Priče iz davnine

Priče iz davnine poznata je zbirka Ivane Brlić-Mažuranić zbog koje je autorica dobila i nominaciju za Nobelovu nagradu te svjetsku slavu. Autorica u zbirci kombinira realne događaje s elementima nestvarnog i čudesnog.

U pričama se uglavnom isprepliću događaji stvarnih likova na koje zatim na neki način utječu čudesna bića i njihove čarolije. Zbog toga se likovi često nađu u neprilikama, ali uspiju se izvući svojom mudrošću, upornošću i dobrotom.

Ova zbirka Ivane Brlić- Mažuranić ostavila je traga na mnogim generacijama i to ne samo unutar granica Hrvatske već na svjetskoj razini.

Kratak sadržaj

Kako je Potjeh tražio istinu

Djed pošalje svoje unuke u šumu kako bi provjerili jesu li se pčele probudile iz zimskog sna. Djeca dozovu Svarožića da izvede sunce.

Bjesomar, kako bi se osvetio Vjestu jer je zapalio vatru od čijeg se dima on gušio, pošalje tri bijesa unucima. Dok su prepričavali djedu što su vidjeli, Marun slaže da će biti najbogatiji, Ljutiša da će biti najsilniji. Jedino Potjeh nije lagao pa bijes nije djelovao na njega. Bjesomar pošalje još jedan bijes kako bi Potjeh na sve to zaboravio.

Marun i Ljutiša su lutali gorama, a Potjeh se povuče u osamu kako bi se sjetio istine. Dok se Potjeh borio s drugim bjesovima, druga dva unuka odluče zapaliti kolibu kako bi se riješili djeda. Potjeh se sprijateljio s jednim bijesom koji ga je čuvao kraj zdenca i koji mu poruči da je trebao ostati uz djeda. Potjeh se odluči vratiti, ali padne u zdenac i utopi se.

Tad naiđu Ljutiša i Marun, njihovi bjesovi se spoje s onim što je bodrio Potjeha i odu kod Bjesomara. Unuci su tek sad uvidjeli što su napravili. Djed je ipak preživio pa ode s unucima potražiti Potjeha. Našli su ga pred vratima dvora Svarožića, nije mogao ući jer je zgriješio. Djed umre tad za njega i povede ga u dvor, a druga dva unuka ostanu živjeti sa spoznajom što su napravili.

Regoč

Dok su konjari čuvali konje spusti se vila Kosjenka i zajaše vranca i krene putovati svijetom. Putovala je sedam dana i noći dok nije došla do zidina grada Legena gdje je obitavao div Gregoč. Vila ga pozove da ide s njom istraživati čudesa svijeta.

Regoč tad udari nogom o tlo i propadnu u jamu. Prolazili su kroz divnu dvoranu punu blaga i oružja. Kosjenki se svidi jedan štapić, ali kad ga je uzela svod se uruši i odvoji vilu od Regoča. Regoč ipak nakon nekog vremena primijeti da nema vile pa se vrati po nju i skupa krenu dalje.

Stigli su do dva sela koja su bila posvađana. Regoč sazna od djece kako jedno selo namjerava probiti nasip Zlovode i tako potopiti selo s kojim su u svađi. Upravo u tom trenutku vrana probije i potopi oba sela, no Regoč  uspije prsima zatvoriti protok vode, a zatim probuši rupu u zemlji i vode nestane.

Za djecu su se pobrinuli baka i djed. Pomogli su djeci obnoviti selo, Kosjenka  je odlučila ostati s njima, a Regoč se vratio u Legen.

Ribar Palunko i njegova žena

Ribar Palunko živio je siromašno te odluči da će i on postati bogat. Odluči se za zavjet da neće tri dana loviti ribu. Nakon trećeg dana pojavi se Zora-djevojka i ponudi mu tri želje. Palunko prvo poželi biti bogat. Zora- djevojka ga pošalje kući s riječima da će ga tamo čekati bogatstvo.

Palunkova žena svake večeri je pričala priče o divovima, kraljevima pa Palunko pomisli kako je ona sigurno vila koja će mu pokazati put do bogatstva. Nakon nekog vremena, rodi se njihov sin Vlatko. Palunko uskoro izgubi strpljenje i prisili ženu da ide tražiti blago Morskog kralja i poruči joj da se ne vraća bez bogatstva.

