imala pet godina i ostala je bez oba roditelja, a Deta je odlučila da će se od sada za nju brinuti djed i da će Heidi iz grada preseliti u švicarske Alpe. Na pola puta do djedove kolibe nalazila se i Petrova koliba, a Petar je ubrzo osvojio srce malene Heidi.
Kada je stigla djedu, Heidi je počela istraživati svoj novi dom. Djed je živio vrlo skromno, ali Heidi to ni najmanje nije smetalo. Živio je u kolibi u kojoj se nalazio jedan ugradbeni ormar i soba u kojoj su se nalazili stol i stolica, krevet u kojem je djed spavao i veliki kotao. Heidi je željela spavati na tavanu pa joj je djed tamo i pripremio krevet od sijena. Djed je odmah shvatio da je Heidi jedna posebna djevojčica i jako mu se svidjela.
Sljedećeg dana Heidi je upoznala Petra, mladog kozara kojem se pridružila na ispaši. Osim Petrovih koza, za njima su išle i djedove, Bjelka i Sivka.
Heidi je svakoga dana otkrivala sve više prednosti života na planini. Ojačala je i godio joj je svježi planinski zrak. Ubrzo je nastupila zima i napadalo je mnogo snijega. Kako bi nastavili druženje, Petar je pozvao Heidi da bude gošća u njegovoj kući na što se Heidi radosno odazvala. Djed ju je dovezao saonicama do Petrove kolibe i Heidi je upoznala njegovu obitelj. Svidjela se svim ukućanima jer je bila djevojčica dobrog srca. No, najviše je zadivila Petrovu slijepu baku i majku.
Sljedećeg dana Heidi je nagovorila djeda da popravi bakinu urušenu kolibu. Djed svojoj unuci nije mogao reći "ne" te je tako nakon dugo vremena izašao među ljude. Sljedeće dane ove dvije obitelji provodile su u sreći i veselju.
Godine su brzo prolazile pa je tako Heidi već tri godine provela kod djeda. U to vrijeme mnogo je toga naučila o životu, ali sada je već imala osam godina i bilo je pitanje kada će krenuti u školu. Djed nije htio ni čuti na tu pomisao i bio je jako tvrdoglav, ali jednoga dana stigla je Deta i bez obzira na protivljenje djeda, bake i Petra, odvela djevojčicu u Frankfurt u školu.
Heidi je u Frankfurtu stanovala kod gospodina Sesemanna, a djevojčica je pravila društvo njegovoj kćeri Klari koja je bila u invalidskim kolicima. Upoznala je Heidi i gospođicu Rottenmeier koja je vodila kućanstvo.
Kako je vrijeme sve više prolazilo, tako je Heidi s većom nostalgijom razmišljala o prirodi, pašnjacima i djedu. Kada je kroz prozor ugledala crkveni toranj, odlučila ga je pronaći jer je smatrala da se u blizini nalazi i mjesto u kojem živi njezin djed. Putem je za savjet upitala dječaka koji je za informaciju tražio 40 pfeninga. Iako je stigla do tornja, nije ugledala brda i pašnjake.
Heidi je od zvonara dobila na poklon dvije mačke koje je potajno odnijela u kuću u sakrila uz pomoć Klare i sluge Sebastijana. Gospođida Rottenmeier nije voljela životinje pa tako nije smjela niti saznati za mačke.
Sljedeći dan pojavio se dječak koji je došao po 40 pfeninga koje mu je dugovala Heidi. Gospođica Rottenmeier se spotaknula na njegovu kornjaču i užasnuta zaprijetila Sebastijanu da je izbaci. U tom trenu Sebastijan donosi košaru iz koje iskoče mačke. Gospođica Rottenmeier se njima prestravi, a tada ih Sebastijan odnosi na tavan, na sigurno mjesto.
Heidi i Klara su se dobro slagale, no Heidi nije bila prihvaćena od voditeljice kućanstva i učitelja koji su činili sve kako bi je ocrnili. Gospodin Sesemann je često putovao, a smatrao je da se djevojčice lijepo druže i da je Heidi odlično društvo za njegovu kćerku Klaru.
Kada je ponovo otputovao, u djevojčicama je u posjetu stigla Klarina baka, njegova majka. Bila je to dobra žena kojoj se Heidi odmah svidjela, a i Heidi je voljela nju. No, iako joj je bilo lijepo i imala je prijatelja, Heidi je svakim danom sve više klonula. Bila je slaba i blijeda, malo je jela, a jedino o čemu je razmišljala bile su planine i pašnjaci.
Tih dana u kući su se događale čudne stvari. Primjerice, ujutro bi pronalazili otvorena vrata, a svi su zaključili da postoji mogućnost da je kuću opsjeo duh. Vratio se i Klarin otac te je pokušao doći do rješenja. Pozvao je liječnika Classena koji je odgonetnuo što se događa. Naime, Heidi je svaku noć mjesečarila pa je ostavljala otvorena vrata. Liječnik je preporučio da je odvedu u planine, budući da zbog toga jako pati, a što se odražava na njezino zdravlje.
