Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja

Groteskna tragikomedija, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, je najpoznatije djelo Ive Brešana. Drama je napisana 1965. godine, ali zbog dominantne ideologije tog vremena, bila je politički nepodobna, zbog čega je izvedena tek šest godina poslije.

Drama ismijava totalitaristički sustav, zbog čega je bila meta kritika, ali to je bio i razlog za njen uspjeh. Predstavu je režirao Božidar Violić, a izvedena je 1971. godine u zagrebačkom Teatru ITD.

Radnja je smještena u 50-e godine 20.stoljeća, poslijeratno razdoblje i ozračje, u izmišljenom selu Mrduša Donja. Na inicijativu vlasti, u selu se planira predstava Hamlet. Seoski učitelj dobio je zadatak sve to organizirati, a naposljetku i izmijeniti tekst jer su smatrali da ne prikazuje dovoljno dobro socijalističkog čovjeka i potrebe radnika.

Uz organiziranje predstave, paralelno se odvija prava drama među stanovnicima sela Mrduša Donja koja na kraju završava tragično.

Vrsta djela: komedija – groteskna tragedija

Vrijeme radnje: pedesete godine dvadesetog stoljeća

Mjesto radnje: Dalmatinska zagora

Kratak sadržaj

Prva slika

Prvi prizor komedije smješten je u prostoriju Narodnog fronta gdje su se sastali stanovnici Mrduše Donje, na poziv predsjednika Mileta Puljiza, zvanog Puljo. Najavljen je dnevni red sastanka, a glavna tema je pitanje kulture u njihovom mjestu. Seljanima nije jasno zašto bi se o tome raspravljalo jer smatraju da ima važnijih pitanja, pa negoduju kad predsjednik upravnog odbora Zadruge, drug Maček, predloži da u selu održe kazališnu predstavu.

Protivljenje mještana ugasio je drug Mate Bukarica Bukara, upravitelj zadruge i sekretar Mjesnog aktiva Partije, koji je predstavljao određeni autoritet i tako nametnuo suseljanima svoju volju. Sad su se još samo trebali dogovoriti koja predstava će igrati.

Šimurina se tad javi kako je nedavno bio u Zagrebu i gledao “Omleta”, nakon čega se javi selski nastavnik i objasni kako je sigurno riječ o Hamletu. Šimurini je kompletna radnja bila malo mutna, ali ispričao je kako je brat ubio vlastitog brata i zatim oženio njegovu udovicu. Svi su bili šokirani takvim činom, a čuđenje i neodobravanje se pojačalo sa spomenom glavnog lika Hamleta, koji je razočarao jadnu Ofeliju.

Učitelj Škunac se pokušao pobuniti oko toga da pokušaju odglumiti Hamleta, tu kompleksnu tragediju vrhunskog engleskog pisca, no tad se javio Bukara i rekao kako tamo neki Englezi sigurno nisu puno sposobniji od njih, i tako je bilo odlučeno.

Andro Škunac je bio zadužen za organizaciju predstave, a sastanak je prekinuo dolazak Joce Skokića, zvanog Škoko, koji je optužio Bukaru da je njegovog nevinog oca uhitio zbog lažne optužbe da je ukrao iz blagajne deset milijuna.

Druga slika

Škoko se nalazi sa svojom zaručnicom Anđom koja je dobila ulogu Ofelije pa želi da on zatraži ulogu Hamleta kako bi mogli što više vremena provoditi skupa. Škoko se isprva nije htio time baviti i trošiti vrijeme jer mu je otac nepravedno optužen i mora se za to pobrinuti, uostalom, Bukara će biti tamo jer je dobio ulogu.

Anđa je ipak bila izrazito uvjerljiva pa Škoko na kraju pristane. Ubrzo stižu Bukara, Puljo, Šimurina i učitelj Škunca. Bukara govori kako je sinoć puno popio pa mu je čudno u želudcu kad se pojavi na probi i krčmarica, udovica Majkača.

Učitelj Škunca se odmah bacio na posao i podijelio uloge. Bukara je bio kralj Klaudije, Majkača će biti Gertruda, Puljiz Polonije, Maček je dobio ulogu Laerta, dok će zadatak tumača predstave obavljati Šimurina.

Odmah su se susreli s problemima, tekst, jezik i samo značenje drame im je bilo nerazumljivo, a Bukara se bunio kako je tekst ideološki neprihvatljiv jer je smatrao da trebaju održati predstavu koja će ujedno predstavljati potrebe i zahtjeve radnika i seljaka.

Škunca je morao preraditi tekst jer su mu zaprijetili da će ga u protivnom proglasiti narodnim neprijateljem i “satelitom kapitalističke sile”.  Na kraju slike čitatelj saznaje da su Majkača i Bukara ljubavnici iako Bukara ima ženu.

Treća slika

Bukara i Puljiz se sastaju nakon par dana jer ih je zabrinulo ponašanje Joce Škokića. Puljiz, na nagovor Bukare, prisili svoju kći Anđu da sazna što to smjera njen zaručnik. Anđa se isprva protivila, ali na kraju nije imala izbora.

