Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Mrtve duše

Mrtve duše je nedovršeni roman Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Objavljen je 1842. godine, a uz pomoć njega je Gogolj postavio temelje u književnosti ruskog realizma. Mrtve duše su poema sastavljena od tri dijela, s tim da je u drugom dijelu ostalo samo 5 odlomaka, a o trećem nema nikakvog zapisa.

Prvi dio romana Nikolaj je pisao skoro sedam godina u Parizu, Rimu i Švicarskoj. Zbog psihički sve nestabilnijeg stanja, spalio je drugi dio romana i nakon toga ubrzo umro.

Mrtve duše predstavljaju društveni roman kroz koji je Gogolj htio prikazati stanje tadašnje birokratske i feudalne Rusije. Glavni lik je nekadašnji carinski službenik Pavel Ivanovič Čičikov, koji je zbog toga što je surađivao sa švercerima, morao napustiti posao koji je radio.

Roman se ubraja u realističnu književnost zbog opisa tadašnjeg modernog društva, a gdje je Nikolaj bio najviše kritičan prema prema vlastelinima i njihovom načinu života te navikama i manama, a koje su sve zastupljene u anti-junaku Pavelu Ivanoviču Čičikovu.

Za razliku od Balzakovog djela “Otac Goriot” u kojem čitatelj već na početku saznaje sve o glavnom liku, u “Mrtvim dušama” tek se na kraju prvog dijela romana saznaje Čičikovu, tko je on i što je radio te kako je došao do toga da sada skuplja mrtvace lutajući Rusijom.

U romanu se ne događa puno toga, nego se fabula sastoji od nekoliko susreta glavnog lika s drugim osobama. Zbog toga se roman uspoređuje s pikarskim oblikom romana koji se oslanja na nizanju dogodovština glavnog junaka koji je uvijek u potrazi za nečim.

Roman “Mrtve duše” je poznat po neozbiljnosti i groteski, a gdje pripovijedač cijelo vrijeme komunicira sa čitateljima i objašnjava zašto je za glavnog lika odabrao Čičikova. Mnogima će se svidjeti što je radnja jednostavna da se može ispričati u svega nekoliko rečenica. U poznatom djelu zato ne dominira priča nego skaz. Što je skaz?

Radi se o obliku pripovijedačke proze koja se usmjerava na govor pripovijedača, što znači da je u prvom planu cijelog romana umjesto fabule zapravo pripovijedanje. Pripovijedač sebe cijelo vrijeme stavlja u prvi plan, a rečenice bira na način da stvaraju zvučne efekte.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: prva polovica 19. stoljeća

Mjesto radnje: manji gradovi u Rusiji

Kratak sadržaj

Roman počinje dolaskom Pavela Ivanoviča Čičikova, nekadašnjeg carinskog službenika optuženog za krađu i korupciju, u mali grad u Rusiji. Kako je vješt u komuniciranju s drugim ljudima i ima dobro razvijene društvene vještine, nije mu trebalo puno da se zbog svoje slatkorječivosti brzo uključi u novu sredinu.

Druži se s uglednicima, odlazi na brojne ručkove i večere te osvaja skoro sve stanovnike. Pravi razlog dolaska u malo mjesto je čudna trgovina. O čemu se radi i što to Čičikov radi cijelo vrijeme? Od raznih plemića i drugih gradskih moćnika on zapravo kupuje “mrtve duše”.

Vrijeme koje je Gogolj opisao u romanu predstavlja period kada je u Rusiji još uvijek postojalo kmetstvo, a događalo se da kada kemtovi umru to ne bude nigdje zabilježeno, pa se tako znalo dogoditi da kmetovi koji su mrtvi, budu još uvijek na popisu živih.

Ovdje na scenu stupa Čičikov koji traži od njihovih vlasnika da mu prepuste te mrtve duše uz malu naknadu ili bez plaćanja, jer ovim činom Čičikov ih oslobađa nameta koji moraju platiti za sve umrle kmetove.

Što je prava namjera Čičikova? On se želi dokopati posjeda gdje država za nisku cijenu nudi zemljište. Njemu su mrtve duše trebale jer bi ih prijavio kao svoje kemtove, zbog čega bi na kraju dobio bankovni zajam. U početku je sve išlo onako kao što je zamislio i činilo se da neće biti nikakvih problema.

Kreće sa svojim slugama k veleposjednicima koje je prije toga upoznao u gradu, a Mamilov jedan od vlastelina, svoje mu kmetove daje besplatno. Čičikov kreće dalje, a kada je pala noć i više nije znao gdje je, došao je do imanja udovice Korobočke, koju unatoč tome što joj je cijela ideja bila sumnjiva, uspijeva nagovoriti da mu proda kmetove.

Nakon udovice se zaputio prema bahatom i uvijek pijanom vlastelinu Nozdrjovu s kojim se posvađao i skoro dobio batine. Obišao je još nekoliko veleposjednika te s većim ili manjim uspjehom uspio skupiti “mrtve duše”. Bio je toliko sposoban da je nagovorio gradsku administraciju da mu po skraćenom postupku izda sve dokumente potrebne za za prijenos vlasništva nad dobivenim kmetovima.

