Satir iliti divji čovik didaktičko-satirički je ep koji je tiskan 1762. godine u Dresdenu. Sastoji se od 11 pjevanja, a kroz njih Relković daje svoju kritiku kroz tadašnje gospodarske i moralne prilike u Slavoniji. Zabrinut je zbog tadašnjeg teškog razdoblja koje se dogodilo nakon što je Slavonija oslobođena od Turaka, a u djelu je i izrazio želju da takvo stanje nadvlada. Smatra da se zlo i nesreća mogu nadvladati kroz prosvjetu.
U djelu prevladavaju deseterci s često nepravilnom rimom. Jezik kojim je djelo pisano je štokavština ikavskog izgovora sa starijim naglaskom. Isto tako uz nju, autor koristi i mnogo arhaičnih izraza.
Djelo je postiglo veliki uspjeh, iako je bilo i mnogo kritika. Prvo izdanje knjige, koje je tiskano u Dresdenu od 1500 primjeraka, razgrabljeno je u dvije godine. Iz tog razloga, 1799. godine, Relković je dao u Osijeku tiskati novo izdanje. Ono je bilo različito od prethodnog u tome što je imalo opširniji predgovor, a i u njemu je knjiga podijeljena na dva dijela.
Drugo izdanje knjige je dosta promijenjeno i prošireno za razliku od prvog koje je doživjelo mnogobrojne kritike. Tako se autor već u samom predgovoru, koji je puno širi, obratio svojim kritičarima pritom im se smijući.
Kroz cijeli ep se proteže većinom monolog. Prvi dio sastoji se od trinaest odjeljaka, dok se drugi sastoji od njih devet. U svakom od odjeljaka, autor se posvetio određenim dijelom života koji je vodio slavonski seljak tadašnjeg vremena. Relković se cijelo vrijeme obraća čitatelju kojeg smatra neukim, nepismenim ili polupismenim.
Iako piše u desetercu s parnom rimom (aa bb cc) djelo se smatra prozom koju možemo vidjeti u svakodnevnom govoru. Dikcija je jednostavna i prilagođena je nepismenom narodu, a poredbe i metafore mogu se naći u tadašnjom usmenoj komunikaciji.
Predgovor je opširan, ali i fusnote koje bi zbg toga mogle stajati i samostalno kao odjeljak.
Satir iliti divji čovik djelo je prosvjetiteljskog karaktera. Autor se njime želi obratiti što široj masi i djelovati poučno. Iako zna kritizirati crkvu i svećenstvo, on se ne priklanja ateizmu, čak veliku inspiraciju vidi u Bibliji.
Objasnio je zašto je napisao djelo te kako je na njega utjecao sedmogodišnji rat. Naveo je da kada je bio u progonstvu da je vidio mnoge lijepe zemlje, ali i njihov napredak. Pri tome spominjući svoj rodni kraj za kojeg je smatrao da puno zaostaje za njima.
Ovo djelo je jedino originalno djelo autora Matije Antuna Relkovića i smatra se svjetovnim djelom slavonske književnosti.
Vrsta djela: didaktičko-satirički ep
Vrijeme radnje: u vrijeme kada je Slavonija oslobođena od Turaka
Mjesto radnje: Slavonija
Tema djela: nemarnost i izgubljenost Slavonaca prema mjestu u kojem žive
Ideja djela: autor se kroz svoje djelo borio protiv predrasuda vremena u kojem je živio. Smatrao je da je jedina dobra mjera u borbi protiv primitivizma - prosvjeta, odnosno naobrazba određenih pojedinaca. Smatrao je ako svatko nauči čitati i pisati, nestat će svi poroci. Prvi je micao granice slavonskog čovjeka iz njegovog primitivnog u novi, građanski život.
Kratak sadržaj
Satir iliti divji čovik ep je ispjevan u 3498 deseteraca, a podijeljen je u dva dijela.
Prvi dio epa koji se zove "Satir piva u verše Slavoncem" započet je monologom Satira te povijesnim pregledom Slavonije i njezinim geografskim položajem. Autor se nadovezuje na dugo razdoblje turske vlasti na tom području dajući nam kratak opis, ali i kritiku na to što Slavonci i dalje ne znaju dobro hrvatski jezik te u govoru koriste mnogo turcizma.
Posljedica velikog utjecaja turcizma je svakako, smatra autor, i to što Slavonci ne šalje svoju djecu u škole i ne posvećuju dovoljno pažnje njihovom odgoju.
