Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Majstor i Margarita

Mihail Bulgakov, autor romana “Majstor i Margarita” radnju romana zamislio je krajem 1920-ih, a pisao ga je sve do smrti. Sredinom 1920-ih čak je i na motivima Poncija Pilata zamislio posebnu novelu, koju je razradio te uvrstio kao takvu u roman.

Roman je podijeljen simetrično u dvije knjige. Prva knjiga ima osamnaest poglavlja, dok druga broji njih četrnaest. Nakon toga dolazi i epilog. Tu se radi o složenoj narativnoj strukturi koja se temelji na načelu romana u romanu ili teksta i tekstu uz korištenje intertekstualnih veza s tradicijom književnosti te sve to uz znakove koji se tiču ljudi koji su živjeli u autorovo vrijeme, izvan literarne stvarnosti.

Bulgakovi uzori u književnom stvaranju bili su Gogolja i Dostojevski od kojih je od svakog ponešto preuzeo. Tako je od Gogolja preuzeo duhovitost, poigravanje jezikom i grotesku, a od Dostojevskog filozofsko-teološke motive koje je ubacio u priču.

Događaji u radnji se odvijaju na dvije razine, jeruzalemskoj i moskovskoj. Pripovjedna sadašnjost događa se u Moskvi za vrijeme kada su živjeli glavni likovi romana – Majstor i Margarita, a fiktivna pripovijest smještena je u Jeruzalem. No, sve se u priči komplicira tako da Woland i njegova družina priču pretvaraju u neobičnu i fantastičnu. Priča gubi realnu dimenziju, zbivanja izlaze iz svakodnevne logike i postaju neobjašnjiva. Tako se izmjenom fikcije i stvarnosti, svakodnevnog i fantastičnog počinje stvarnost promatrati sve više kao fikcija, a ona funkcionira kao činjenica.

Vrijeme i prostor su u romanu predočeni na isti takav način, odnosno vidi se jedinstvo racionalnog i iracionalnog – fikcije i zbilje. Neočekivanost i apsurdni događaji smješteni su u svakodnevicu.

Ovaj roman je groteskna pripovijest o stanju u sovjetskoj svakodnevici, ironija na ondašnji književni život i institucije, odnosno problematičan odnos umjetnika i vlasti.

Kratak sadržaj

Radnja romana započinje razgovorom na Patrijaršijskim ribnjacima. Urednik umjetničkog časopisa i predsjednik jednog moskovskog književnog udruženja, Mihail Aleksandrovič Berlioz, i pjesnik Ivan Nikolajevič Ponjirov čiji je pseudonim Bezdomni, susreću čudaka.

Nepoznati čudak im pričao o tome kako je Isus postojao, a sam se okarakterizira kao stručnjak za crnu magiju. Svoju priču je nastavio dalje o prokuratoru Judeje Poncije Pilatu koji ima nepodnošljive glavobolje i mrzi Jeruzalem. Uz to sve on mora odlučiti o sudbini optuženog Ješue Ha-Nocrija koji je narod pozivao da sruši hram.

Ustvari se radi o početku “Majstorova romana” u kojima se dogodio prijelom završnih događaja iz Evanđelja kroz Pilatovu vizuru. Kada su odslušali pripovijest i doživjeli par čudnih zgoda, književnike je zadesila teška sudbina. Berlioza je pregazio tramvaj, dok je Bezdomni izgubio razum i završio na klinici za psihijatriju kao shizofreničar jer od nikoga nije naišao na povjerenje kada je pričao priču koja mu se dogodila.

Malo nakon toga u jednom stanu u Moskvi što ga je Berlioz dijelio s direktorom pozornice Varijete, Stjopom Lihodejevim pojavio se Woland, profesor crne magije. On je bio u društvu crnog mačka i pomoćnika Azazella.

Lihodajev je bio sav u čudu kada mu je Woland pokazivao potpisani ugovor o nastupu u Varijeteu, odnosno seanse crne magije, a nakon toga poslao ga je na Jaltu. Ona je bila čest slučaj nestanka ljudi iz Moskve.

Za vrijeme dok je Woland imao nastupe crne magije gdje se poigravao s publikom i razotkrivao licemjerje, Bezdomnom je u sobu upao neznanac preko zajedničkih balkona.

Odmah su se upustili u razgovor te su ubrzo shvatili da su obojica bili završili na psihijatriji i to zbog istog razloga – Poncija Pilata. Uz to, poznaju i Wolanda.

Nepoznati čovjek nije se predstavio imenom, on se predstavlja samo nadimkom “Majstor”. Uz to, ima kapicu na kojoj je izvezeno slovo “M”. Saznajemo da mu je to izvezla njegova ljubav. Po zanimanju je povjesničar, ali se s time više ne bavi. Prije je radio u jednom moskovskom muzeju, no povukao se s posla kako bi napisao roman čija je tema Poncije Pilat. Njegova velika ljubav mu daje podršku u pisanju. On ubrzo završava roman i sada čeka njegovo objavljivanje.

No, događa se nešto neočekivano. Umjesto romana u javnosti se pojavljuju ideološke kritike recenzenata i na Majstora kreće pravi napad. Takav pritisak za njega je bio prevelik pa on odluči da je najbolje da rukopis spali. Isto tako rastaje sa svojom ljubavi te na kraju završi u umobolnici.

Prošlo je neko vrijeme i Bezdomni je jedne noći usnuo san. Nakon uzimanja lijeka sanjao je sljedeću epizodu Majstorova romana koja se bavila temom izvršenja kazne. Za to vrijeme Woland je sa svojom družinom i dalje harao Moskvom.

