Očevi i djeca roman je cijenjenog ruskog književnika Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Radnja romana je nihilizam kojeg je Sergenjev htio prikazati kroz lik Vasiljeva Bazarova. Kroz djelo se provlači nekoliko likova kao što su Vasiljev Bazarov, Ana Sergejevna Odincova, Arkadije Kirsanov, Pavel Petrovič Kirsanov i Nikolaj Kirsanov.
Roman Očevi i djeca prikazuje život u Rusiji tijekom 19. stoljeća. Osnovni dio romana čine suprotnosti, a kao jedna od najvećih je ona koja se odnosi na vječan sukob između generacija. Osim sukoba generacija, u romanu se govori o različitostima pojedinih društvenih slojeva. Podjela kao jedna od glavnih tema u romanu obuhvaća i podjelu među likovima, pa tako postoje predstavnici djece i očeva.
Sukob generacija koji je opisan u romanu sličan je sukobu između različitih društvenih slojeva, a to najviše dolazi do izražaja u sukobu između Bazarova i Pavela Kirsanova. Pored spomenutog sukoba u romanu postoji još nekoliko znakova koji govore o tome koliko je važna razlika između nižih i viših slojeva društva.
Kako bi Turgenjev dokazao da između pojedinih slojeva komunikacije skoro nema, jezik kojim se koristi ukazuje na to da se čuje govor, ali između ljudi dok pričaju ne postoji razumijevanje izgovorenog.
Turgenjev je u djelu pokazao radikalan stav prema osjetljivoj i nježnoj aristokraciji te patrijahaln odnos kada su u pitanju ženska prava. Dotakao se i kontrasta u ljubavi kao što je sretna veza između Katje i Arkadija koja je završila brakom i djecom, nasuprot odnosa Ane i Bazarova bez budućnosti i s puno tuge i očaja.
Spomenuti kontrast najviše dolazi do izražaja kada Katja i Arkadij prije nego što ju zaprosi čuju razgovor Bazarova i Ane. Kontrast je osim prikaza sudbine jednog i drugog para istaknut prostornom blizinom.
Postavlje se pitanje je li Bazarov svojim načinom razmišljanja doista pripadnik pokreta hihilista jer ipak je odabrao da vjeruje u nešto, a to je znanost. Umjesto njega koji želi biti nihilist, ali cijelo vrijeme radi ono što je suprotno uvjerenju nihilista, možda je upravo Ana pravi pripadnik spomenutog pokreta koja do kraja ostaje čvrsta u svojim uvjerenjima.
Bazarov je ipak romantična duša iako to nikada nije htio izreći na glas i puno je više nalik onome zbog čega prezire Pavela Kirsanova. Dopušta si na kraju da se zaljubi, iako je zaljubljen već neko vrijeme samo se to nije usudio priznati. Prava razlika između Bazarova i Pavela je u tome što je Bazarov na kraju umro, a Pavel je bio samo djelomično živ.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: 1859. godine
Mjesto radnje: vlastelinski posjed u Rusiji
Kratak sadržaj
Vrijeme radnje je smješteno na sam kraj 19. stoljeća, 1859. godine kada cijela obitelj očekuje Arkadija koji upravo treba doći iz Petrograda gdje je završio školovanje. Prošlo je već pet sati, a obitelj i dalje očekuje svog člana s velikim nestrpljenjem. Arkadije se napokon pojavljuje, ali nije sam. Sa sobom je doveo vjernog prijatelja doktora Jevgenija Vasiljeviča Bazarova, kojeg poštuje.
Kada se napokon okupila cijela obitelj, svi zajedno krenu prema Nikolajevom posjedu na kojem je živio lijepih deset godina sa sada već pokojnom ženom Mašom i sinom koji se upravo vratio sa školovanja.
Kako Maše više nema na imanju živi brat od Nikolaja, Pavle Petrovič, a Nikolaj je u međuvremenu uspio zavoljeti dragu ženu Feničku koja mu je rodila sina Mitju. Beba je napunila šest mjeseci.
