Janko Borislavić je još jedna pripovijest Ksavera Šandora Gjalskog o potomku stare plemićke obitelji, visoko obrazovanog mladića koji ne želi postati svećenikom. Čitajući svatko može saznati više o životu glavnog lika, kako se naučio nositi sa svim što mu je život namijenio te kakav je bio njegov kraj.
Ksaver Šandor Gjalski poznati je romanopisac, novelist, ali i autor koji je napisao velik broj pripovijesti među kojima je poznatija zbirka "Pod starim krovovima", o načinu života starog hrvatskog plemstva i njihovom upornom odbijanju promjena pred kojima nije bilo bijega.
Pod starim krovovima pripovijeda o uzornim plemićima i njihovu načinu života sve dok ih nije pregazila surovost novijeg doba baš kao što je bilo kod Cinteka Batorića, glavnog lika pripovijesti "Perillustris ac generosus Cintek" i "Illustrissimus Battorych".
Mjesto radnje: Beč, imanje Jazvenik u Hrvatskom zagorju
Vrijeme radnje: 19. stoljeće
Kratak sadržaj
Janko Bersilavić dolazi iz stare plemićke obitelji. Osim što je obrazovan Janko posjeduje veliki talent. Zbog toga što je razočaran svećenstvom smatrajući da je svo religizno učenje samo varka, odbija postati svećenik i odbacuje sav uložen trud u pripreme koje su ga trebale osposobiti da se jednog dana počne baviti svećenstvom.
Po njemu prava istina o životu nije dolazila iz religije nego sve odgovore treba tražiti na drugom mjestu. Kako je promijenio odluku o životnom pozivu, odlučio je otići u Beč i tamo se posvetiti daljnjem učenju.
Posvetio se studiranju prava, filozofije i medicine, a bio je jedan od onih koji su se oduševili Darwinom i njegovom teorijom o tome kako su pojedine vrste nastale. Bio je razapet između brojnih proturječnih spoznaja i tvrdnji zbog čega nije našao odgovor na mnoga postavljena pitanja.
Kada je saznao za smrt brata odlučio je vratiti se na Jazvenik imanje u Hrvatskom zagorju. Tamo je nastavio živjeti povučeno razmišljajući cijelo vrijeme o tome postoji li smisao njegovog postojanja. S vremenom ga prekrasna okolica koja ga okružuje, kao što je čaroban zagorski kraj, smiruje i polako uništava oklop kojim se ogradio.
Janko je u Hrvatskom zagorju upoznao unuku udovice Jagodićke, Doricu koju je zaista zavolio. Počeo je prema njoj osjećati nešto posebno, a na nju je gledao kao na ideal čiste žene. S vremenom ju je uzdigao na prijestolje idealne te nestvarne ljubavi.
Dorica je s druge strane Jankove osjećaje doživjela prirodno i čisto, očekujući da će Jankovo obožavanje na kraju završiti vjenčanjem te sretnim brakom. Kada je zadovoljio svoju žudnju, Janko je počeo prezirati Doricu i sada je za njega bila samo uprljan izvor grijeha. U odnosu prema Dorici je pokazao koliko može biti nemilosrdan pa ju je ostavio osramoćenu i krenuo na putovanje Europom i Amerikom.
Dorica je baki priznala svoj grijeh, a kako je još uvijek voljela Janka počela je polako venuti tugujući za osobom koja se prema njoj ponijela bezobzirno. Baka je proklela unuku, a od pretrpljenog šoka je ostala nepokretna.
Dorica ju je odlučila njegovati i tako je upoznala liječnika Pašića, udovca s djecom koji se zaljubio u Doricu i ne mareći za njen grijeh iz prošlosti, nudio joj brak, ali kako je još uvijek bila zaljubljena u Janka odbila je liječnika i odlučila čekati svoju prvu ljubav.
Janko se nakon dugo godina lutanja vratio. Dorica je u međuvremenu naslijedila imanje od bake, a susret s prvom ljubavi je opet donijelo razočaranje. Janko se s putovanja vratio oronuo i prazan. Bio je uvjeren kako u životu ne postoji ništa osim patnje. Bio je toliko depresivan da si je htio oduzeti život.
Dorica ga u velikoj i bezgraničnoj ljubavi, ali i zbog dobrog karaktera počinje njegovati. Tek sada Janko shvaća koliko je njena ljubav velika i vrijedna. Ali kako je postao samo ljuštura od čovjeka, već dugo nije mogao uzvratiti na nečije osjećaje. Unatoč tome od Dorice traži da mu oprosti, ali i da se uda za liječnika Pašića jer ju on iskreno voli. Nakon što joj je ostavio imanje, Janko na kraju nalazi smirenje u smrti.
