Djelo "Skup" Marina Držića prerada je Plautove komedije "Aulularije" koja govori o škrcu. Prvi puta je prikazana 1555. godine na piru Saba Gajčina uz glumačku družinu "Njarnjasi". Držić već u prologu govori kako je djelo ukrao od Plauta, no ipak se ne sumnja da ono nije autentično.
Često se ističe da je Držićeva vrijednost komedija u njihovoj realističnosti. Nadahnuće za ovo djelo bio mu je njegov rodni grad Dubrovnik.
Razlika između Plauta i Držića vidljiva nam je odmah. Držić je pisao uveo nove epizodne likove, pisao je u prozi, a rečenica mu ima izvorni govorni ritam. Psihološka karakterizacija je uvjerljiva, a govor je individualiziran. Sve su to bitne stvari koje čine razliku od Plauta, ali i izvedbu čine realističnijom i razigranijom.
Marin Držić u drami malo koristi monologe, a što se tiče jezika i stila koristi latinizme i talijanizme.
Vrsta djela: Drama (komedija), inspirirana Platonovim djelo. Komedija je sačuvana, ali nema napisan kraj.
Vrijeme radnje: sredina 16. stoljeća
Mjesto radnje: Dubrovnik
Kratak sadržaj
Držić nije slučajno uzeo za temu djela škrca i njegovu škrtost. On je time htio iznijeti svoje mišljenje o trgovačkoj kasti koja dolazi do svog novca mutnim poslovima u trgovini. Takvih je primjera u trgovačkoj republici kakva je bila Dubrovnik bilo mnogo. Sve to bilo je poznato za tadašnji Dubrovnik koji nije znao za skromnost niti štedljivost.
Osnovna tema djela "Skup" je bolesna strast za zlatom, odnosno lakomost. Glavni lik je škrti starac Skup (što znači škrtac) koji je pronašao zlato i sada provodi dane živeći u strahu da će netko saznati za njegovo zlato i oteti mu ga. Osim što se boji za zlato, svi oko njega mu djeluju sumnjivo. On smatra da je svakome namjera da se dočepa njegovog zlata, a pritom njega ubije.
Skupova škrtost i opsjednutost blagom došla je do te mjere da on želi svoju kćer Adrijanu udati za stranca samo kako ne bi morao dati miraz za nju.
Već u prvom prizoru saznajemo koji su razmjeri Skupove škrtosti i sumnjičavosti iz razgovora koji su vodile njegova stara sluškinja Variva i Dživova sluškinja Gruba. Skup ima šesnaestogodišnju kćer Andrijanu koju želi udati za stranca kako bi izbjegao davanje miraza. Međutim mlada Andrijana je potajno zaljubljena u Kamila. Kamilova majka, Dobre vrši pritisak na svog već starijeg brata Zlati Kuma da se ženi, no nije upoznata da je njezin sin zaljubljuje u Andrijanu.
Zlati Kum želi naći dobru djevojku, koja neće biti ohola niti će biti zanovijetalo u kući pa želi da ta djevojka bude siromašna jer je uvjeren da su takve najbolje. Izbor je pao na Skupovu Andrijanu pošto je već prije bacio oko na nju.
Skup je i oko ovoga sumnjičav. On smatra da je Zlati Kum saznao nekako za njegovo zlato i da je to razlog zašto se želi oženiti za njegovu kćer. No, ipak na kraju pristane udati je za Zlati Kuma uz uvjet da je on pristane oženiti bez miraza.
Kamilo je od Varive saznao da će ako nešto ne poduzme ubrzo ostati bez Andrijane. Sav u panici, jada se i traži pomoć od svoga sluge Munua. Munua mu daje lukavi prijedlog. Neka se pravi da je jako bolestan od ljubavi pa će njegova majka odvratiti od ženidbe svoga brata Zlati Kuma.
U međuvremenu Zlatni Kum je odlučio pripremiti gozbu u Skupovoj kući zbog skore ženidbe s njegovom kćerkom Andrijanom. Tako je poslao svoje sluge Drijemala i Pasimaha kako bi sve pripremili. No, pošto su se njih dvoje počeli motati oko ognjišta, Skup zaključi da su otkrili da se njegovo blago tamo nalazi i da će ga pokrasti te ih otjera.