Odmah nakon dolaska čitatelj može uočiti veliku razliku imeđu generacija, primjećuje se neugoda Nikolaja zbog mlade žene Feničke. S njom se dosad nije vjenčao zbog poštovanja prema starijem bratu Pavelu.
Arkadije joj odmah prilazi kako bi ju pozdravio. Iako je na pomolu svađa, razumijevanje, ljubav i poštovanje između oca i sina uspijeva nadići sitne probleme. Ipak do svađe dolazi između dva lika, Pavla Petroviča i Bazarova, a dok Pavle predstavlja umirovljenog časnika i osobu konzervativnih nazora, Bazarov je prikazan kao buntovnik koji je protiv svega. Cijelo vrijeme boravka Nikolaj osjeća strah zbog utjecaja Bazarova na njegova sina Arkadija.
Prošla su već dva mjeseca kada dolazi pismo od daljnjeg rođaka Nikolaja. U pismu stoji pozivnica za Arkadija i Nikolaja da dođu k njemu u grad. Kako su Nikolaju i Pavlu dosadila hvalisanja, na put krenu Bazarov i Arkadij. Bazarovu je ovo bila odlična prilika da se makne od Pavela koji ga je smatrao bezobraznikom, plebejcem i cinikom.
Boravak u gradu je bio uzbudljiv, a već na početku Bazarov upoznaje Anu Sergejevnu, ženu koja je ih je zaintrigirala iako to Bazarov nije htio odmah priznati. Ana ih je odmah pozvala k sebi, pa su sljedeći dan krenuli u njen stan, a tri dana kasnije na njen majur.
Tamo su se zadržali petnaest dana, a iako se Arkadije zabavljao s Katjom, Aninom mlađom sestrom, bio je tužan što se Ani očito više sviđao Bazarov jer je umislio da se njemu sviđa Ana, a ne Katja. Osjećaji su očito bili obostrani jer se i Bazarovu sviđala Ana. Bazarov nije bio sretan zbog toga jer je za njega romantična ljubav bila ništa drugo nego glupost. Ali kako je glava mislila jedno, a srce drugo, Bazarov je na kraju popustio i priznao osjećaje.
Nažalost Ana ga je odbila jer joj je bio važniji njen mir unatoč tome što je gajila snažne osjećaje prema njemu. Zbog toga su Arkadij i Bazarov odlučili otići kod Bazarovih roditelja, koji nisu mogli dočekati da vide svog sina.
Vratili su se na posjed Nikolaja gdje su im se svi razveselili, ali Bazarov je opet počeo svađu s Pavlom. Kako je Bazarov dane provodio u radu, tako je flertovao s Feničkom. Jednog jutra Pavel je naišao kada je Bazarov ukrao poljubac od Feničke i izazvao ga na dvoboj. U dvoboju je Pavle bio ranjen u nogu, a kako rana nije bila opasna pomoć mu je pružio upravo Bazarov. Pavle mu se zbog toga zahvalio.
Pavel se razgovarajući s Feničkom uvjerio u njenu ljubav prema Nikolaju, a kako je cijeli događaj oživio u njemu uspomene na davno izgubljenu ljubav, odlazi Nikolaju s molbom da se vjenča s Feničkom. Nikolaj je bio sretan zbog takvog preokreta
Arkadije se udaljio od kuće još prije nego što se dogodio dvoboj, a iako su svi mislili da je otišao u grad jer je imao nekog posla, on se zapravo zaputio prema majuru Ane Odincove gdje ga je iako toga nije bio svjestan zapravo privlačila Katja. Uskoro mu se pridružio Bazarov koji je nastavio druženje s Anom. Arkadije je napokon posato svjestan da je zaljubljen u Katju i uz Aninu podršku odlazi kod oca kako bi dobio blagoslov.
