Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Okovani Prometej

Grčki dramatičar Eshil napisao je ovu uzbudljivu trilogiju. “Okovani Prometej” prvi je dio trilogije u kojoj je Eshil temeljito obradio mit. Djelo se sastoji od pet činova. Glavni motiv je veliki Zeusov bijes koji je izazvan time što je Prometej ljudima dao vatru, a s druge strane ukrao ju je bogovima, odnosno komad žeravice odnio je s vječne vatre Olimpa. Vatra se smatrala posljednjim darom koji omogućava savršeni život. Zeus je odlučio ljudski rod uništiti, a Prometej mu se suprotstavio.

Ne samo da je stao na stranu ljudi, nego je i njihov život učinio lakšim. Naučio ih je mnogim vještinama, poput obrađivanja drva, zbog čega su mogli podizati kuće, kroćenja životinja, zbog čega su imali pomoć kod obrađivanja zemlje, svojstvima biljaka, zbog čega su mogli izrađivati lijekove i liječiti bolesti… ali najvažnije, udahnuo im je dušu. U djelu to vidimo stihovima u kojima Prometej kaže da su ljudske oči gledale, ali nisu vidjeli, uši su im slušale, ali nisu čule. Upravo zbog ovoga Prometej simbolizira ljudsku želju za napretkom i znanjem, jer to je ono što im je on darovao.

Nastavak ove trilogije bila je također trilogija “Oslobođeni Prometej”, a ona je samo djelomično sačuvana. Treći dio, završetak “Prometej Vatronoša” poznat je samo po naslovu.

Radnja u “Okovanom Prometeju” temelji se na sukobu i borbi dvaju ljutih protivnika. Kada je pobijedio nad titanima, Zeus je bio pod utjecajem pobjede i nove vlasti te je tražio da ga svi slijede. Želio je uništiti ljudski rod. Njemu se suprotstavio Prometej i spasio ljudski rod. Donio im je nebesku vatru. Zeus je oštro osudio Prometeja i dao ga je pribiti na stijenu. Upravo taj trenutak je početak ove tragedije.

Radnja započinje Prometejevim pribijanjem na stijenu. Od tog trenutka počinju ga posjećivati razni bogovi i ostala bića. Njima priča što ga je dovelo do ove situacije, ali i proriče što će se dogoditi u budućnosti. Čitatelj odmah zna kakva će biti Prometejeva, ali i Zeusova sudbina. Znaju da ga čeka još puno patnje prije oslobođenja, a Zeusa još duga vladavina prije svrgnuća.

Početak radnje sadrži sukob i nastavlja se sukobom. Izmjenjuju se različiti stupnjevi sukoba i autor nam odmah postavlja u prvi plan Prometeja koji pati. Upravo zbog toga je i atmosfera ovog djela sumorna i mračna. Čitatelj može i sam osjetiti nelagodu Prometejeve situacije. Ipak, Prometej ovdje nije samo žrtva, već i junak. Svi njegovi posjetitelji savjetuju mu da se pokori Zeusu i time se oslobodi ove kazne, ali on ustraje u tome da izdrži svoju sudbinu, samo kako ne bi morao pogaziti svoja uvjerenja. Prometej se ne želi predati, stoga ga definiraju osobine poput tvrdoglavosti, hrabrosti i nepokolebljivosti.

Glavni lik je neprestano u središtu radnje, a tijelo mu je nepokretno. Time je pjesnik u prvi plan radnje postavio njegov duh i time nam prikazao njegove jake osjećaje. Rasplet radnje krije se u glavnom liku, koji ima i još jedan adut, a to je da zna tajnu tko će Zeusa srušiti s vlasti.

Vrsta djela: tragedija

Vrijeme radnje: nakon stvaranja Svijeta i čovjeka

Mjesto radnje: planina Kavkaz

Tema djela: Zeusov bijes prema Prometeju jer je ljudima dao vatru i spasio ih te okovanje Prometeja.

Ideja djela: Kroz lik Prometeja, Eshil nam je ukazao na vrijedne ljudske vrline. Prometej je pomogao ljudima i u svojoj nakani je ostao do kraja riskirajući čak i svoj život. U svemu tome pratila ga je mudrost jer je znao da će Zeus biti svrgnut s vlasti.

Kratak sadržaj

Sluge Zeusa, Sila i Vlast odvode Prometeja na stjenoviti dio Kavkaza, Skitije, a tamo ga čeka Hefest koji ga pribija na stijenu po nalogu Zeusa. Hefest osjeća žaljenje iako zna da je Prometej kriv jer je ukrao vatru bogovima. No, izvršava svoju dužnost.

Nakon što je posao obavio, odlazi sa slugama, a Prometej se počne žaliti nad svojom sudbinom. Želi se i na bol, glasno jecajući zemlji, suncu, rijekama, moru i zraku na patnji koju nije zaslužio.

Iako jako teško podnosi ovu patnju i bol, Prometej ima sposobnost previđanja sudbine koju je naslijedio od majke. On zna da će njegovoj patnji doći uskoro kraj pa ovu Zeusovu tiraniju samo mora dostojanstveno izdržati. U taj čas do njega stižu krilata kola.

U njima se nalaze Okeanove kćeri. One mu pokažu obazrivost i smiluju se nad njegovom sudbinom. Mole ga da im objasni zašto mu je Zeus načinio takvo zlo.