Skup nakon ovog incidenta zaključi kako je vrijeme da pronađe sigurnije mjesto za svoje blago. Odluči otići do crkve i sakriti ga u jednu tamošnju staru grobnicu. Ništa ne sluteći, iz prikrajka sve promatra Munuo. Kada se Skup udaljio brzo je pohitao do grobnice i ukrao mu zlato.
Kada je otkrio da je pokraden, Skup je poludio. Tada dolazi do komične scene jer pošto se Kamilo u međuvremenu u tajnosti vjenčao s Andrijanom, smatra da je ona njegovo blago pa tako Kamilo priznaje Skupu da je on ukrao njegovo blago.
Zlatni Kum je vidio kako je Skup poludio pa je odlučio odustati od ženidbe. Munua je zaljubljen u sluškinju Grubu, ali sada mu ju je oteo Zlatni Kum.
Kako svađa između Kamila i Skupa ne jenjava, Kamilov prijatelj Pjerić dovodi Munua kojeg je slučajno uhvatio kako nosi blago. Naime on je malo prije toga odlučio zaprositi Grubu jer mu se imovinsko stanje znatno poboljšalo.
Na ovom mjestu završava dio drame koji je sačuvan, tako da ne znamo točno kako je sve završilo i o svršetku možemo samo nagađati. Ipak, pretpostavlja se da je došlo do sretnog završetka. Kamilo je ostao s Andrijanom, Munuo je dobio Grubu, a Skup je ostao sa svojim blagom.
Likovi: Skup (stari škrtac), Adrijana (kćerka), Kamilo, sluga Munuo, Zlatni Kum, Dživa, služavka Gruba
Analiza likova
Skup - škrti starac kojemu ništa u životu nije bitno osim njegovog blaga kojeg je pronašao. Cijeli svijet mu se vrti upravo oko njega pa je tako sumnjičav i misli da će ga netko radi bogatstva ubiti. Ohol je, s nikime ne želi podijeliti bogatstvo pa čak niti sa svojom šesnaestogodišnjom kćerkom Andrijanom za koju ništa ne želi dati za miraz.
Biografija: Marin Držić
Marin Držić, po nadimku Vidra, rođen je 1508. u Dubrovniku, u obitelji trgovca. Njegova obitelj nije imala mnogo sreće u trgovini, gospodarski je propala pa je to vrlo snažno utjecalo na Držićev životni put. Nakon srednje škole, otišao je u Sienu, toskanski grad, kako bi studirao pravo, no nema zapisa da je diplomirao.
Već za vrijeme fakulteta došlo je do izražaja njegovo zanimanje za glumu pa je čak sudjelovao u tajnim izvedbama renesanse komedije. Kanije, se moglo vidjeti i Držićevo ime na popisu kažnjenih.
Držić se nakon nekoliko godina, točnije 1546. godine, vraća u Dubrovnik. Tada se bavio različitim zanimanjima, a između ostalog bio je i upravitelj tamošnje crkve naziva Svi Sveti. Nakon toga radio je u službi austrijskog grofa Christopha Rogendorfa s kojim se uputio u Beč. No, ipak, nije mogao raditi ovaj relativno unosan posao. Vjerojatno je razlog tomu bilo poniženje koje je osjećao radeći kao sluga.
1550. godine zaredio se i postao svećenikom. Zapisi iz tog vremena govore kako je Držić imao novčanih problema. 1562. godine otišao je u Veneciju gdje je postao kapelanom venecijanskog nadbiskupa.
Ubrzo nakon toga vratio se u Dubrovnik, ali tamo se zadržava kratko. 1566. godine ponovo je otišao u Italiju, ovoga puta u Firencu. Napisao je toskanskom vojvodi Mediciju i Francesku, njegovom sinu, urotnička pisma u kojima traži da se svrgne plemićka vlast u Dubrovačkoj Republici te da se uvede demokracija.
Kako nikada nije dobio odgovor, otišao je u Veneciju gdje je i umro 1567. godine. Njegov život predočen je na filmsko platno pa je 2006. godine snimljen film Libertas.
Držić se književnošću počeo baviti tako da je pisao ljubavna pisma, a nastavio je radom na dramskim djelima kojima je ostavio i vrhunac rada kao književnik.
Njegova najpoznatija djela bila su: "Dundo Maroje", "Skup", "Novela od Stanca", "Tirena", "Hekuba", "Venera i Adon".
Autor: M.L.
Odgovori