Tražite savršen poklon za Božić? Nabavite električni bicikl!

Ribanje i ribarsko prigovaranje

“Ribanje i ribarsko prigovaranje” jedno je od najpoznatijih Hektorovićevih djela. Djelo je prvi puta tiskano u Veneciji sredinom 17. stoljeća, iako je napisano već 1566. godine. To je epski spjev, ali pripada putopisu. Djelo je smješteno u putopise jer je radnja smještena u tri dana, odnosno Hektorović opisuje kako je proveo trodnevni izlet na moru.

Hektorović opisuje svom prijatelju Jeronimu Bartučeviću, hvarskom piscu, kako je proveo vrijeme putujući putem od Hvara prema Braču i nakon toga Šolti. Opisao je pejzaže i sve viđeno tijekom putovanja te dijalog koji je vodio s dvojicom ribara koji su mu pravili društvo na putu. U djelu se nalazi velik broj mudrih izreka, stihova iz nekih drugih djela, pjesama i poslovica.

U Hektorovićevom djelu prvi put se mogu vidjeti likovi težaka opisani u hrvatskoj književnosti. Oni su prikazani s mnogo simpatije i pravog, iskrenog divljenja zbog njihove mudrosti i vitalnosti. Djelo djeluje svježe, pisano je jednostavno, neposredno te s  moralnom ozbiljnošću i velikom ljubavlju.

Ribanje i ribarsko prigovaranje je poema koja sadrži neke drukčije elemente. Opisuje proces ribanja, pojedinosti i detalje putovanja, susrete koji su se odvijali na moru, odnos prema samim ribarima i književnom stvaranju same kategorizacije djela.

Može se još nazvati i himnom jednoj specifičnoj ljepoti predivnog primorskog pejzaža i potvrda života koji je saživio uz sav taj pejzaž, ali i organizirao sam čovjek. Ovo djelo vjerodostojan je dokaz kako je i u renesansi Hrvatske moguć pravi humanistički doživljaj života čovjeka i prirode.

Hektorović je ovu poemu napisao u 1684 dvanaesteraca koji su dvostruko rimovani. Puno pažnje polaže opisu čamca te također i pjesme koju pjevaju ribari u blizini u trenutku kada se on sprema na put. Sve to govori nam da se posvetio ovom djelu opisujući detalje.

Težio je ravnoteži između čovjeka i prirode i to je za njega bila jedna od najvećih vrijednosti.

Vrsta djela – epski spjev (putopis)

Kratak sadržaj

“Ribanje i ribarsko prigovaranje” spada u vjerodostojno iskustvo samog autora pa se može reći da on ovim djelom pripovijeda svoje vlastite zgode. Ono započinje obraćanjem hvarskome vlastelinu Jeronimu Bartučeviću kojim mu opisuje zašto se odlučio na put.

Prvog dana Hektorović je pisao prijatelju Bartučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. Na put kreće s dva mornara, ribara. Njihova imena bila su Nikola Zet i Paskoj Debelja. Nikola je na put poveo i svoga sina. Ulovili su popriličan broj riba, između ostalog i jednog velikog zubaca. Kada su se uputili prema obali da bi skuhali što su ulovili, u leđa im je puhao vjetar i nisu morali veslati.

Kada su pristali na obali, u jednoj mirnoj uvali, odlučili su pripremiti ručak. Kada su napravili ručak, čak su pozvali i druge kmetove da jedu s njima. Dva su ribara ispjevala Hektoroviću narodnu počasnicu “Naš gospodin poljem jizdi”, a zatim su kmetovi ispitivali Hektorovića sve što zna o rijekama, što im je sa zadovoljstvom pobliže objasnio.

Paskoj je pak ispričao malo dulju raspravu o podrijetlu potoka i rijeka između svećenika.

Nakon toga hvalili su Bartučevićevo lijepo imanje koje je plodno rodilo te su zaključili da je jako mudar. Razgledali su vlastelinov posjed, a nakon što su večerali, otišli su na počinak.

Sljedeći dan rano ujutro uputili su se na otok Brač. Dok tako plovili i lovili ribe, Paskoje je pjevao narodnu pjesmu, a zatim je i Nikola počeo pjevati, dok je Hektorović te pjesme usput zapisivao. Pjevali su pjesme o Marku Kreljeviću i njegovom vratu Andrijašu (Paskoj), a nastavili su dalje i pjesme o Radisavu Siverincu i udinskom vojvodi Vlatku (NIkola).

Nakon ribarenja i kmetovi su počeli pjevati. Na Braču su odlučili objedovati i i usput kupiti hranu koja će im biti potrebna za put. Sreli su pastira kojeg su ponudili pićem.

Malo kasnije krenuli su dalje prema Nečujmu na Šolti. Tijekom plovidbe, pripovjedač se htio okrijepiti, ali je shvatio da nema njegovih čuturice i pehara koje su mu ujedno bile i jako drage i vrijedne uspomene.