Učitelj Škunac vježba scenu s četvero glumaca. U prerađenom tekstu Omelija radi narodni posao, prede vunu umjesto čitanja, a kad dođe dio gdje treba razgovarati s Hamletom, Omelija i Amlet pjevaju ojkalice.

Škunca je jedini bio nezadovoljan novim tekstom dok su svi ostali smatrali kako baš dobro opisuje socijalističkog čovjeka. Nakon probe Škoko se nalazi s Anđom u njenoj kući. Bukara i Puljiz se skrivaju iza zastava i prisluškuju razgovor.

Škoko pokaže Anđi očevo pismo u kojemu tvrdi da je za krađu kriv Bukara, a da je na naredbu Mačeka spalio knjigu rashoda tako da je kontrola u istrazi pronašla samo knjigu prihoda. Anđa pokušava zaustaviti Škoku da ne kaže cijelu istinu jer je znala da ih prisluškuju pa ga pokuša nagovoriti da zaboravi na sve to radi njihovog braka što Škoku uvrijedi.

Puljo je pokušao doznati od Bukara tko je zapravo uzeo novac, ali prekinuo ih je dolazak učitelja pa se Bukara zabrine da je učitelj možda sve čuo.

Četvrta slika

Priprema se nova proba. Posudili su kostime iz gradskog kazališta pa ih Škoko s učiteljem pregledava. Škoko je mrzovoljan i najradije bi to sve pobacao. Tad mu učitelj govori kako će samo sebi naštetiti ako bude okolo govorio tko je pravi krivac, a da zato nema nikakvih dokaza. Također mu prenese kako misli da ga Anđa špijunira, ta vijest je Škoku strašno šokirala i dotukla.

No, tad se pojave ostali glumci i krenu s probom. Puljo, Maček i Bukara imaju zadatak glumiti izrabljivače narodnih masa, samo što je teško raditi s njima jer su već prije probe počeli piti. Učitelj želi vježbati scenu Mišolovke iz tragedije, ali oni ga ignoriraju i nastavljaju kartati i piti i pritom se oslovljavaju imenima iz drame.

Pridruži im se i Majkača s pršutom, zatim stavi na sebe krunu i počne se ponašati kao kraljica. Škoko stoji sa strane i promatra ih šutke. Pokušaju ga natjerati da im se pridruži u predstavi i Škoko tad skoči i prekine zaruke s Anđom jer ga je uhodila. Baci čašu vina Bukari u glavu i krene na Mačeka kako bi mu priznao gdje je nestalo očevo pismo. Puljo pokuša izvući iz Bukare informacije o knjizi rashoda, nakon čega Bukara i njemu počne prijetiti.

Peta slika

Održava se proba posljednjeg čina. Škoko pasivno agresivno promatra što se događa sve dok ne dođe trenutak kad se odvija obračun između Hamleta i Laerta. Škoko tad počne tučnjavu s Mačekom, ostali to shvate kao jako dobru glumu pa ih krenu bodriti.

Shvatili su da nije riječ o glumi kad je Škoko stavio Mačeku nož pod grlo. Maček je uplašen i pod pritiskom prizna kako je on spalio knjige na zapovijed Bukare. Škoko je zadovoljan jer je njegov otac napokon oslobođen od krivnje, ali tad stiže jedan seljak koji kaže da se Škokin otac objesio.

Škoko je očajan i nasrne na Bukaru jer je smatrao da je on odgovoran za smrt njegovog oca. Kad su ga uspjeli primiriti, Škoko sjedi sam i nitko mu se ne usudi prići. Škoko moli Anđu za oprost i zatim moli Škunca i Maru za potporu, ali na kraju odustaje jer vidi da nitko od njih ne vrijedi kao čovjek. Bukara je zadovoljan jer je Škoko odustao i krivnju svali na njega i njegovog oca, a seljaci nastavljaju s pijankom i slavljem.

Biografija: Ivo Brešan

Ivo Brešan je rođen 1936. godine u Vodicama. Gimnaziju je završio u Šibeniku, a 1960. odlazi u Zagreb na Filozofski fakultet gdje studira na Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnost. Nakon toga radi kao profesor u gimnaziji u Šibeniku.

Godine 1983. zaposlio se kao voditelj Centra za kulturu u Šibeniku. Prvu dramu objavio je 1970., pod imenom Četiri podzemne rijeke, objavljena je u splitskom časopisu Vidik. Zatim je nakon nekoliko godina pokušaja uspio postaviti svoju dramu na scenu. Drama Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja prikazana je u kazalištu Teatra ITD.

Neka od najpoznatijih djela su Ptice nebeske, Spletke, Utvare, Anera, Hidrocentrala u Suhom dolu.. Godine 2008. dobiva nagradu Ksaver Šandor Gjalski za roman Katedrala.

Autor: A.M.