Žena je tragala dva tjedna s djetetom, jedne večeri je zaspala na obali, a kad se probudila djeteta više nije bilo. U kući je vladala tišina pa Palunko ponovo ode na more i odluči da neće loviti ribu tri dana. Pojavi se Zora- djevojka i on je zamoli da ga odvede do Morskoga kralja i ona mu da upute. Morski kralj ga ugosti, sviđalo mu se kad se od sreće prebacivao po pijesku jer je to veselilo mladog kralja u kolijevci. Kad je bolje pogledao, Palunko ugleda svog sina Vlatka. Htio ga je ukrasti i vratiti ženi, ali dječak ga se nije sjećao. U međuvremenu je Palunkova žena tugovala. Otišla je na majčin grob gdje se pojavi košuta i objasni joj kako može doći do svog muža.

Morala je proći kroz nekoliko prepreka. Žena je tako tragala za Palunkom koji je jednog dana odlučio pobjeći. Vukao je košaricu s djetetom, a žena je prema uputama košute spustila udicu u more kako bi uhvatila lubina. Umjesto lubina žena zahvati košaricu s Vlatkom i obitelj se ponovno nađe na okupu.

Sunce djever i Neva Nevičica

Mlinar i mlinarica su bili proračunati ljudi, od siromašnih su uzimali puno, a bogatima bi se dodvoravali. Tako su odbili staricu Mokoš, koja nije bila obična starica već bi se nekad pretvorila u pticu, zmiju i kod nje je Sunce provodilo vrijeme tijekom dugih zimskih noći.

Mlinareva kći Neva Nevičica nije bila poput njenih roditelja, pa sutradan pomogne starici. Nakon toga mlin je radio samo kad bi Neva njime upravljala što je ljutilo njene roditelje. Jednog dana Neva poželi pobjeći i pojavi se Mokoš i kaže da će joj pomoći pronaći ključeve oholoj carevni koja će je tad pustiti na svoj dvor.

Mokoš je pomogla djevojci da nađe ključeve, ali Neva vidi oholu carevnu i odluči da joj tamo nije mjesto i ključeve preda Olehu banu. No, banu se svidi Neva i on je odluči uzeti za ženu. Neva otkrije Olehu kako su joj vile rekle dok je bila mala da će joj Sunce biti djever.

No, carevna nije mogla podnijeti to da je lijepi ban izabrao siromašnu djevojku umjesto nje pa skupi vojsku kako bi ih napala. Na kraju im je pomoglo Sunce koje se sjetilo kako ga je djevojčica Neva nahranila i zasja toliko jako da popadaju od vrućine svi oni koji nisu imali zaklon. Nakon toga, Neva i ban Oleh se vjenčaju i Sunce im je bilo djever.

Šuma Striborova

Mladić dođe u šumu Striborovu po drva kad ugleda prelijepu zmiju koja je izgledala poput srebra. Zmija se pretvori u djevojku i mladić je odvede kući.  Njegova majka ga je upozorila da je vidjela zmijin jezik u djevojčinim ustima, ali on je bio zaljubljen i nije slušao.

Snaha je starici svaki dan otežavala život. Jednog dana starica pomogne siromašnoj djevojci pokrpati odjeću i zauzvrat dobije triješće. Starica navečer upali vatru i iz nje iskoče Domaći, a najmanji od Domaćih, Malik Tintilinić, joj savjetuje da stavi svračja jaja ispod kokoši.

Kad su se za Božić okotili svračići snaha plazi jezik, no mladić potjera majku iz kuće. Domaći savjetuju starici odlazak kod starješine šume, Stribora. Stribor joj kaže da se može vratiti u svoje rodno selo i tad će opet biti djevojka, ali starica odbije jer se neće sjećati svog sina. U tom trenu nestane čarolije u šumi, sin uvidi da mu je žena guja i vrati se majci. Poslije se oženio siromašnom djevojkom koja je starici dovela Domaće.

Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica

Kneginja pobjegne s malim kneževićem pred napadom neprijatelja i stigne do Kitež-planine gdje je boravio Zmaj Ognjeni sa sedam vila. Ispod doline je živjela pastirica Milojka koja ih ugosti. Kneginja ostavi Milojki na čuvanje svoj zlatni pojas i kneževićev zlatni križić, nakon te večeri nitko nije vidio kneginju.

Nakon nekog vremena razboli se njen muž, a na kraju i Milojka oboli. Prije smrti ostavi kćerki Rutvici pojas, a sinu Jaglencu križić i poruči im neka to dobro čuvaju.

