Therese Raquin je roman Emila Zole koji se književnošću počeo prvo baviti kao romantičar, da bi brzo napustio romantizam držeći ga neprihvatljivim u vrijeme pozitivizma.
Therese Raquin je pravi primjer naturalističkog romana u kojem je autor znanstvenik koji se poigrava s likovima, vršćeći ekperiment nad junacima stavljajući ih u različite situacije te suprostavljajući njihove različite karaktere.
Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Ideju za roman Zola je pronašao u romanu "Venera iz Gorda" gdje žena ubija muža, a na kraju oboje završe na suđenju.
Kada je roman prvi put izašao bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja.
Radnja romana se odvija oko gospođe Raquin koja je u Parizu, u siromašnoj četvrti, otvorila mali dućan nakon što se doselila iz mjesta Vernon s nećakinjom Therese i sinom Camilleom. Život obitelji nije bio lagan, a dodatno ga je otežavala Camilleova bolest.
Mjesto radnje: Pariz
Kratak sadržaj
Radnja romana Emila Zole "Therese Raquin" zbiva se u Parizu u siromašnoj radničkoj četvrti. Tamo je naime svoj dućan otvorila gospođa Raquin kada je doselila u Pariz iz Verone sa svojom nećakinjom Terezom te sa sinom Camilleom.
Obitelj Raquin provodila je život monotono i u siromaštvu. Majka se brinula za uvijek slabašnog i bolesnog sina Camillea. Morala mu je posvetiti svu svoju pažnju na njegu jer je bio iznimno osjetljiv.
Tereza je u obitelj došla sasvim slučajno. Ona je bila kćer građanke iz Orana te brata gospođe Raquin, kapetana Degansa. Kapetan Degans, ostavio je svojoj sestri dijete na brigu te je otputovao u Afriku gdje je i poginuo. Tereza je provodila djetinjstvo s Camilleom, a ono je bilo poprilično dosadno i monotono. Ona je uspijevala zatomiti svoju živost i snagu prilagođavajući se bolesnom Camilleu i njegovom tempu.
Kada su njih dvoje odrasli, Tereza se udala za Camillea, na nagovor svoje tete, gospođe Raquin. Njihov brak bio je jednoličan i dosadan, a Tereza mu se svojom apatijom i prilagodila. Tako je njezin život bio samo sušto postojanje.
Terezu ništa nije moglo dići iz mrtvila. Nisu je veselili niti brak, niti rad u trgovini, a niti ni sastanci s prijateljima koji su se obično održavali četvrtkom. Ništa je nije moglo podići iz tog mrtvog života.
Jedne večeri, jednoga četvrtka, Camille je doveo na večeru svog starog školskog prijatelja Laurenta. On je odmah uočio Terezu te je shvatio da je vrlo lako može osvojiti. Pošto je njegov život bio lagodan i bezbrižan tako je htio u njega uvrstiti i Terezu kojom će se zabaviti.
U dogovoru s Camilleom Laurent je trebao oslikati njegov portret, a za to vrijeme odlučio je kako će zavesti Terezu. Naveo ju je da postane njegova ljubavnica. Tako se Tereza probudila, njezin dosadašnji život toliko ju je izmučio da je sada istinski uživala u svim svojim osjetilima. Laurent je bio posve opčinjen Terezom, njezinom strašću i požudom koji su se skrivali u do tada naizgled praznoj ženi.
Njih dvoje uvijek su imali sastanak prije podne i to je trajalo sve dok se Laurent ujutro mogao iskrasti iz ureda. Tereza je ostavljala samu gospođu Raquin u trgovini i njih dvoje sastajalo se kod Tereze u sobi.
Kada Laurent više nije mogao izaći iz ureda, njihovi sastanci postali su rjeđi, ali time je i sve više jača požuda i želja za Terezom. Camille im je bio glavna smetnja jer se nisu mogli nalaziti kako su htjeli pa ga se odlučuju riješiti i nakon toga ostvariti zajednički život.
Kada su išli na izlet, Laurent je odlučio potopiti Camillea, no nije ništa rekao Terezi. Terezu tada obuzme groznica, a Laurent je za cijelo to vrijeme tješi prikazujući se kao pravi obiteljski prijatelj. Laurent odluči ići pogledati Camillea u mrtvačnicu te ga ta slika prati u noćnim morama. Tereza provodi najteže dane u svom životu, a zabrinuti prijatelji savjetuju njezinu tetu kako bi bilo dobro da se nakon korote ona uda za Laurenta koji se pokazao kao jako pažljiv i drag.
Gospođa Raquin pristaje udati Terezu za Raquina smatrajući to dobro idejom. No, tada dolaze dani užasa za Laurenta i Terezu. Noći provode bez spavanja jer konstantno sjede u krevetu od straha od Camillea, dok dane provode brinući se za gospođu Raquin iz osjećaja krivnje.
Gospođa Raquin na kraju biva skroz oduzeta i nepokretna, ležeći kao živi mrtvac. Laurent i Tereza se sve više svađaju i više ne skrivaju zločin koji su počinili pred nepokretnom gospođom Raquin. Ona ih samo prati svojim pogledom, a iz očiju joj izvire mržnja.