Likovi: Janko Borislavić, Dorica
Analiza likova
Janko Borislavić - učeni mladi čovjek koji se razočarao u religiju i zbog toga je odustao od svećenstva da bi se mogao okrenuti drugim područjima u životu te izučavanju medicine, prava i filozofije.
Od nekada religioznog čovjeka Janko je otišao u drugu krajnost i počeo sve više cijeniti Darwina i njegovu teoriju o nastanku živih bića. Janko je opisan kao čovjek rastrgan između onoge u što je nekada vjerovao i čemu se sada okrenuo. Razapetost između toliko različitih uvjerenja učinila je od Janka kompliciranu osobu koja većinu vremena nije bila sigurna što zapravo želi.
Rastrojenost je najviše pokazao u osjećajima prema djevojci Dorici, kada je zbog svojih ideala koji su postojali samo u njegovoj svijesti, odbio dobru djevojku i za kratko vrijeme uništio iskrene i jednostavne osjećaje. Pretpostavka je da Borislavić nije loša osoba, nego su ga životna uvjerenja dovela do toga da se ponaša nekonvecionalno.
Da nije loš čovjek nego samo zbunjen postaje jasno kada na kraju moli Doricu da se vjenča za liječnika Pašića, jedinog čovjeka koji ju je iskreno volio.
Dorica je mlada, pametna i vrijedna djevojka koja se odmah zaljubi u zanimljivog i šarmantnog Janka. Koliko god ju je na početku idealizirao Dorica je ostajala skromna i jednostavna, a sve što je htjela bili su iskreni osjećaji te vjenčanje.
Nažalost zbog svoje dobrote, neiskvarenosti, ali i naivnosti, Dorica biva osramoćena i ostavljena od voljenog čovjeka, koji ju je nakon kratke romanse odbacio smatrajući je izvorom grijeha. Ostala je dosljedna sebi i priznala baki svoj grijeh, a kada ju je baka proklela i zbog šoka ostala invalid, Dorica je ostala uz nju kako bi je mogla njegovati.
Iako joj se pružila prilika da uz liječnika Pašića izbriše svu sramotu, nije pristajala na ništa lažno nego je i dalje ostala vjerna ljubavi prema čovjeku koji ju je odbacio. Na kraju pokazuje još jednom koliko ima veliko srce kada odluči njegovati Janka.
Biografija: Ksaver Šandor Gjalski
Ksaver Šandor Gjalski poznati je romanopisac i novelist pravog imena Ljubo Babić. Rođen je 1854. godine u Gredicama u Hrvatskom zagorju, obitelji zagorskog plemenitaša, a čiji je način odrastanja u prekrasnoj atmosferi starog doma plemića poslužilo kao inspiracija tijekom stvaralaštva što ga je držalo do kraja.
Želja da se realno pristupi problemima društvenog, intelektualnog i političkog života Hrvatske te emocionalna povezanost s nekadašnjim načinom života svijeta plemenitaša, rezultirala su djelima razne tematike i kvalitete. Zbog toga su pripovijedke "Iz varmeđinskih dana", "Pod starim krovovima", "Na rođenoj grudi" i "Diljem doma" bile napisane realistično-poetskim stilom.
Tijekom stvaranja raznih djela Gjalski se neko vrijeme orijentirao na prikaz povijesnih motiva, a bavio se i tradicionalnijom temom, a to je položaj intelektualaca u maloj životnoj sredini. U njegovim su djelima svoje mjesto našli i nesretni životi malih ljudi iz nižih slojeva društva. Pred kraj života napisao je par pripovijetki s mističnom tematikom.
U njegovim su djelima prisutne dvije različite inspiracije: pa je tako jedna racionalna i didaktička, a druga emocionalna i sentimentalna. Gjalski se uvijek trudio u svakom čitatelju probuditi osjećaj duboke povezanosti sa domom i ljudima koje se trudio tako vjerno opisati. Umro je 9. veljače 1935. godine u Gredicama.
Od njegovih djela ne treba zaboraviti na: "Tri pripovijesti bez naslova", "Janko Borislavić", "Bijedne priče", "Za materinsku riječ", "Radmilović"…
Autor: S.Š.
Odgovori