Bazarov isto odlazi kući, ali se tijekom pomaganja ocu u liječničkoj praksi zarazi opasnom bolesti i odmah pošalje Ani poruku da je na samrti jer se zarazio tifusom. Ana dolazi idućeg dana i Bazarov budući da ju je vidio, umire mirne duše. Šest mjeseci kasnije nakon tužnog događaja, kod Kirsanovih je velika proslava zbog vjenčanja između Nikolaja i Feničke te Katje i Arkadija. Udala se i Ana Sergejevna, ali ne iz ljubavi. Udala se za ruskog poslanika s nadom da će ga jednog dana zavoljeti. Bazarovi roditelji su nastavili ići na grob gdje je pokopan njihov sin.
Analiza likova
Likovi: Jevgenij Vaslijevič Bazarov, Ana Sergejevna Odincova, Arkadije Kirsanov, Pavle Petrovič Kirsanov i Nikolaj Kirsanov
Jevgenij Vasiljevič Bazarov - jedan od likova iz romana Ivana Sergejeviča Turgenjeva, a unatoč tome što u romanu postoje i drugi likovi koji su važni za radnju, upravo se Jevgenij izdvaja kao glavni junak.
Prikazan je kao pametan student medicine i čovjek snažnog karaktera koji ne odustaje tako lako od svojih uvjerenja. Susret s bilo kojim od likova Bazarova ne ostavlja ravnodušnim, bez obzira radi li se o nekoke tko ga cijeni poput Arkadija ili mrzi kao što je Pavel Kirsanov.
Bazarov se oslanja samo na svoje znanje, snagu i znanost te odbacuje sve tradicionalne vrijednosti, pa se ruga ne samo domoljublju, nego religiji, politici i bilo kakvom obliku osjećaja. Čitatelj može zaključiti kako je Bazarov pravi primjer nihilista. On je plebejac koji kritizira aristokraciju.
Ali je li Bazarov na kraju nihilist kada ipak postoji nešto u što vjeruje, a osim toga strastveno se zaljubljuje u u plemkinju Anu Sergejevnu Odincovu. Nakon ljubavnog sloma doživljava fizičko i emocionalno uništenje.
Prije samog kraja u Bazarovu je ostala neostvarena naklonost prema roditeljima kao i ljubav prema Ani Odincovoj te nedovršeno prijateljstvo s Arkadijem, koji ga je cijelo vrijeme idealizirao.
Arkadij - sin Nikolaja Petroviča Kirsanova koji se vraća sa školovanja u Peterburgu. Arkadij dolazi u društvu prijatelja Bazarova kojeg idealizira i obožava te slijedi u skoro svemu. Za razliku od Bazarova Arkadij pokazuje manju dozu zrelosti i dok se Bazarov bavi istraživanjem, Arkadij uglavnom ljenčari.
Opisan je kao neodlučan lik koji nije svjestan pravih osjećaja. Iako je vjerovao da njegovi osjećaji pripadaju Ani, shvatio je kako je cijelo vrijeme zaljubljen u mlađu Aninu sestru Katju.
Iako je možda Arkadije većinom vremena pokazivao manju dozi zrelosti od Bazarova, na kraju je bio spreman priznati prave osjećaje i realizirati ljubav s Katjom. Doživio je sretan kraj vjenčavši se s Katjom.
Ana Sergejevna Odincova - možda jedini pravi nihilist u romanu koja ostaje čvrsta do kraja, iako je pogođena Bazarovom smrću. Ona je imućna udovica i privlačna žena koja unatoč tome što je otvorena prema novim iskustvima i neograničena predrasudama, živi u udobnosti luksuza bez strasti i uzbuđenja.
Dokaz njezine čvrstine i da je pravi nihilist slijedi u trenutku dok joj Bazarov priznaje svoje osjećaje. Unatoč tome što ni ona nije bila imuna na njegovo udvaranje, uspijeva se odhrvati strastvenim osjećajima koji su je okupirali onog trena kada ju je primio u zagrljaj.