Laurent odluči kako bi bilo najbolje da iznajmi atelje i proba slikati, misleći da će to smanjiti njegove probleme. No, shvati kako nikako ne može pobjeći od Tereze i mrtvog lica Camillea. Njegove slike sadrže samo Camilleov lik i on se uvijek vraća voljenoj Terezi.
Shvativši kako se nikada neće moći riješiti osjećaja krivnje, Tereza i Laurent odluče počiniti samoubojstvo kako bi se riješili svih muka koje ih prate. Ispiju otrov i umiru zajedno.
Likovi: Therese, Laurent
Analiza likova
Therese Raquin - glavni lik romana Emila Zole po kojoj je roman i dobio ime. Therese je prikazana kao osoba koja je samo živa, a koja se ne izdavaja po karakternim osobinama.
Iako je od svoje mame naslijedila strastvenost i vrelu krv te snalažljivost, zbog teškog života s bolesnim članom obitelji i mnotonim životom u novoj sredini, ona je postala ništa drugo nego živo biće koje je povučeno i koje se ne želi isticati.
Bez obzira što je po svemu bila predodređena da bude neobična i da se razlikuje od ostalih, ona je s vremenom postala dio većine, jednolične i dosadne. Kako se duže vrijeme borila da ukroti divlju ćud, na kraju su njeni pokušaju rezultirali erupcijom poput vulkana.
Nakon što se ponovno uzdigla više se nije dala usporiti. Što ju na kraju slama i zbog čega se mijenja? To nije ubojstvo muža na koje je pristala ni grižnja savjesti, nego pokušaj da od gđe Raquin dobije oprost. Ali ništa od toga u njoj nije moglo probuditi ono što čovjeka čini čovjekom i što ga izdvaja od ostalih bića.
Ljudskost u Theresi ili nije postojala ili je bila duboko zakopana. Nije trebalo puno vremena da padne u nemoral, a svakim danom je tonula sve više vođena snažnim i tamnim silama svog tijela.
Theresa je lijepa i bestidna samo u onim trenucima kada odluči od sebe odbaciti sve ono što je društveno prihvatljivo i moralno.
Laurent - još jedan lik iz romana koji je prije nego što je u njegov život ušla Theresa, bio običan čovjek koji je vodio miran život, pa je tako jeo, pio i spavao kao životinja. Važan susret s glavnom junakinjom u njemu je probudilo čula koja su dosad bila potisnuta.
Novi život otkrio je za Laurenta zadovoljstva za koja nije znao ni da postoje te se u potpunosti prepuštao ljubavnim čarima, ali i teškim situacijama. Ono što je uslijedilo učinilo ga je ludom osobom, zbog nestrpljenja dok očekuje vjenčanje te ubojstva.
Grižnja savjesti koju je osjećao održavala se samo na njegovom fizičkom zdravlju. Njegovo tijelo je bilo u strahu od Camilleovog duha, zbog čega su mu živci cijelo vrijeme bili napeti. Savjest je cijelo vrijeme bila odsutna, što znači da ga uopće nije peklo što je ubio Camillea.
Unatoč tome što se stanje pogoršavalo svakim danom sve više, a najviše je kumovala Theresina prisutnost, ni u jednom trenutku nije htio odustati od čudne nove situacije. Zašto? Odluka da ostane sa Theresom za njega je značila samo lijep život.
Navodno grizodušje koje je Theresa osjećala u njemu je budilo samo negativne osjećaje, baš kao što je bijes. Ono što je ona radila Laurent je doživljavao napadom na sebe. Bio je cijelo vrijeme u strahu da će ga ostaviti. Njeno neprekidno spominjanje Camillea, činilo ga je ludim. Rješenje svim problemima na kraju je našao samo u smrti, Theresinoj, ali i svojoj.
Biografija: Emile Zola
Emile Zola (1840.-1902.) bio je francuski pisac koji se proslavio pisanjem romana s duhom naturalizma te se često zauzimao za različite borbe u društvu. Prije nego što se počeo baviti književnošću radio je svašta, a u jednom periodu je bio i novinar.
Veliki prvotni uspjeh, Zola postiže romanom pod nazivom Theresea Raquin, a njegova temeljna radnja odvija se u odnosima između žene i muškaraca, opisujući njihove odnose pune nesporazuma i mržnje.
1862. godine dobio je posao u nakladničkoj kući "Hachette" što mu je pomoglo i da završi svoju prvu knjigu "Priče za Ninon". Nakon što je izdao roman "Claudeova ispovijest" 1865. godine, Zola se u potpunosti posvećuje književnosti.
1867. godine izlazi mu roman "Therese Raquin". Zola inspiraciju i uzor vidi u realistima kao što su Balzac i Flaubert. 1868. godine završio je ciklus romana pod nazivom "Prirodna i društvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom".
Najpoznatija djela bila su mu "Trbuh Pariza", "Nana", "Jazbina", "Čovjek-zvijer", "Tri grada", "Rome", "Paris".
Umro je 1902. godine tako što se ugušio ugljičnim monoksidom iz kućne peći. Nikada nije bilo razjašnjeno je li to bilo smišljeno ili slučajno.
Autor: M.L.
Odgovori