Šaljive narodne priče

“Šaljive narodne priče” nepoznatog autora nastale su putem usmenih predaja, a tijekom godina prepričavane su i prenošene iznova novim naraštajima. Tijekom godina tako su se mijenjale, nadopunjavale, a ponekad im se dio sadržaja, jednostavno izgubio. Spomenute priče obrađene su tako da budu razumljive i prilagođene djeci.

U njihovom izvornom obliku, ispričane su na dijalektima, koji su u nekim slučajevima i dosta rijetki pa kao takvi ne bi bili razumljivi djeci. U ovoj knjizi priče su napisane kako bi bile svima razumljive, a prilagođene su jezikom i stilskim izmjenama.

Odabrane priče su originalne, duhovite, zanimljive i poučne, a dolaze iz cijele Hrvatske te iz dijelova svijeta gdje Hrvati žive i usmenom predajom ih i dalje prenose. U njima možemo uočiti elemente basne i crtice te brojne motive koji se mogu pronaći u fantastičnim pričama.

Kratak sadržaj

Ero s onoga svijeta

“Ero s onoga svijeta” priča je o kmetu Eri koji je oduševio svojom snalažljivošću i velikom hrabrošću i uspio prevariti dvoje Turčina. Osim što je pritom zaradio, ostao je živ i uspio je izbjeći kaznu.

Na početku priče upoznajemo Eru i pratimo kako će lako prevariti poljoprivrednike. Nakon toga, slijedi uzbudljivi nastavak kako će varka završiti, odnosno hoće li se Ero uspjeti izvući iz nastale situacije.

Priča nam govori o tome da ne smijemo biti lakovjerni te da se iz teških situacija možemo izvući uz malo domišljatosti.

Radnja se smjestila u doba Turaka na njivu i u mlin.

Ero susreće Turkinju i Turčina koji na njivi kopaju kukuruz. U trenutku kada Turčin odlazi napojiti konje, Ero iskoristi priliku i priđe Turkinji. Kada joj priđe, ona ga upita tko je i odakle dolazi, na što Ero odgovara kako se zove i govori da je s onoga svijeta, misleći na svijet mrtvih.

Turkinja se odmah sjeti svoga Muje koji je otišao na drugi svijet pa upita Eru je li ga možda sreo. Ero u tome odmah vidi priliku pa odgovori kako mu je Mujo najbolji prijatelj s kojim se stalno druži. Također, kaže da je dobro, ali bi mu dobro došlo malo duhana za pušiti, no nema novca da ga kupi.

Turkinja se sažali i brzo pohita po novac kojem predaje Eri i moli ga da kupi Muji duhan. Ero se zahvaljuje, uzima novac i odlazi.

U tom trenutku dolazi Turčin kojem žena ispriča što se dogodilo. On shvati da su upravo prevareni pa brzo pojuri prema Eri na konju. Ero shvati da ga Turčin prati pa se sakrije u mlin. Tamo nailazi na mlinara kojem slaže da prema njemu juri Turčin koji će mu odrubiti glavu. Predloži mu da zamijene kape, kako bi mogao bez straha otići. Mlinar u panici vidi ljutitog Turčina koji se već približavao mlinu pa pristane na dogovor s Erom. Skine svoju kapu, pruži je Eru, a on navuče njegovu i brzo se uputi prema brdu.

Kada je Turčin stigao u mlin, ugledao je Eru, ali ga nije prepoznao. Budući da je imao mlinarevu kapu i da se posuo brašnom pretpostavio da je to mlinar. Upitao ga je gdje se nalazi onaj koji mu je ukrao novac, a Ero mu pokaže na brdo. Turčin odluči Eri ostaviti konja i pojuri prema brdu. Ero je odmah iskoristio situaciju i pobjegao na njegovom konju.

Kada je došao do mlinara, shvatio je da je prevaren pa se vratio ženi. Žena ga je upitala što se dogodilo, a Turčin joj je odgovorio da je ona dala Eri novac za Muju, a da Ero ne mora na “onaj svijet” ići pješke, on mu je predao konja.

Čovjek i žena

“Čovjek i žena” svevremenska je priča čije se pitanje o tome što rade žene, a što muškarci, proteže naraštajima. Ona govori o muškarcu koji radi na njivi, dok se njegova supruga brine za kućanstvo. U ovom slučaju, on smatra da ona po cijele dane ljenčari, dok on uistinu radi težak posao. Kako bi mu dokazala da je i njezin posao vrijedan, predloži mu da se zamijene na jedan dan.

Priča je ispričana na zabavan način, a osim toga ima i edukativni karakter. Naime, ona uči muškarce da se poslovi koje obavljaju žene, u ovom slučaju kućanice, moraju jednako cijeniti. Na kraju muškarac priznaje da je posao njegove supruge teži od njegova.

Priča nosi pouku da o nikome ne smijemo suditi prije nego što se uvjerimo kako je koračati njegovim cipelama. Možda će nešto što će u ovom slučaju biti za nekoga teško, drugome biti lako ili obrnuto, bitno je ne suditi dok se i sami ne uvjerimo.

Priča započinje nezadovoljnim muškarcem koji je umoran od svakodnevnog teškog rada na njivi. Iako za to vrijeme dok on radi na njivi, njegova žena brine o kućanstvu tako što čisti, kuha, nosi mu ručak na njivu i hrani životinje, on je nezadovoljan i smatra da ona ustvari ne radi – ništa. Budući da joj je to i prigovorio, žena mu predlaže da na jedan dan zamijene poslove, a na što on pristane.