Pavel Petrovič Kirsanov - umirovljeni vojni časnik i stariji brat Nikolaja Petrovića Kirsanova. Na bratovo se imanje doselio nakon umirovljenja s namjerom da na imanju ostane do kraja života. U mladosti je doživio neugodno iskustvo u ljubavnoj vezi s kneginjom R, koja ga je napustila.
Iako je imao velike ambicije i htio postići nešto u životu, nakon razočarenja u ljubavi, postao je čovjek bez ambicija koji je odabrao beskoristan život. Opisan je kao čovjek tvrdog karaktera i konzervativnog načina razmišljanja.
Pavel - od početka zamrzio Bazarova jer ga je smatrao cinikom i plebejcem. Unatoč tome što je veći dio života proveo kao čangrizav čovjek razočaran u život, na kraju je shvativši koliko je Fenička odana Nikolaju, tražio od brata da je oženi. Nikolaj je bio sretan što je brat konačno popustio.
Nikolaj Kirsanov - uglađeni sredovječni muškarac liberalnih pogleda na život, a za kojeg okolina smatra da je radikalan. Razlog tome je što je nedavno oslobodio kmetove i uložio puno vremena i truda kako bi cijela obitelj prebrodila financijske teškoće i probleme s organizacijom nakon odlaska kmetova.
Nikolaj - osoba koja drži do obitelji i starih vrijednosti, pa unatoč tome što je zaljubljen u Feničku s kojom ima sina Mitju, na brak se još nije odlučio iz poštovanja prema bratu Pavelu, koji zbog svojih predrasuda takvo nešto ne bi mogao prihvatiti. Nikolaj je imao ženu koja je umrla, a nakon dugo godina samovanja sreću je pronašao u u jednostavnoj i dobroj djevojci.
Biografija: Ivan Sergejevič Turgenjev
Ivan Sergejevič Turgenjev je istaknuti ruski realist, romanopisac i pripovijedač. Rođen je 1818. godine u imućnoj vlastelinskoj obitelji. Djetinjstvo je uglavnom provodio na imanju svoje majke na Spasko-Lutovinovu kod grada Mcenska. U odgoju i školovanju pomogali su mu strani odgajatelji i domaći učitelji.
Imao je samo pet godina kada je zajedno s roditeljima putovao po Zapadnoj Europi. Obitelj je šest mjeseci živjela u Parizu. Iako mu kao djetetu nije nedostajalo ništa u materijalnom smislu, Turgenjev nije nikada volio pričati o svom odrastanju, zbog poremećenih odnosa između oca i despotske majke koja je prema njemu uvijek bila stroga. Spas je pronašao u odlasku na školovanje. U Moskvi, Peterburgu i Berlinu.
Godine 1841. vratio se u Rusiju želeći predavati kao profesor na sveučilištu, ali to nije dobro završilo. Turgenjev se nakon spomenutog neuspjeha odlučio posvetiti književnosti unatoč tome što je njegova majka bila protiv takve odluke.
Dvije godine nakon povratka u Rusiju objavio je poemu "Paraša", koja je bila prihvaćena od strane kritičara. Godine 1843. upoznao je opernu divu Paulinu Viardot zbog koje je napustio službu u ministartsvu unutarnjih poslova i krenuo izvan Rusije, gdje se nastavio i dalje baviti književnim radom.
Godine 1852. otkupio je zbirku "Lovčevi zapisi". Postao je poznat zahvaljujući pripovijetkama gdje je govorio o odnosu kmetova i gospodara. Kmetove je prikazivao kao ljudska bića, a kako je to bilo devet godina prije nego što je kmetstvo ukinuto, njegova ideje su se smatrale revolucionarnima.
Godine 1856. objavljen je prvi roman "Rudin". Nakon njega je napisao još nekoliko romana: "Uoči novih dana", "Plemićko gnijezdo", "Novina", "Dim", "Očevi i djeca". Umro je 1883. godine u vili u mjestu Bougivalu pored Pariza, a pokopan je u Peterburgu, na Volkovu groblju.
Autor: S.Š.
Odgovori