Drugi dio romana bavi se uvođenjem u priču Majstorove ljubavi. Radi se o tridesetogodišnjoj supruzi jednog uglednog Moskovljanina – Margariti Nikolajevnoj. Ona neprestano žali za Majstorom i ima osjećaj kao da ga je izdala. Baš poput lika u njegovom romanu Levi Mateja koji je izdao Ješuu.

Margarita upoznaje Azazella koji joj je ponudio mogućnost kako bi mogla ponovo susresti Majstora. Od nje se traži da prihvati ulogu kraljice na Sotoninom balu što ga priređuje Woland. Na kraju je Margaritina velika ljubav dovela do toga da je ona potpisala ugovor sa samim đavlom.

Nakon velikog broja čudnih stvari, bala i njezinog leta na metli, Margariti je Woland ispunio želju da se ponovo sastane s Majstorom. Njih dvoje nalaze se u podrumskom skrovištu, mjestu gdje je Majstor prije pisao svoj roman.

Majstor je ubrzo usnuo u san, a Margarita je to iskoristila kako bi pročitala njegove bilježnice. Slijedi i kraj priče o Ponciju Pilatu koji se na sve načine pokušava iskupiti. Naručuje ubojstvo Jude iz Kirilata i postaje blizak s Levijem Matejem.

Za cijelo to vrijeme u Moskvi je vladalo panično stanje zbog Wolanda i njegove družine koja i dalje djeluje okolo.

Woland i njegova skupina odluče o sudbini Majstora i Margarite. Priređuju im let u nebo i zajednički vječni mir.

Na kraju romana družina predvođena Wolandom nestala je iz Moskve, a time se i stanje u gradu postupno vraća u normalno stanje.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: Moskva

Vrijeme radnje: tridesete godine prošlog stoljeća, svibanj, srijeda navečer je početak radnje i ona traje do nedjelje kada padne noć

Likovi: Majstor, Margarita, Mihail Aleksandrovič Berlioz, Ivan Nikolajevič Ponjirov – Bezdomni, Woland i njegova družina, Stjopo Lihodejev, Azazello,…

Analiza likova

Majstor – glavi lik u romanu. Književnik koji je pokušao napisati roman koji će ga proslaviti. Pisao je o Ješui Ha-Nocriju i Ponciju Pilatu. Neprilagodljiv, nije mogao podnijeti pritisak svojih kolega koji su bili jako kritični kod recenzije njegovog romana. U romanu ne saznajemo njegovo pravo ime, samo nadimak koji mu je dala njegova velika ljubav Margarita, a koji je on smatrao, da ga nije zaslužio. Bio je vrlo talentiran i sposoban, međutim nije mogao nositi sa svojim uspjehom. Pisao je roman na svoj način, opisujući događaje o Pilatu i Ješui onako kako ih je on vidio i doživio.

Margarita – lijepa tridesetogodišnja supruga poznatog uglednika u Moskvi. Materijalno je zbrinuta, bogata i ima sve što poželi, no nije sretna u braku i vodi isprazan i dosadan život. Jednom prilikom ugledala je Majstora na ulicama Moskve i odmah se zaljubila u njega. Bila mu je velika podrška kod pisanja romana i vidjela je njegov veliki budući uspjeh. Uspjela je spasiti par stranica romana kada ga je Majstor odlučio spaliti. Da bi vratila svoju ljubav čak je sklopila sporazum sa Sotonom te postala kraljica bala. Niti jedna žrtva joj nije bila previše da učini sve za čovjeka kojeg voli.

Biografija: Mihail Bulgakov

Mihail Bulgakov rođen je 1891. u Kijevu. Godine 1909. maturirao je u Prvoj gimnaziji, nakon čega je nastavio školovanje i završio medicinski fakultet u Kijevu 1916. godine. Neko vrijeme radio je kao liječnik na ratištu.

U Vladikavkaz se preselio 1919. nakon čega se posvećuje spisateljskom radu. Spisateljski počeci nisu mu bili uspješni, mnogi tekstovi bili su uništeni. Neko vrijeme pisao je feljtone, humoreske i satirične priče u listovima kao što su “U osvit” i “Sirena”. Nakon 1925. godine njegov ugled počeo je rasti, posebno nakon objavljivanja romana o građanskom ratu “Bijela garda” te zbirka priča “Đavolijada”.

Dalje nastavlja s uspješnim objavljivanjem djela, pa mu tako izlaze dvije zbirke humoreski “Priče” i “Traktat o stanu”. Neka njegova djela adaptiraju i izvode u kazalištima, ali tada se javljaju žestoke ideološke kritike nekih njegovih djela i javlja se termin “bulgakovština” koji označava Bulgakovljeve navodne pripadnosti unutrašnjoj emigraciji.

Drama “Dani turbina” isprva je bila dobro primljena i izvedba se produživala, ali nakon što je Staljin izjavio da je predstava antisovjetska predstava se miče s repertoara i slijedi niz kritika Bulgakova i njegovih djela.

Do 1930. godine njegova djela uglavnom su bila zabranjena. Prestala su se izdavati i ostala njegova djela, a brojne drame, kao što su “Bijeg”, “Zojkin stan”, “Grimizni otok”, maknute su s kazališnog repertoara. Našavši se u teškoj financijskoj situaciji zbog toga, Bulgakov je napisao pismo vladi SSSR-a i molio ih da mu dopuste ili da emigrira ili da mu omoguće rad u MHAT-u. Uskoro je dobio poziv od Staljina koji mu je poručio neka uputi molbu MHAT-u. Nekoliko godina nakon toga radio je kao redatelj u kazalištu.

Roman “Majstor i Margarita” nastajao je tijekom nekoliko godina, a završetak romana diktirao je ženi na samrti. Bulgakov je umro 10. ožujka 1940. godine, a roman je objavljen 1966.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>