Pripovijetka Zagrljaj jedna je od priča iz zbirke Ruke, autora Ranka Marinkovića. U ovoj priči izrazito je zanimljiva pozicija pripovjedača. Naime, on često mijenja lice u kojemu pripovijeda (prvo i drugo). Glavni je lik okvirne priče pisac koji pokušava napisati priču te uvesti različite likove.
Ono što je u ovoj pripovijetci zanimljivo i što je čini posebnom jest način na koji likovi te unutarnje priče postaju dio ove okvirne. Pisac se muči, želi zanimljivu priču i intrigantne likove, razmišlja o njihovim sudbinama i postupcima, a upravo te piščeve misli mi dobivamo unutar same njegove priče zbog čega nastaje svojevrsna metatekstualna situacija
Tema priče je, između ostaloga, sam čin pisanja.
Kratak sadržaj
Okvirna priča započinje tako što u drugom licu promatramo glavnoga lika koji pokušava napisati priču, ali ne ide mu. Muči se i nema inspiraciju, mašta i bira koje će likove odabrati za svoje djelo.
Pisac zapisuje prvu rečenicu:
"Šjor Keko je sjedio na vratima svog "Biroa" i gledao na ulicu, krotko kao ovan."
Na papiru se pojavljuje mrav. Glavni lik prati njegovo kretanje. Zamišlja kako bi bilo da mrav podigne crnu točku s papira i nekamo je odnese. Također, mašta kako hoda gradom i želi pronaći likove za svoju priču.
Ugleda šjor Bepa, ali ovaj se skriva od njegova pogleda. Nakon toga promatra šjor Bernarda, no ni on mu nije zanimljiv jer obavlja svoje svakodnevne brijačke poslove.
Sljedeći lik kojeg upoznajemo dobio je ime prema svom zanimanju. On je naprosto "financ". Saznajemo kako je zaručen za kćer vlasnika trafike. Ona je vrlo krhka i boležljiva kao i njena majka te nosi naočale zbog čega je i financ odlučio početi nositi naočale s debelim staklima i čitati debele knjige.
Financ se nalazi na vratima trafike te ugleda čovjeka s magarčićem kako prolazi noseći sumnjivu vreću i pušeći cigaretu. Iako čovjek tvrdi kako je unutra trava, financ je uvjeren kako on šverca duhan jer je rastvorivši pljunutu čovjekovu cigaretu otkrio kako je smotana od "škije".
Čovjek priznaje kako je vreća dopola napunjena duhanom, a financ mu naređuje da pokaže njezin sadržaj. Situacija je za financa napeta zbog toga što scenu promatra mnogo ljudi, a i njegova zaručnica i njezina majka.
Čovjek nikako ne želi pokazati što je u vreći nego uporno govori financu neka sam pogleda. Ovaj sluti nekakvu psinu pa ga, u strahu od osramoćenja, pušta da ode svojim putem.
Nakon toga, financ sreće žandara te se uskoro nađu na piću. Nakon što mu financ prepričava događaj s čovjekom koji je nosio vreću, žandar se prisjeća svog rođaka Mate s kojim je švercao duhan i koji je imao zanimljiv način da izbjegne kaznu. On je naime finance uvijek zavlačio svojim lascivnim pričama o doktorovoj ženi koju je navodno promatrao golu popevši se na drvo. Na pitanje što prenosi, on im je uvijek govorio kako prenosi duhan, ali to začudo nikada nisu išli provjeriti.
Jednom kad su prevozili samo sijeno, Mate je rekao kako prenose sijeno, a nakon toga bili su pretreseni. On je imao zanimljivu teoriju o tome kako "riječ treba dvaput da okreneš ako hoćeš saznati što je".
Financ se jada žandaru jer se ljudi loše odnose prema njegovoj zaručnici i njezinoj majci, ali žandar ne pokazuje empatiju te se zbog toga financ osjeća potišteno. Ipak nalazi određenu sreću u svojem zaštitničkom i spasiteljskom odnosu prema njima. Financ odlazi, a žandar se gotovo potuče sa šjor Bernardom jer ga je ovaj gledao.
Svađu prekida šjor Bepo koji se dolazi obrijati kod šjor Bernarda, koji je inače bio na glasu kao izuzetno loš brijač. Naime, ruke su mu se tresle jer je patio od sifilisa.
Stari šjor Bepo brijaču priča o svojoj svakodnevici i o njegovoj Matiji, koja se brine za njega i koja je izrazito škrta. Za to vrijeme žandar luta po obali i bijesni jer smatra da se ponio kukavički te prijeti piscu jer mu se narugao (ovo je jedan od trenutaka kada se isprepliću okvirna priča i ona koju piše lik u priči).
Žandar je jako srdit te u jednom trenu čak ispaljuje hice u more. Pisac ulazi kao lik u vlastitu priču, prišulja se žandaru s leđa te mu prekrije oči. Ovaj automatski posegne za pištoljem na što ga pisac čvrsto zagrli ne dopustivši mu da pomakne ruke.
Znajući da će ga žandar ubiti ako ga pusti, pisac ga uvjerava kako će ga držati u zagrljaju dok ne umru. Kako bi skratio vrijeme, pisac priča priču o džeparu koji je u jednom ukradenom novčaniku pronašao sliku svoje žene, prijavio se policiji, a kad je izašao iz zatvora završio je na ulici.
Njegova žena postala je prostitutka, a kad su se susretali na ulici nisu se ni pozdravljali. Žandar zajeca jer ne prepoznaje razliku između stvarnoga i izmišljenoga događaja. Pisac shvaća kako je postao "autor smrti", a u njihovom zagrljaju pripovijest i završava.
Analiza likova
Pisac - po nekim osobinama sličan je onome iz prve priče, ali ovdje ne saznajemo mnogo o njegovom karakteru. U prvom je planu njegovo pisanje, odnosno njegovi problemi u pisanju te odnos njegova pisanja i stvarnog života (zbilje). Autoironičan je i često je groteskan način na koji se odnosi prema svojim likovima. Vidi se da mu je do njegovog posla izrazito stalo. Toliko se uživljava u vlastitu priču da se na kraju pomiču granice između okvirne priče i one koju on piše. I sam odnos prema zamišljenim likovima tema je piščeve priče, a samim time i one okvirne.
Biografija: Ranko Marinković
Ranko Marinković rođen je 22. veljače 1913. u Visu. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu. Tijekom rata u okupiranom Splitu uhićen je i interniran u logoru Ferromonte u Italiji. Nakon pada Italije 1943, prebacuje se u Bari te na kraju u sinajski zbjeg Et Shatt.
Po završetku rata zapošljava se u ministarstvu prosvjete HNK, nakladnom zavodu Hrvatske, a nedugo poslije postaje direktor Drame zagrebačkog NRH. Godine 1951. postaje profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost te tamo ostaje do mirovine. Bio je redoviti član HAZU.
Njegov književni opus osebujan je te obuhvaća poeziju, kazališne i književne kritike, eseje, drame, romane i pripovijetke. Njegova najpoznatija djela su: novela "Ruke" (1953), "Glorija" (1955), "Kiklop" (1965), "Pustinja" (1982), "Never more" (1993). Njegova su djela doživjela brojna izdanja u Hrvatskoj i u inozemstvu, a neke se drame i danas izvode na domaćim i svjetskim pozornicama.
Autor: B.Č.
Odgovori