Nikola se osjetio krivim za remećenje plovidbe jer ga je Paskoj prekorio kako nebriga može uništiti imetak, no pripovjedač ga je utješio te su krenuli natrag na Brač kako bi pronašli zaboravljene stvari.

Kada su stigli do Brača sve ih je čekalo i dalje na oboli pa su se sretni uputili natrag prema Šolti. Vrijeme provedeno u plovidbi kratili su zagonetkama, Paskoj ih je postavljao Nikoli.

Predvečer, prije zalaska sunca, otišli su do Nečujma, malog mjesta gdje je živio i Marko Marulić. Hektorović je očaran počeo hvaliti starog pjesnika i grad Split.

Trećeg dana rano ujutro obišli su mjesto i crkvicu te nastavili svoj ribolov. Pristali su u uvali radi obroka i tako su sjedinili i doručak i ručak. Nakon što su objedovali krenuli su dalje. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba koje su našli u moru.

Na putu su susreli galiju, a njezin gospodar je prepoznao pripovjedača. Odlučili su se malo podružiti pa je pripovjedač otišao do broda kojeg su susreli, a njegov gospodar ga je pohvalio zbog njegovog dobrog rada na Tvrdalju. Pripovjedač je bio sretan zbog svega lijepog što je čuo o sebi i o svom ljetnikovcu pa mu je odlučio darovati ribe koju su toga dana ulovili. On je zauzvrat dobio naranča i limuna koje je galija prevozila iz Splita.

Put su nastavili do Hvara, a kratili su ga ponovo zabavom, zagonetkama i pjesmom.

Pri kraju dana, ribari su ušli u jednu uvalu, a pristali su u konačnici uz rt Kabal.  Nakon večere nastavili su pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedio uz obalu i razmišljao te zaželio da još doživi mnogo takvih zanimljivih dana.

Nakon što su se vratili iz noćnog ribolova ušli su u starigradsku luku te su tako okončali svoje zanimljivo putovanje.

Na kraju djela autor se ponovo obraća Jeronimu Bartučeviću kojemu je posvetio zadnje stihove koji će mu osigurati slavu i vječni život.

Ovo autobiografsko djelo dakle ima tri cjeline. Opisan je put od Hvara do Brača i Šolte, put nazad prema Hvaru te su opisani sam pjesnik i njegovi ribari. U djelu nema neke posebne radnje, ono je puno opisa kako je tekla plovidba te ribolov na moru te kako su svi zajedno objedovali na kopnu. Kroz dijaloge i putovanja opisana je ribarska oprema, čamac i sama priroda.

Pisac svoju pažnju posvećuju obično onom što je u pokretu, dok statične stvari ne opisuje. Također, ne koristi se pridjevima, ali posvećuje mnogo pažnje glagolima. Nema opisa dalmatinske obale već je orijentiran više na ljude, na njihov posao. Tako nam daje prostor za maštom, da uz samu priču složimo i neke nove, lijepe priče u glavi.

Glavni likovi: uz samog pisca, to su ribari Paskoj Debelja i Nikola Zet.

Analiza likova

Ribari (Paskoj Debelja i Nikola Zet) – najbolji hrvatski ribari koje je autor odabrao za plovidbu kako bi se odmorio od posla. Sposobni i radišni, voljeli su se šaliti i pjevati. Osim što su bili najbolji ribari, posjedovali su zavidno znanje mudrih izreka. Autor im se zbog toga divio, spominjući i kako su bili veliki kršćani. Opisani su s velikom pažnjom i poštovanjem prema njihovom djelu, njihovoj mudrosti i znanju. Ali autor ih je opisao samo kako rade na moru, nema opisa njihovih karakteristika i njih samih.

Biografija: Petar Hektorović

Petar Hektorović bio je poznati hrvatski renesansni pjesnik. Rodio se 1487. godine na otoku Hvaru, u uglednoj imućnoj obitelji. Školu je pohađao u Splitu, a tamo je stekao i prvo humanističko obrazovanje, poznavanje latinskog jezika i filozofije.

Na Hvaru u svom rodnom Starom Gradu, sagradio je dvorac, tvrđavu Tvrdalj, a on je osobno bio njezin projektant. Osim toga, bavio se glazbom.

Svoj rodni grad napustio je samo dva puta u životu. Bilo je to 1539. godine kada je bježao pred naletom Turaka i otišao u Italiju te kada je išao u posjet svojim prijateljima koji su također bili pjesnici, u Dubrovnik.

U mladosti je pisao uglavnom ljubavne pjesme, ali se one nažalost nisu sačuvale. Od njegovog je opusa sačuvano malo, nekoliko poslanica, pjesama i glavno djelo “Ribanje i ribarsko prigovaranje”. Hektorović je u svoje djelo unio četiri narodne pjesme.

Preživio je i kugu, a 1539. godine i provalu Turaka na otok, pred kojima je čak pobjegao u Aziju, u Indiju. Vratio se za par godina, doživio duboku starost i umro u svome rodnome gradu, 13. ožujka 1572. godine.

Autor: M.L.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>