"U očekivanju Godota" najpoznatija je drama Samuela Becketta. Podijeljena je u dva čina. Izvorno je napisana na francuskom jeziku, a autor ju je sam preveo na engleski jezik. Drama je kasnije postigla veliku popularnost te je prevedena na brojne druge svjetske jezike.
Razlog velike popularnosti ove drame koja u sebi nema nikakvu dramsku radnju, leži u tome da iz nje možemo iščitati uvijek aktualne poruke.
Uz likove, Vladimira, Estragona, Pozza, Luckyja, na kraju svakog čina pojavljuje se i lik dječaka koji ima jedinu funkciju glasnika u radnji pa se čak ne može reći da spada pod dramski lik.
Radnje u djelu nema i iako se na početku čini da će se s vremenom razviti, na kraju dobijemo dojam da postoji mnogo dosadnih, tragičnih praznina u kojima nema nikakve radnje.
U djelu nema napetih trenutaka jer jedino što postoji su faze čekanja, osim ako to ne shvatimo kao određenu dozu napetosti. Autor monotoniju pokušava razbiti umetnutim događajima i dijalogom kojima pokušava zadržati pozornost čitatelja.
Likovi ponekad djeluju komično pa se ovom djelu pripisuju i svojstva crne komedije ili tragikomedije.
Kratak sadržaj
Prvi čin
U prvom činu radnja je smještena na neodređenom mjestu gdje u jarku pored neke ceste i ispod suhog drveta, dvojica skitnica Vladimir (Didi) i Estragon (Gogo) čekaju tajanstvenog Godota. Oni vjeruju da bi njegov dolazak za njih značio spas.
Čin počinje tako što Estragon uzaludno pokušava izuti cipelu. Tako ga zatječe Vladimir koji mu se pridružuje te se složi s njegovim zaključkom kako se "ništa ne može učiniti".
Kako uzaludno čekaju tako se radnje odvija u njihovim besmislenim razgovorima. Estragon tako ispriča kako je večer prije proveo u jarku i kako su ga tamo presreli i pretukli neki nasilnici. Vladimir je pregledao svoj šešir polucilindar, a Estragon je u međuvremenu ipak uspio izuti cipelu te je isto tako pregledava.
Malo nakon toga Vladimir je odlučio predložiti Estragonu kako bi se trebali pokajati, a iako on pita razlog, on mu ga ne kaže. Estragon želi nekamo otići, ali Vladimir ga podsjeća kako to ne može učiniti jer oni moraju čekati Godota. Raspravljaju o tome jesu li na pravom mjestu i hoće li Godot naići.
Obojica sumnjaju da će se Godot pojaviti, a za vrijeme rasprave Estragon zaspi. Kada se probudi želi ispričati Vladimiru što je sanjao, ali on to ne želi slušati. Posvađaju se te dolaze do zaključka kako bi bilo najbolje da se objese. Ipak, odluče odustati od tog nauma jer su grane preslabe pa bi mogle puknuti.
Ponovo počinje rasprava oko Godota i razlog zašto oni njega čekaju i što od njega žele. Estragon se požalio da je gladan pa mu Vladimir daje mrkvu.
Začuje se krik! U jednom trenutku pojavljuje se posjednik Pozzo sa svojim robom Luckyjem. Pozzo vodi Luckyja na konopcu i kontrolira njegovo kretanje bičem. Nasilan je prema njemu i dere se, a Lucky nosi i težak teret - košaru s hranom, stolicu na rasklapanje i kovčeg.
Estragon i Vladimir promatraju njih dvojicu, a Estragon posumnja da se možda radi o Godotu.
Tada Pozzo zapovijedi Luckyju da mu pripremi nešto za jelo te da mu postavi stolicu kako bi mogao odmoriti. Vladimir i Estragon mole Pozza da im udjeli pileće kosti i u isto vrijeme groze se njegove okrutnosti prema Luckyju. Pozzo je bogat, vjerojatno ima novac i hranu pa se javlja proračunatost.
Pozzo im govori da Lucky želi ovakav položaj pa se zato tako i ponaša, a odmah potom kaže i da će ga prodati. Na to Lucky brizne u plač. Estragon pohrli utješiti ga, ali ga Lucky na to udari nogom. Tada mu Estragon vrati tako da ga stane pljuvati.
Pozzo je naradio Luckyju da skine šešir i tada svi vide da je on sijed. Svi su u čudu od toga kako se Lucky ponaša. Pozzo je tada Luckyju naredio da pleše, a potom da ponovo stavi šešir. Lucky je počeo nešto mrmljati, a nitko ga nije razumio, da bi ga na to Pozzo udario nogom.
Pozzo se žalio da osjeća neki smrad, a Estragon mu govori da se radi o njegovim nogama, a Vladimir ima smrdljivi zadah iz usta.