Dok se održavao sprovod orao dohvati Rutvicu, htio ju je odnijeti u gnijezdo da se igra s mladima. Dok je letio preko Kitež-planine pojas popusti i Rutvica završi u jezeru u koje nije smio orao, kao ni zmajevi i druga bića. No, Rutvica jednako tako nije mogla napustiti jezero.

Jeglenac odluči potražiti svoju sestru. Na putu ga napadnu vile Zatočenice, ali nisu ga mogle dotaći zbog križića.

Jaglenac uspije doći do svetog jezera unatoč brojnim pokušajima vila da ga zaustave. Kneginja nije bila mrtva, živjela je s kneževićem Reljom u dalekoj zemlji i radila je kao prelja za jednog gazdu. Jednog dana  Relja odluči otići po pojas i križić pa se zaputi prema Kitež planini.

Najmlađa vila pomogne Relji jer je mislila preoteti od njega pojas, pa mu objasni kako pomoću kandila i svijeće mogu napustiti sveto jezero i planinu. Relja se ražalosti nad dječicom i odluči im pomoći. Upale svijeću i raščisti im se put, a od dima vile umru jedna po jedna.

Relja dovede svoju majku koja se oduševila dječicom. Živjeli su skupa u kući koju je sagradio Relja. U  susjednoj knežiji sluge sruše strop na svoje vladare i poslije pozovu Relju da im bude knez. Rutvica i Relja se vjenčaju, a Jaglenac izraste u naočitog mladića.

Jagor

I.

Dječak Jagor bio je nesretan jer je imao zlu maćehu koja ga jednog dana pošalje da odnese ručak ocu u polje baš u vrijeme kad vreba baba Poludnica. Baba Jagora opeče koprivom i odvede ga u svoju jazbinu gdje su se nalazile ogromne peći i sluge koje su pripremale hranu. Babi se dječak svidi i uzme ga za svog pastira ovaca.

II.

Otac se vrati s polja i kad je vidio da nema sina uhvati ga tuga. Ode u staju i tamo čuje glas Bagana koji ga pošalje kod babe Poludnice po sina. Glas mu također savjetuje da ponese lončić vode. Kad je ugledao sina kako se bori s ovnom obuzme ga tuga i zaboravi popiti vode te mu vrućina izjede grlo i umre.

Maćeha odluči da je imanje sad njeno, a kravica i koza odu tražiti Jagora. Put je bio težak i kravica ostane, a koza se nastavi penjati.  Uspjela je dozvati i izvući dječaka. Krava ih napoji mlijekom i tad zajedno krenu kući.

III.

Maćeha je bila sretna jer je sad sama mogla vladati kućom. Bagan upita klupu, škrinju i stolac kako da se riješi maćehe i tad se oglasi veliki plamen u peći koji mu poruči da pronađe nešto maleno na što će se njena čarolija razbiti.

Bagan pronađe malo zrno, dlaku i slamu koje se ometale maćehu sljedeća četiri dana. Kad je otišla u obilazak svoja tri polja baba Poludnica joj kaže da je dječak pobjegao pa smisle plan kako će ga uhvatiti.

IV.

Maćeha i skrivena baba Poludnica dočekaju Jagora, kravu i kozicu, a sve to promatrao je Bagan. Kad su njih troje krenuli prema ogradi polete lastavice iz gnijezda.

Tad se pojavi starac sijede brade i bijele košulje i pokaže dlanom Jagoru da stane. Nakon toga starac blagoslovi dječaka koji ostane klečati na mjestu. Maćeha se razljuti i baci na dječaka komad kruha i poruči mu da se ne vraća više. Dječak je upita ima li još što njegovo, a ona odgovori kako ima još jedna dlačica, jedna slamka i jedno zrno.

Ubrzo se koliba zategne i pojavi se rov u koji propadne maćeha. Jagor se s kravom i kozicom uputi u svoju kolibu, a Bagan se vrati u snop pšenice.

Lutonjica Toporko i devet Župančića

I.

Župan se prošeće jednog dana i ugleda mlade javore kako se bore za opstanak pa im odluči pomoći i dovede im vode, a zatim ih pusti da se sami snalaze. Sve to vidio je djed Neumijka koji kroči nebom i skuplja vodu u košaru na glavi pa je prosipa kao rosu.

Prošle su od toga tri godine, djed se brinuo o javorima koji su sve više rasli. Jednog dana župan Javorina promotri svoju županiju i obuzme ga tuga za njegovom muškom djecom koja su umrla. Tad se pojavi djed Neumijka.

