Ispovijesti

Augustin je djelom "Ispovijesti" započeo novu eru autobiografske tradicije jer je u svom djelu opisao činjenice i pojedinosti iz svog života te je o njemu pripovijedao na njemu svojstven način. Njegov utjecaj kršćanstva u tom djelu ostao je zabilježen i poznat sve do danas.

Koliko je ovo djelo ostalo zabilježeno i značajno govori činjenica da je u razdoblju od sto godina nakon njega napisano više autobiografskih djela nego za vrijeme svih prethodnih stoljeća. Također, značajno je i to da je francuski književnik Jean-Jacques Rousseau svoju autobiografiju nazvao identično po Augustinovoj "Ispovijesti".

Djelom "Ispovijesti", Augustin je izrazio svoju kršćansku ispovijed. Ona se u prvom redu očituje na ispovijedanje grijeha Bogu, ali zahvalu prema njemu. Sve ovo je temelj i osnova u Augustinovom djelu "Ispovijesti".

Augustin smatra da svaki pojedinac koji se ispovijeda može proći proces od smrtnog grešnika pa sve do savršenstva u kojem će slaviti Boga. Ispovijest duše grešnika vodi svakog čovjeka prema Bogu. Na kraju, svaki grešnik ostaje ponizan i skrušen, dok su riječi zahvale upućene samo Bogu.

Kratak zadržaj

"Ispovijesti" pričaju o religioznom životu i tiču se čovjekove molitve i zahvale. Djelo je započeto pozivanjem Boga koji će Augustinu pomoći u pisanju njegova vlastita života.

Temelj autorovih ispovijesti je pripovijedanje o njegovom životu koji se dogodio u prošlosti, no u to je ubacio svoja sadašnja razmišljanja te o tome koliko je moguć život bez grijeha.

Djelo "Ispovijesti" podijeljeno je u 13 knjiga.

Prvu knjigu Augustin je posvetio svojim najranijim danima života. Ona opisuje njegovo djetinjstvo pa sve do 15. godine. Prikazuje nam koliko je Augustin bio posvećen pjesnicima klasicizma, posebice Vergiliju.

Cijela knjiga postavljena je tako da izgleda kao da se Augustin ispovijeda. On propovijeda o svojim grijesima koji uključuju i one bezazlene. Tako je osjetio potrebu ispričati kako se više volio igrati nego što je volio učiti.

Oštro je osudio antičku književnost te je smatrao da je ona izmišljena i da može samo loše utjecati na mlade ljude.

U drugoj knjizi prikazao nam je svoj život od šesnaeste godine nadalje. Opisao je svoje grijehe, strasti i pomalo razuzdan život koji je tada vodio. Priča nam o svom školovanju u Tagasti i Madauri.

Treću knjigu posvetio je svom životu za vrijeme studija u Kartagi. Opisao je svoje viđenje života kada je bio student, svoje pustolovine te ljubavne veze i veliku ljubav prema kazalištu.

Tada se bavio proučavanjem Cicerona, a pristupio je i manihejskoj sljedbi. Međutim on je u knjizi kritizirao spomenutu sljedbu te je pričao o zabludama koje ona nosi.

Kraj treće knjige donosi san njegove majke Monike koji je za njega bio značajan. Ona je naime sanjala da se njezin sin preobratio na kršćanstvo.

Četvrta knjiga obuhvatila je života Augustina od dvadesete do dvadeset devete godine. Tada se bavio govorništvom i još nije razmišljao o preobraćenju.

U petoj, šestoj i sedmoj knjizi opisao je svoj život u Rimu i Milanu. Tada je proučavao i slušao govore biskupa Ambrozija, da bi se malo nakon toga približio katoličkoj crkvi i napustio manihejstvo.

Veliku ulogu u ovoj knjizi za Augustina je imalo i proučavanje spisa apostola Pavla koji su se ticali tajni Krista.

Osma knjiga bila je posebice značajna za Augustina. Ona točno u sredini govori o njegovom preobraćenju na kršćanstvo. Svakako najznačajniji prikaz u knjizi je onaj kada Augustin u milanskom vrtu začuje glas koji mu je dodao knjigu i rekao: "Uzmi i čitaj".

U devetoj knjizi opisao je koliko je sada sretan, nakon što se preobratio. Piše o svom putovanju u Afriku i o majčinoj smrti.

Deseta knjiga opisuje Augustinov život u sadašnjosti, stanje njegove duše u trenutku pisanja knjige. Analizira ljudski život, odnosno napasti oholosti, putenosti i radoznalosti.

Spomenuta knjiga nastala je desetak godina nakon njegova obraćanja, 397. godine u Hiponu.

U jedanaestoj, dvanaestoj i trinaestoj knjizi Augustin napušta pisanje o svom prošlom životu, piše o temi vječnosti i o Knjizi Postanka.

Zadnja knjiga završava u istom tonu kao što je započela i prva. U njoj Augustin zaziva Boga i zahvaljuje mu se na njegovoj dobroti i milosti.