Sljedeći dan, žena ode na njivu, a muškarac započne s njezinim poslovima. No, iako je pokušavao sve obaviti, ništa mu na kraju nije polazilo za rukom. U žurbi je napravio i nekoliko nezgoda, a na kraju ništa nije napravio, a i stradale su mu životinje.

Kada je vidjela da joj muž ne donosi ručak, odlučila se vratiti kući da vidi što se dogodilo. Zatekla je muža koji je izgledao kao da je mrtav, a u ruci je držao zdjelu za koju je mislio da je otrov. Žena mu kaže da je to med, a ne otrov, na što on otvori oči i prizna da su njezini poslovi također teški te čak i teži od muških.

Žena je na kraju bila sretna jer je i njezin muž na vlastitoj koži spoznao koliko su i njezini poslovi vrijedni i kako se bez njih ne može.

Medvjed i lisica

“Medvjed i lisica” je basna koja nam govori o tome kako lukava lisica uspije prevariti lakovjernog medvjeda. Lisica je oduvijek u pričama bila simbol lukavstva i zloće. Iako je lukava i pametna, to ne želi iskoristiti na pravi način, već u zle svrhe, obično tako da ugodi sama sebi.

Pouka priče je da lukavost nije loša, ali loša je lakovjernost i naivnost. Iako je bio jako naivan, medvjed je ustvari bio dobar. Htio je pomoći lisici, a zbog svoje lakovjernosti bio je uhvaćen u zamku te se tako izložio pogibelji.

Lisica jednoga dana susretne medvjeda i upita ga može li se uputiti s njim. Budući da je medvjed trebao ići u selo voditi kolo, lisica je krenula s njime. Iako su u selu dobili dovoljno hrane, nije im bilo dosta pa su zalazili u ostave i kuhinje tražeći dodatne količine. Kada su seljani vidjeli što rade, otjerali su ih daleko u šumu.

Zbog bježanja su jako ogladnjeli pa je lisica predložila medvjedu da on ode u selo po med. Medvjed je to i učinio, a kada se vratio, rekao joj je da sada idu na spavanje, a med će jesti sutra.

Lisica se dosjeti kako će odmah doći do meda pa usred noći stane vikati kao da je netko doziva. Medvjedu nije bilo jasno što se događa pa mu lisica objasni da je zovu iz sela, da dođe poroditi dijete. No, naglasi medvjedu da ne zna što bi mu odnijela. Medvjed joj tada predloži da odnese med. Lisica ga sretna uzme, ode duboko u šumu i pojede ga pa se vrati.

Iskoristila je ovu prevaru još dva puta. Uzela je med, otišla u šumu pojesti i vratila se spavati pored medvjeda.

Medvjed se ujutro probudio i htio pojesti malo meda, ali je zaprepašteno zaključio da meda više nema. Odmah je optužio lisicu da je sve pojela, ali ona se pravdala govoreći da nije, već da je on sve pojeo.

Kako bi mu dokazala da je u pravu predloži mu da izađu na gvožđe i polože zakletvu. Lisica prva stane, zakune se da nije pojela med pa lupi nogom. Isto to učini i medvjed, ali budući da je on bio jako težak, gvožđe ga zaklopi i ostane u zamci. Lisica je iskoristila situaciju za bijeg, a prije toga je doviknula jednom medvjedu da mu je uzalud glava velika kada u njoj nema ničega.

Pouka priča je da nije važno kako netko izgleda, već ono što on nosi u glavi. Velika glava je u ovom slučaju simbol lijepe vanjštine koja ničemu ne služi ako se njome ne znamo koristiti. Bez obzira na to u kojoj se situaciji nalazili i što posjedujemo, trebamo iskoristi situaciju i prilike i svojim lukavstvom doći do onog što želimo.

Baba i grab

“Baba i grab” jednostavna je priča koja nosi jednu sasvim jednostavnu pouku, a to je da moramo biti zadovoljni onim što imamo jer je upravo to vjerojatno i najbolje za nas.

Radnja je smještena u neka mitska vremena kada je drveće hodalo i radilo ono što su ljudi od njega zahtijevali. Tada ljudi nisu trebali ići u šumu i cijepati drva već je drveće došlo k njima i samo stalo ispred ognja.

Jednoga dana baba je otišla u šumu i naredila grabu da dođe do njezine kuće. Grab ju je poslušao i krenuo je slijediti. No, onda se baba dosjetila da bi je grab mogao i nositi jer je ona već stara i noge je ne služe najbolje. Kada mu je to i naredila, grab ju je također poslušao.

Babina kuća nalazila se uz grm šipka. Kada su grab i baba stigli do kuće, začuli su duboki glas s neba. On je opomenuo one koji naređuju drveću da ih nosi te je rekao da će od sada ljudi sami morati ići po drva u šumu i nositi ih do kuće. Kada je baba to čula, prepala se, ispala iz graba u šipak i izgrebla se.

Baba se u ovom slučaju može poistovjetiti s ljudima koji u svakoj situaciji traže još više koristi. No, obično im se to na kraju obije o glavu. U slučaju kada iskorištavamo druge, bit će dovoljan samo trenutak da se situacija promijeni i da nastradamo.

Komentiraj

*

Pitanja za ponavljanje >>