Autor smatra da su Turci Slavoncima ostavili "prelo, divan iliti posilo i kolo", a svakome od njih posvetio je u djelu poseban dio. Svima je zajedničko to što ih je žestoko napao jer ih je vidio kao veliko leglo nemorala. Također, smatrao ih je krivcima koji su kvarili mlade ljude i odvlačili ih od moralnog života koji je za autora bio obavljanje kućanskih poslova i život uz Boga. Navodio ih je na ogovaranja, krađu i ljubakanja.
U posebnim odjeljcima opisao je i neke druge po njega kritične običaje kojima je trebalo posvetiti više pažnje. Tako je odjeljak posvetio "moljbi", radovima u poljodjelstvu gdje se puno toga rasipa, a većina ih naplaćuje i još radi za vrijeme blagdana, "pirovima" koji traju jako dugo, na njih se potroši puno novca i podržavaju neke loše običaje. Također, odjeljak je posvetio bračnom paru i savjetima kako se oni uvijek moraju poštivati i međusobno si pomagati.
Posljednji odjeljak u prvom djelu posvetio je održavanju kuće i cijelog imanja, navodeći kada je ono loše.
Drugi dio epa zove se "Slavonac odpiva u verše Satiru" I drugi dio sastoji se većinom od Satirovog monologa, no pojavljuje se i glas Slavonca. Slavonac priča Satiru što se promijenilo od vremena kada je on zadnji puta bio u tom kraju.
Satir je nakon toga pohvalio Slavonca i savjetovao mu da bude strpljiv u promjenama. Savjetovao mu je kako će bolje njegovati bolesne i kako da na što bolji način uredi svoju kuću. Veliku pažnju posvetio je neslozi koja može vladati u kući i to većinom kada je žena kriva. Tako je u ovaj dio umetnuo narodnu pjesmu o braći Jakkšićima kako bi što bolje prikazao kako žene mogu uzrokovati svađu i podjelu u kući.
Na kraju monologa, Satir je zaključio kako je svijet podijeljen u tri stanja. Stanja su: moleće, hraneće i braneće. Pritom je mislio na svećenstvo, težake i vojsku. Smatrao je da su najsretniji ovi drugi, a tada je i opisao seoski život koji se za njega činio idealnim.
Biografija: Matija Antun Relković
Matija Antun Relković rodio se 6. siječnja 1732. godine u Svinjaru koje se danas zove Davor. Njegov otac tamo je bio u službi kao krajiški kapetan. Svoje prvo obrazovanje stekao je u Cerniku u franjevačkom samostanu.
Postoje dva različita izvora o tome gdje je nastavio svoje daljnje obrazovanja. Prema jednoj, on je svoje školovanje nastavio u Mađarskoj, dok je prema drugoj, kojoj je izvor bio njegovo djelo "Satir", obrazovanje nastavio u jednom od slavonskih franjevačkih samostana.
Kada je imao samo šesnaest godina, otac je odlučio da je vrijeme da krene u vojsku i završi školovanje. Brzo je napredovao pa je do mirovine bio došao do čina kapetana. Kao časnik bio je više mjesta slavonske Vojne krajine.
Bio je i u sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.), a pri kraju 1757. godine bio je zarobljen u Frankfurtu na Odri. Za vrijeme zarobljeništva bio je smješten kod čovjeka koji je imao dobro opremljenu knjižnicu u svojoj kući.
Iako u zarobljeništvu nije ostao dugo, ono je na njega bitno utjecalo. Naučio je francuski jezik, a i knjižnica njegovog domaćina mu je uvelike pomogla.
Kada se vratio iz zarobljeništva još je dva puta bio na ratištu, a bio je i ranjen. 1785. godine dobio je plemićki naslov von Ehrendorf od Josipa II. 1786. godine otišao je u mirovinu koju je provodio u Vinkovcima, a umro je 7. siječnja 1798. godine.
Njegovo prvo djelo bilo je "Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim nakitite", a slijedi ga "Satir iliti divji čovik" koje je izašlo 1762. godine u Dresdenu. Pošto je svih prvih 1500 primjeraka odmah rasprodano, Relković je dao tiskati u Osijeku drugo, prerađeno i prošireno izdanje koje je ovoga puta izašlo pod njegovim imenom.
Ostala njegova poznata djela su: "Nova slavonska i nimačka gramatika", ""Postanak narodne pravice i dužnostih ljudskih iz nje izvirajućih", "Nek je svašta iliti sabranje pametnih riči i kripostnih dila ljudskih".
Autor: M.L.
Odgovori