U svih trinaest spomenutih knjiga možemo naći i na glavna obilježja po kojima su nastale sve kasnije ispovijesti.

One su: Augustinovo djetinjstvo bez znanja o vjeri, pad u grijeh u mladosti, lutanje, predavanje poganskim autorima, kriza duha, spoznaja vjere, obraćanje, obnova duše, sjećanje na prošli život i svijest o prolaznosti vremena te problemi koji se tiču svakog čovjeka koji je religiozan.

Uz sve to Augustin priča i o tome što se znakovito dogodilo prilikom njegova rođenja, koliko je siromaštvo utjecalo na njegov život te o odnosu s majkom i njezinoj dobroti.

Augustin priča i o tome zašto se odlučio na pisanje autobiografije i otkriva kako su njegovi prijatelji bili najviše zaslužni da napiše jedno takvo djelo. Ipak, naveo je kako su najvažniji razlozi bili u njemu samom. On je htio drugima poslužiti kao uzor i htio je opisati kako je on spoznao vjeru.

Augustin je svoje pripovijedanje započeo deset godina nakon obraćanja. "Ispovijesti" su jednim djelom retrospektivno djelo jer on opisuje u prvom licu što mu se događalo kroz život, da bi samo povremeno i to najviše u zadnjim knjigama pričao u sadašnjosti.

Ipak on sve prošle događaje pripovijeda većinom iz sadašnjeg viđenja u prezentu. Nepromijenjeno: Ipak on sve prošle događaje pripovijeda većinom iz sadašnjeg viđenja u prezentu.

Osnova pripovijedanja u tekstu je zaziv za dušu koja traži spasenje. No, pripovijedanje je i velikim djelom obilježeno sa strane teologije i filozofije. Autor se obraća Bogu, zahvaljuje mu se ili ga moli, a sve to koristeći monolog. Na kraju sve to djeluje kao dramski dijalog, pričanje između grešnika i Boga.

Augustin je svoj život opisao iz razloga što je htio da on postane pouka. Htio je da se na njega ugledaju svi u budućnosti i to je bila njegova jedina svrha. On je vjerovao da je njegov život Božja odluka i Bog je jedini koji mu može pomoći da spozna svoj život u potpunosti.

Važnu ulogu u Augustinovom životu imao je za njega i njegov intelektualni razvoj. Opisao je kako su na njega utjecala dva sasvim različita intelektualna učenja i podijelila njegov život u dvije faze. Antički pisci odvodili su ga u grijeh dok su mu Biblija i sv. Ambrozije pomogli da spozna pravu vjeru.

Analiza likova

Ovo djelo je specifično po tome što jako malo znamo o svim ostalim likovima, osim o samom Augustinu koji i piše djelo, odnosno biografiju o sebi. Djelo piše u prvom licu te se cijelo djelo i tiče samo njega, njegovog života te odnosa prem Bogu i vjeri.

Augustin povremeno spominje osobe koje su bitne za njegovo obraćenje i vjeru. Tako se najčešće spominje njegova majka Monika koja je najviše zaslužna za njegovo obraćenje te je vjerovala u njegovo odriješenje grijeha.

Biografija: Aurelije Augustin

Aurelije Augustin bio je značajan crkveni pisac koji je pisao na latinskom jeziku. Rodio se 354. godine u gradiću Tagaste, u Numidiji. Otac mu je bio državni činovnik. Majka mu se zvala sveta Monika i imala je poseban utjecaj u njegovom životu.

Roditelji su mu omogućili dobro obrazovanje što je bilo ključno za njegovu daljnju uspješnu karijeru. Pohađao je rektorsku školu da bi postao govornik. Školovanje je započeo u Madauri, da bi ga nastavio u Kartagi. Tamo mu se rodio i sin iz jedne ljubavne veze. U to vrijeme prezirao je majku i njezinu vjeru.

375. godine završio je školovanje te je u Tagasti otvorio školu. Kanije se vratio u Kartagu i podučavao je sve do 383. godine kada je odlučio otići na putovanje u Rim. Malo nakon toga, u Milanu je dobio posao na mjestu učitelja retorike, a tamo mu se pridružila i cijela uža obitelj.

Počeo je držati do vjere nakon što je jedno vrijeme slušao propovijedi milanskog biskupa Ambrozija koji je Bibliju tumačio na alegorijski način.

386. godine preobratio se na kršćanstvo, da bi se nakon toga odlučio na put u Afriku. Za vrijeme putovanja umrla mu je majka koja ga je svuda pratila.

Posvetio se svećeničkom životu da bi konačno postao biskup 398. godine. Književnost i filozofiju zamjenjuje teologijom.

Nakon trideset godina teološkog rada, umro je 430. godine, a njegovo djelo "Retractiones" nije bilo dovršeno.

Pojedinosti iz svoga života opisao je u svom djelu "Ispovijesti". Druga njegova najpoznatija djela su: "Kršćansko učenje", "Trojstvo", "O Božjoj državi", "Razgovori sa samim sobom".

Autor: M.L.