Odmah sljedećeg jutra, Heidi je bila na putu do djeda. Odmah po dolasku otišla je pozdraviti Petra, a njegovoj baki je donijela svježa peciva. Djevojčici se najviše obradovao djed koji je shvatio da mora nešto promijeniti. Odlučio je u zimskim mjesecima živjeti u Selcu kako bi Heidi mogla pohađati nastavu.
Nedugo nakon toga, Klara je Heidi poslala pismo u kojem je izrazila želju da je posjeti u planinama. No, njezino zdravlje nije bilo najbolje pa je put u Švicarsku odgođen. Ipak, umjesto nje, stigao je liječnik Classen kojem je preminula kći jedinica. Godio mu je put, a čim je stigao probudio mu se i apetit. Sprijateljio se s djedom koji ga je nagovorio da odsjedne u gostionici u Selcu umjesto u hotelu u većem mjestu Ragazu.
Sljedećih dana, liječnik je svaki dan provodio s Petrom i Heidi na pašnjacima. Petru se ispočetka to nije svidjelo, ali kada ga je doktor Classen počastio obilnim obrokom, više se nije bunio.
Nakon nekog vremena, Classen se teška srca morao vratiti u Frankfurt, a zamolio je Heidi da ga posjeti te ako bude bolestan da ga dođe njegovati.
Prije dolaska zime i obilnih snježnih padalina, djed i Heidi uzmu svoje dvije koze i presele se u Selce. Petar je markirao na što se djed jako ljutio i prijetio mu batinama, ali Heidi je uspjela smiriti situaciju i naučila Petra čitati.
Malo nakon toga, Klara je najavila svoj posjet, na što Petra obuzme bijes pa uzme šibe i iskali ga na nedužnim kozama. Klara je stigla u pratnji svoje bake, gospođe Sesemann. Bile su oduševljene prirodnom pa su prihvatile poziv da odsjednu u kolibi kod djeda i Heidi.
Prošla je zima, dani su prolazili, a djevojčice su uživale u zajedničkoj igri. Jedino je Petar bio ljut jer je imao osjećaj da ga je Heidi zanemarivala. Jednoga dana, potajice je gurnuo Klarina invalidska kolica koja su se tako potrgala. Djed je Klari davao domaće kozje mlijeko, a djevojčica je svakim danom bivala sve jača. Heidi je zamolila Petra da joj pomogne Klaru postaviti na noge pa je ona tako i prohodala.
Klara sretnu vijest nije htjela javiti baki, već je čekala da ih ona posjeti kako bi je iznenadila. Uskoro su doputovali Klarin otac i baka, a Petar je mislio da je gospodin Sesemann ustvari policajac koji je došao pronaći krivca za invalidska kolica. Od straha se spotaknuo i skotrljao niz planinu.
Petar je priznao krivicu, ali budući da je Klara zbog njega na kraju i prohodala, nitko mu nije zamjerio što je bacio invalidska kolica. Još je dobivao i deset novčića svaki tjedan kao nagradu za dobro djelo, a to je odredila Klarina baka.
Djed je bio sretan jer će njegova želja biti ispunjena. Naime, nakon njegove smrti Heidi će biti zbrinuta, a obećanje su mu dali doktor Classen i gospodin Sesemann. Petrova baka dobila je krevet s debelim jastucima i prekrivačem pa je tako i Heidina želja ispunjena.
Obitelj Sesemann se nakon toga vratila u Frankfurt, ali već na proljeće, ponovo će posjetiti ovo predivno mjesto u planinama.
Analiza likova
Likovi: Heidi, djed, Deta, Klara, Petar, Petrova baka, Baka Sesemann, Gospođica Rottenmeier, Doktor Classen...
👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼
Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Biografija: Johanna Spyri
Johanna Heusser-Spyri poznata je spisateljica rođena u Švicarskoj 12. lipnja 1827. godine. Zahvaljujućim svojim djelima Johanna je bila jedna od najpoznatijih književnica u Švicarskoj.
Johanna je bila sretno dijete, ali zato veoma nesretna kasnije u životu. Odrasla je u obitelji s mnogo djece. Odmah nakon rođenja u blizini jezera u Zurichu, veći dio djetinjstva provela je u kući u planinama u kojoj je uvijek bilo puno djece, ali i gostiju s planina.
Udala se rano, ali ju je brzo snašla nesreća jer je ostala ne samo bez djeteta nego i jedinog muža.
Johanna nije počela pisati u djetinjstvu nego kada je osjetila potrebu. Nagađa se kako je to bilo u vrijeme Francusko-pruskog rata 1871. godine, kada je vidjela mnogo nesretnih ljudi pogođenih ratnim stradanjima.
Pretpostavlja se kako je u to vrijeme stvorila lik djevojčice, curice kakvu je i sama htjela imati, a koja je sretno živjela u planinama.
Osim što je voljela pisati uvijek je govorila kako voli prirodu, pa nije bilo čudno što je velik dio vremena provodila u prirodi Alpa. Vjerovala je kako priroda liječi, a to je pokazala u svom najpoznatijem djelu Heidi.
Umrla je 1901. godine u Zürichu, svom rodnom gradu.
Odgovori