Djed savjetuje županu da posiječe devet javora na male panjeve i smjesti ih kod sebe na dvoru, uz brigu dadilja javori će stasati u mladiće i on će imati svoje sinove.

II.

Kad su sjekli javore uzeli su i grabov panjić koji je rastao odmah pokraj njih. Drvodjelja je dobio zadatak napraviti od njega alat, ali on ga odnese kući, baka ga iznese van u staro korito. Kad su se ujutro probudili tamo ih dočeka mali dječak. Baka ga je nazvala Toporko i svake večeri ga je iznosila van jer je dječak tako tražio.

Toporko bi preko dana bi lutao, pa ga baka prozove Lutonjica, a preko noći bi pričao s djedom Neumijkom pa je svaki dan bivao sve mudriji. Toporko jednog dana odluči potražiti svoju braću.

III.

Razgovor s novootkrivenim bratom potakne Župančiće da upitaju oca za vanjski svijet, pa ih župan odluči povesti sa sobom na jahanje. Dvorski je bio strašno ljubomoran jer je župan njega vodio svagdje, a sad kad ima sinove samo na njih misli. Dvorski odluči ubiti Župančiće kako bi ih se riješio pa ode do drvodjelje po svoj alat od graba.

Toporko odluči pomoći drvodjelji pa se pretvori u panj i zamoli ga da samo pripazi na njegovo srce dok bude izrađivao alat.

IV.

Kad je dvorski zamahnuo sjekirom da provjeri držalo, ono ga pogodi u glavu i odsiječe palac. Toporko se ponovo pretvori u dječaka i otrči po braću. Zatim pozovu djeda Neumijka koji ih pozove da zajašu oblake i tako ih odvede na planinu.

Djedu su se Župančići svidjeli, ali ga je odbijao sav nakit kojim su se okitili pa postanu njegovi đaci kako bi ih naučio sedam mudrosti.

V.

Djeci  nije bilo lako s djedom. Davao im je malo hrane, spavali su u pećini i po cijele dane su učili kako upravljati kišom, maglom, oblacima, samo ih nije naučio kako se spustiti s oblacima dolje. Toporku je bilo žao braće pa im odluči pomoći  pobjeći iz takvog ropstva.

Toporko zamoli djeda da ga pusti u branje lješnjaka. Neumijka ga pusti jer je volio jesti lješnjake, dječak ode do staze gdje je čekao da netko prođe.

VI.

Župan je svakog dana jahao proplancima pa tako sretne Toporka koji mu kaže da će mu pomoći za pola vreće lješnjaka. Toporko zatim poruči županu neka dođe sutra ujutro na livadu sa svojim slugama.

Nakon toga posjeti baku i kaže joj neka donese njegovu šubaricu koju je čuvala, pa se vrati djedu Neumijki.

VII.

Djed se najeo lješnjaka pa je prespavao zoru. Toporko i Župančići se spuste oblacima gdje ih je dočekala baka sa šubarom za koju su se uhvatili. Zatim požure na zbor.

VIII.

Župan je čekao pored lipe, iako nije vjerovao Toporku bio je očajan. Obradovao se kad je ugledao dječaka. Toporko se pretvori u držalo kako bi isprobali kojoj sjekiri odgovara. Kad je bio otkriven, dvorski nasrne nožem na župana, ali spase ga njegovi sinovi.

***

Toporko i Župančići zamole župana da sruši zid kako bi se mogli družiti što on odmah i učini. Kad je djed Neumijka to vidio sve im oprosti. Grad je sad bio povezan s ostatkom županije i svi su živjeli složno.

Biografija: Ivana Brlić-Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić je poznata hrvatska autorica. Smatra se jednom od najznačajnijih pisaca za djecu. Rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu u bogatoj obitelji. Umire u Zagrebu 21. rujna 1938.

Značajan utjecaj na njeno stvaralaštvo imali su njen otac Vladimir i djed Ivan Mažuranić koji su se također bavili pisanjem. Zbog dobrog imovinskog stanje njene obitelji, Ivana se školovala kod kuće s privatnim učiteljima.

Prva zbirka pripovijedaka zove se Valjani i nevaljani. Javnost je primjećuje nakon što izlazi njen roman za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića, a 1912. izlazi pjesnička zbirka Slike. Zatim slijedi priča iz davnina za koju je dobila nominaciju za Nobelovu nagradu, Knjiga omladini, Škola i praznici.

Autor: A.M.