Kada se činilo da je napokon uspio i da je stekao ugled, uslijedit će neuspjeh jer se saznalo sve o čudnim trgovačkim manipulacijama. U posljednji čas bježi iz grada kako bi izbjegao uhićenje, a nakon nekog vremena pokušava isto, ali u drugom gradu.

Sprijateljio se s nekoliko veleposjednika i dogovorio predaju “mrtvih duša”, a s jednim veleposjednikom je bio toliko dobar da je neko vrijeme proveo kod njega. Kako je cijelo vrijeme razmišljao samo o trgovini, Čičikov je želio izgladiti sukob između prijatelja Tentjotnikova i Betriščeva sa čijom se kćeri Ulinjkom trebao vjenčati.

Baš kao i prije kada se činilo da je uspio, Čičikov upada u nevolju jer su otkrivene malverzacije, a zbog krivotvorenja oporuke završi u zatvoru. Nakon što je mislio da je sve gotovo uspijeva se spasiti uz pomoć lokalnog bogataša Murazova. Čičikov sjeda u kočiju i tu prestaje rukopis romana.

Analiza likova

Pavel Ivanovič Čičikov – glavni lik romana “Mrtve duše” oko kojeg se vrti cijela radnja, a iako se u romanu spominju i drugi likovi, oni su samo jedan dio koji nadopunjuje priču i zahvaljujući kojima čitatelj može dobiti jasniju sliku o tome tko je zapravo bio Pavel Ivanovič Čičikov.

Za razliku od drugih romana i ostalih vrsta književnih djela gdje su glavni likovi ujedno i junaci te pozitivni, Čičikov je opisan kao anti-junak ili kao čovjek kakvog možete susresti u pravom životu, a koji je shvatio da samo nepoštenim načinom i sumnjivim metodama može doći do ostvarenja cilja, nadajući se kako pritom neće biti otkriven.

Tko je Čičikov? On je bivši carinski služebnik koji je zbog nezakonitih radnji kao što je krađa dobio otkaz i sada mora pronaći novi način kako zaraditi za život. Kako u sebi nije imao previše skrupula i nije se toliko zamarao moralom, odlučio je postati ugledan član društva zahvaljujući najnovijoj prevari koje se dosjetio.

Bio je svjestan da će morati početi ispočetka u manjem gradu gdje ga nitko ne poznaje i gdje će zahvaljujući svom šarmu i slatkorječivosti postići cilj. Upravo zbog socijalnih vještina kojima je vladao u potpunosti, uspio je u naumu i prevario mnoge veleposjednike.

Iako je pravda ponekad spora, ona s vremenom dođe, pa je tako Čičikov uhvaćen u prevari i da izbjegne zatvor bježi iz grada i odlazi u drugo mjesto. Unatoč tome što je skoro uhvaćen on ne planira stati nego nastaviti po starom samo s novim ljudima.

Na kraju završi u zatvoru, ali se ipak izvuče. Kako roman nije dovršen pretpostavlja se kako se Čičikov nije promijenio i da je do kraja života pokušavao na nepošten način steći ugled u društvu.

Biografija: Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Nikolaj Vasiljevič Gogolj je utemeljitelj ruskog realizma. Rodio se 31. ožujka 1809. godine u mjestu Veliki Soročinci u Ukrajini, koja je u vrijeme njegovog rođenja bila dijelom velikog ruskog carstva.

Kada je završio sa školovanjem, sa navršenih devetnaest godina odlazi u Peterburg i nakon brojnih poslova, među kojima je bio i pokušaj da postane glumac, počinje raditi u državnoj službi na mjestu činovnika.

Dok je radio u državnoj službi o svom je trošku objavio srednjoškolsku poemu, ali zato što nije dobro prihvaćena, Gogolj je spalio sve primjerke i počeo razmišljati o tome da emigrira u daleku Ameriku.

Nekoliko godina je radio u državnoj službi i onda je odlučio da je došlo vrijeme za promjenu, pa je počeo predavati povijest u internatu za žene, a paralelno je radio kao privatni učitelj za djecu bogatih. U tom je periodu objavio zbirku novela “Večeri na majuru kraj Dikanjke”. Ubrzo je postao poznat u književnim krugovima i sprijateljio se s Puškinom.

Godine 1835. objavljuje zbirku pripovijesti “Mirgorod” gdje se nalazi i djelo “Taras Buljba”, koje će 1842. godine biti prošireno u roman. Iste godine je objavio i “Arabeske” sa esejima i pripovijestima. Tada počinje ciklus “peterburških pripovijesti”, a najpoznatije su “Kabanice” i “Nosa”.

Godine 1836. slijedi uspjeh s komedijom “Revizor”. Pretpostavlja se kako mu je ideju za spomenutu komediju dao Puškin kao i za roman “Mrtve duše”. Njih je Gogolj zamislio kao “Božanstvenu komediju” od Dantea.

Mrtve duše su zato trebale imati tri dijela, a od kojih je jedino dovršeni prvi dio objavljen 1842. godine trebao biti kao Pakao. Na drugom dijelu je radio preko deset godina, a s vremenom je od liberala postao fanatični vjernik i konzervativac te sljedbenik crkve. Zbog toga je 1848. godine otišao na hodočašće u Palestinu.

Pretpostavlja se da je pod utjecajem jednog od svećenika spalio drugi dio Mrtvih duša, a uskoro je 4. ožujka 1852. godine i umro.

Autor: S.Š.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>