On im je objasnio cijelu situaciju kako je nastala borba između Zeusa s jedne strane, a Titana s druge te se on priklonio Zeusu i pomogao mu u svrgavanju Krona koji je na kraju bačen u Tartar. Nakon toga Zeus je odlučio uništiti i ljudski rod, a u tome mu se Prometej nije htio prikloniti. Tako je zaslužio njegov gnjev i ogorčenost.

U tom času, pojavi se Okean na krilatom konju. On mu kaže da promijeni karakter i prikloni se Zeusu, a on će mu pomoći da mu se ovaj smiluje. Zeus ne želi ni čuti za dati prijedlog te je ustrajan u svom naumu.

Nakon odlaska Okeana, kor Okeanida plače nad Prometejevoj sudbini, a Prometej obrazlaže koru sve što je učinio za dobrobit ljudskog roda. Govor prekida Ija, Inahova kćer koja je zbog Zeusove žene Here nošene ljubomorom pretvorena u kravu. Uz to, gone je obadi i pikaju po cijelom tijelu. Ona moli Prometeja da joj kaže zahvaljujući svojim proricateljskim moćima kada će biti kraj njezine muke.

On joj govori o svemu što je čeka na putu, a isto tako ako ga oslobodi Zeus neće biti svrgnut s vlasti. Otkriva joj da će njega osloboditi neki njezin potomak u 13. koljenu. Kaže joj da će joj se Zeus smilovati u Egiptu gdje će i naći mir i vratit će joj se oblik kakav je prije imala.

Ija nestaje, a kor govori Zeusu da prekine s nepromišljenim govorima kako ga ne bi zadesila još kobnija sudbina. Dolazi do njega i Zeusov sin Hermo koji ga moli da mu kaže o točno kakvom braku se radi po kojem će njegov otac izgubiti vlast. Prometej ne želi ništa otkriti, odlučan u svojoj nakani da će to napraviti tek kada bude oslobođen. U taj čas nastane velika oluja i Prometej sa stijenom padne u Tartar.

Likovi: Prometej, Zeus, Okean, Okeanide

Analiza likova

Prometej – bog koji je ljudima podario vatru te zbog toga proživljava svoju tragičnu sudbinu. Njegova tragična krivnja nalazi se u samom činu dijeljenja božjih darova ljudima, poput vatre, razuma, pamćenja. On je tragičan junak jer stradava zbog sudbine koja mu je donijela nesreću: okovan je za stijenu te tragično završava propadanjem u podzemlje. Kroz cijelu dramu društvo su mu Okeanide, koje na kraju s njime propadaju. Prometej je mudar, lukav, prorok. Sva proročanstva koja kroz djelo otkriva saznao je od Temide. On je svjestan svoje sudbine te se zbog toga ne plaši Zeusove kazne. Kada Hermo u zadnjem činu dolazi do Prometeja kako bi mu ovaj otkrio proročanstvo, u drami se stvara izrazita dramska napetost. Upravo je tajna glavni motiv koji pokreće radnju, a ujedno i Prometej koji tu tajnu zna, a nikome ju ne dijeli.

Okeanide (Zbor, Zborovođa) – kćeri Okeanove. Uz Prometeja su do njegovog samog kraja. Svojim pitanjima Prometeju otkrivaju čitatelju radnju koja će se dogoditi, ali i onu koja se već dogodila, zbog čega su presudni za pripovjedačevu uporabu analepse (retrospekcije, flash-backa) i prolepse. Okeanide vrše ulogu savjetnika; one su dobronamjerne te žele pomoći Prometeju, žale nad njegovom sudbinom.

Okean – dolazi na krilatom konju, a predstavlja se kao Prometejev prijatelj. Želi mu pomoći i savjetuje mu da se ne koristi drskim jezikom jer mu se tako Zeus nikada neće smilovati. Odlučan je u tome da će razgovarati sa Zeusom i zatražiti Prometejevo oslobođenje.

Biografija: Eshil

Eshil se rodio 525. godine pr. Kr., a umro je 456. godine pr. Kr. Stvarao je u vrijeme kada demokratski poredak u Ateni odnosi pobjedu nad tiranijom. U djelu Hiketide veliča demokraciju i slobodu. Eshil je sudjelovao u bitki kod Salamine, bitki kod Plateje i bitki na Maratonskom polju kao hoplit. Salaminsku je pobjedu opjevao u tragediji Perzijanci.

Često je putovao te je nastojao proširiti svoje znanje i iskustvo. Dva puta posjetio je Sirakuzu gdje ga je ugostio tiranin Hijeron koji je na svoj dvor pozivao najslavnije umjetnike i mislioce svoga vremena. Hijeron je osnovao grad Etnu 476. pr. Kr. i na njeno je čelo postavio svoga sina Dinomena. Tada je Eshil napisao i prikazao svoju tragediju Etnjanke. U drugom je posjetu prikazao Perzijance.

Po mnogima je bio “otac tragedije”. Iz njegovih se pjesama jasno vidi  da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupi. Između Eshila i naroda došlo je do nesporazuma i svađa, najvjerojatnije uzrokovanih Eumenidama, tako da posljednje godine svoga života provodi izvan domovine na Siciliji na kojoj je i prije prikazivao svoje drame. Na Siciliji, u gradu Geli na posljetku i umire.

Eshil je napisao oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara). Na raznim pjesničkim natjecanjima pobijedio je 13 puta. Građu za svoje tragedije uzimao je iz herojskih priča. Njegove su tragedije “mrvice sa bogatog Homerovog stola”. Iako je sama struktura njegovih tragedija jednostavna, a likovi bez dublje psihološke analize, jezik mu je bio uistinu bogat, svečan, a stil uzvišen.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>