Pozzo i Lucky nastave svoj put dalje sami jer Pozzo želi Luckyja prodati na sajmu.
Vladimir i Estragon ostaju na istom mjestu. Kako teče njihov razgovor, pred kraj prvog čina pojavljuje se Dječak. Dječak je Godotov pastir i glasnik. On im govorio da Godot "večeras neće doći sigurno".
Pao je i mrak. Estragon se izuo jer želi nastaviti hodati bos, a dolaze do zaključka da je najbolje da se sutradan objese. Raspravili su i o tome trebaju li i dalje ostati zajedno te su došli do zaključka da je bolje da se sada ne rastaju.
Drugi čin
U drugom činu radnja se ponavlja uz male izmjene. Estragon i Vladimir i dalje čekaju Godota.
Vladimir pjeva tužnu baladu, a ponovo dolazi pretučeni Estragon. Nakon što je odbio utješni zagrljaj, predložio je da bi bilo najbolje da se rastanu.
Estragon se ne sjeća da se ista radnja već dogodila i da su tu već bili. Oboje su vidjeli da je drveće puno lišća, a Estragon dolazi do zaključka kako se kod drveta ne nalaze iste cipele koje je prethodno ostavio tamo. On želi otići dalje, ali Vladimir mu kaže da moraju čekati Godota.
Estragon se žali da je gladan, a Vladimir mu daje rotkvicu. Na to mu je Estragon vrati jer je zelena. Odluči otići na spavanje, ali prethodno obuje cipele. Vladimir ga je pokrio kaputom, a Estragon se ubrzo naglo probudi. Vladimir ga opet tješi i smiruje.
Pronašli su Luckyjev šešir pa odluče da bi bilo dobro da ga isprobaju i zamijene. Vladimir je zamijenio svoj šešir Luckyjevim, a svoj je bacio.
Glumili su Pozzu i Luckyja, njihov način komunikacije - vikali su i vrijeđali se. Estragon je viknuo: "Kritičar"!
Nakon nekog vremena ponovo dolaze Pozzo i Lucky. Razlika je sada samo u tome što je Pozzo slijep, a Lucky nijem. Lucky vuče slijepog Pozzu i oni teturajući padnu. Kod Vladimira i Estragona javlja se misao o tome da iskoriste njihovu nemoć. Pozzo im nudi 200 franaka da mu pomognu.
Malo iza toga Pozzo je zaspao, a kada se probudi pita za Luckyja. Tada Lucky i Pozzo odlaze dalje, a oni nastavljaju čekati.
Ponovo se na kraju čini pojavljuje dječak koji kaže da Godot "večeras neće doći sigurno". Vladimiru je sve to sumnjivo pa pita Dječaka sjeća li se da je već dolazio priopćiti im ovu vijest. Dječak mu odgovara da ih prvi puta vidi.
Estragon želi otići jer mu je čekanje dojadilo, no Vladimir mu govori da moraju čekati jer će ih inače Godot kazniti.
Estragon predloži da se objese, a kako nemaju uže, uzimaju njegov remen s hlača. No, ni to im ne uspijeva jer remen pukne. Obojica zaključe kako će sutra probati s užetom.
Kako više nije bilo remena, Estragon je imao problem sa svojim hlačama koje su uporno padale. Vladimir ga je na to upozorio i Estragon ih povlači prema gore i predloži da krenu.
No, obojica ostaju na mjestu.
Ostaju u nadi da će Godot doći sutra i čekanje se tako nastavlja.
Cijela radnja vrti se oko Godota koji se iščekuje, ali on nikada ne dolazi. U priči nedostaje fabula, a ne može se razlikovati početak, sredina i kraj drame.
Vrsta djela: antidrama u dva čina
Mjesto i vrijeme radnje: ne može se precizno odrediti i dobivamo tek oskudan opis krajolika u didaskalijama
Likovi: Vladimir, Estragon, Pozzo, Lucky, Dječak
Analiza likova
Estragon - osoba koja je podređena osnovnim instinktima, lako se obeshrabri i prepusti sudbini.
Vladimir - ne prepušta se lako, pokazuje otpor prema stanovitoj sudbini i monotonom načinu života.
Pozzo - okrutan i brutalan i visoko inteligentan. Svoga slugu drži na uzici kao psa.
Lucky - Pozzov sluga, on je žrtva koja je izigrana zbog moći.
Autor: Samuel Beckett
Biografija: Samuel Beckett
Samuel Beckett (1906. - 1989.), dramatičar je i romanopisac irskoga podrijetla. Od 1938. živi u Parizu te nakon rata počinje pisati na francuskom jeziku.
U svojim djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek sveden na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno ''trajanje'' ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjima spasa.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1969. godine. Djela: ''U očekivanju Godota'', ''Svršetak igre'', ''Malone umire'', ''Murphy'', ''Molloy''.
Autor: M.L.
Odgovori